U Bugojnu je u utorak ukopan policajac Tarik Ljubuškić, žrtva terorističkog napada koji se prije dva dana dogodio u tom gradu.
Teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu otvorio je brojna pitanja - od toga koliko je terorizam prijetnja Bosni i Hercegovini, rade li sigurnosne agencije i tužilaštva svoj posao, do onog koje je konstantna tabu tema: zašto se najuticajniji bošnjački političari i inteligencija, na čelu sa Islamskom zajednicom, nisu zvanično ogradili od ekstremnog djelovanja vehabijskog pokreta.
Islamski teolog Muhamed Jusić vjeruje da je ćutnja Bošnjaka o vehabijskoj zajednici uzrokovana, između ostalog, time što se postojanje ovog pokreta uvijek koristilo za političku manipulaciju:
„To je onda izazvalo jedan kontra stav na bošnjačkoj strani da je najbolje o tome ne govoriti, da je to najbolje gurnuti pod tepih zato što se svako otvaranje zloupotrebljava ili od nekih lokalnih političkih centara moći, možda čak i međunarodnih. I onda je to dovelo do toga da je to samo produbilo taj pokušaj da se o tom pitanju unutar Bošnjaka ne raspravlja kako se ne bi davali argumenti onima koji su željeli da to pitanje ne riješe, nego da ga zloupotrijebe za neke dnevno-političke ciljeve.“
Ni političko ni duhovno rukovodstvo Bošnjaka nije se nikada dovoljno ogradilo od vehabijskog pokreta, koji sam po sebi ne mora značiti terorizam, upozoravaju stručnjaci. Razloga za guranje problema pod tepih bilo je dovoljno. Jedan od njih svakako je i ratna prošlost i povezanost današnjih ljudi na funkcijama sa nekim od pripadnika takozvanog vehabijskog pokreta.
Lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić kaže da je uvijek otvoreno govorio o problemima koje može donijeti radikalni islam u Bosni i Hercegovini. On podvlači da se svi pripadnici vehabijskog pokreta ne mogu označiti kao radikalni i da je riječ isključivo o pojedincima:
„Mi imamo tu potpuno jasan stav. Vidjeli ste da sam ja i lično napadnut od te osobe na jednom skupu koji je bio u Islamskom centru. Mislim generalno da smo mogli i da trebamo uraditi više, cijelo društvo, uključivši i lokalnu zajednicu i socijalni rad i političare i medije.“
Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Šaćir Filandra:
„Ne može se reći da Islamska zajednica nije učinila izvjesne napore oko kanoniziranja interpretacije islama u BiH, ali se može reći da ti napori nisu bili dovoljni. A određeni dijelovi javnosti različito su na to reagirali. Imamo neku slobodnu, medijski posredovanu javnost koja je uvijek vrlo kritički se odnosila prema tim pojavama, dok su određeni dijelovi javnosti očito bili nijemi, ili su se suglašavali s određnim pojavama ili im nisu pridavali određeni značaj.“
Vehabije predstavljaju veliku opasnost
Teroristički napad u Bugojnu prvi je od 1995. godine čiji planeri i izvođači su uvjereni da to čine u ime islama, a koji je direktno usmjeren protiv jedne državne institucije. Novinar i autor knjige „Mudžahedini garibi u BiH“ Esad Hećimović:
„Sada je očito da ove nove generacije islamista i radikalnih grupa postavljaju kao svoj cilj same državne strukture. Ta promjena se dogodila već 2006. godine kada su državne strukture BiH od strane ovih radikalnih islamskih grupa proglašene za nevjerničke.“
Iako su verbalni napadi nekih pripadnika vehabijskog pokreta bili usmjereni uglavnom na Islamsku zajednicu u BiH, čelni ljudi Rijaseta nikada javno i zvanično nisu osudili djelovanje ovog pokreta. Neki pripadnici vehabijskog pokreta, pored toga što ne priznaju način prakticiranja islama kakav vijekovima postoji u BiH, ne priznaju ni muslimanska dovišta, pa tako ni najveće među njima - Ajvatovicu. Bomba u Bugojnu eksplodirala je na dan kada se 20-tak kilometara dalje obilježavala petstota godišnjica ovog dovišta. Neki analitičari smatraju da je njena poruka bila jasna: bošnjačka Ajvatovica je nepoželjna.
Tog dana reis Mustafa ef Cerić nekoliko sati nakon eksplozije još jednom je, ali opet u rukavicama na Ajvatovici osudio djelovanje radikalnog islama u BiH:
„Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutarbošnjačku oikofobiju, strah od vlastite kuće, samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju, od čega nam se krv ledi.“
Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Adnan Silajdžić:
„Sve ono što se u bošnjačkoj muslimanskoj kulturi ne uklapa u njihovu percepciju islama biva proglašeno krivovjernim i zbog toga vehabije, ja sam davno upozorava u medijima, predstavljaju doista veliku opasnost i veliki problem muslimanima BiH.“
Vehabijski pokret unutar BiH nije monolitan, kaže Muhamed Jusić. Neki od njih priznaju autoritet reis-u-uleme, drugi ne. Islamska zajednica, dodaje Jusić, osuđivala je djelovanje vehabijskog pokreta insistirajući na tradiciji Bošnjaka u BiH, ali nikada nije otvoreno osudila sve pravce koji postoje unutar tog pokreta:
„Ja se plašim kad bi Islamska zajednica ušla u konflikt s tim što nazivamo svim vehabijama, bez izuzetka, znači bez obzira da li su militantni ili nisu, na šta bi to izašlo, šta bi to pokazalo, koliko bi, ustvari, Islamska zajednica bila efikasna da nešto takvo spriječi, kakve uopšte ona mehanizme da to uradi? Ona može osuditi - i šta poslije toga?“
Teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu otvorio je brojna pitanja - od toga koliko je terorizam prijetnja Bosni i Hercegovini, rade li sigurnosne agencije i tužilaštva svoj posao, do onog koje je konstantna tabu tema: zašto se najuticajniji bošnjački političari i inteligencija, na čelu sa Islamskom zajednicom, nisu zvanično ogradili od ekstremnog djelovanja vehabijskog pokreta.
Islamski teolog Muhamed Jusić vjeruje da je ćutnja Bošnjaka o vehabijskoj zajednici uzrokovana, između ostalog, time što se postojanje ovog pokreta uvijek koristilo za političku manipulaciju:
„To je onda izazvalo jedan kontra stav na bošnjačkoj strani da je najbolje o tome ne govoriti, da je to najbolje gurnuti pod tepih zato što se svako otvaranje zloupotrebljava ili od nekih lokalnih političkih centara moći, možda čak i međunarodnih. I onda je to dovelo do toga da je to samo produbilo taj pokušaj da se o tom pitanju unutar Bošnjaka ne raspravlja kako se ne bi davali argumenti onima koji su željeli da to pitanje ne riješe, nego da ga zloupotrijebe za neke dnevno-političke ciljeve.“
Ni političko ni duhovno rukovodstvo Bošnjaka nije se nikada dovoljno ogradilo od vehabijskog pokreta, koji sam po sebi ne mora značiti terorizam, upozoravaju stručnjaci. Razloga za guranje problema pod tepih bilo je dovoljno. Jedan od njih svakako je i ratna prošlost i povezanost današnjih ljudi na funkcijama sa nekim od pripadnika takozvanog vehabijskog pokreta.
Lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić kaže da je uvijek otvoreno govorio o problemima koje može donijeti radikalni islam u Bosni i Hercegovini. On podvlači da se svi pripadnici vehabijskog pokreta ne mogu označiti kao radikalni i da je riječ isključivo o pojedincima:
„Mi imamo tu potpuno jasan stav. Vidjeli ste da sam ja i lično napadnut od te osobe na jednom skupu koji je bio u Islamskom centru. Mislim generalno da smo mogli i da trebamo uraditi više, cijelo društvo, uključivši i lokalnu zajednicu i socijalni rad i političare i medije.“
Ne može se reći da Islamska zajednica nije učinila izvjesne napore oko kanoniziranja interpretacije islama u BiH, ali se može reći da ti napori nisu bili dovoljni., smatra profesor Šaćir Filandra
Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Šaćir Filandra:
„Ne može se reći da Islamska zajednica nije učinila izvjesne napore oko kanoniziranja interpretacije islama u BiH, ali se može reći da ti napori nisu bili dovoljni. A određeni dijelovi javnosti različito su na to reagirali. Imamo neku slobodnu, medijski posredovanu javnost koja je uvijek vrlo kritički se odnosila prema tim pojavama, dok su određeni dijelovi javnosti očito bili nijemi, ili su se suglašavali s određnim pojavama ili im nisu pridavali određeni značaj.“
Vehabije predstavljaju veliku opasnost
Teroristički napad u Bugojnu prvi je od 1995. godine čiji planeri i izvođači su uvjereni da to čine u ime islama, a koji je direktno usmjeren protiv jedne državne institucije. Novinar i autor knjige „Mudžahedini garibi u BiH“ Esad Hećimović:
„Sada je očito da ove nove generacije islamista i radikalnih grupa postavljaju kao svoj cilj same državne strukture. Ta promjena se dogodila već 2006. godine kada su državne strukture BiH od strane ovih radikalnih islamskih grupa proglašene za nevjerničke.“
Iako su verbalni napadi nekih pripadnika vehabijskog pokreta bili usmjereni uglavnom na Islamsku zajednicu u BiH, čelni ljudi Rijaseta nikada javno i zvanično nisu osudili djelovanje ovog pokreta. Neki pripadnici vehabijskog pokreta, pored toga što ne priznaju način prakticiranja islama kakav vijekovima postoji u BiH, ne priznaju ni muslimanska dovišta, pa tako ni najveće među njima - Ajvatovicu. Bomba u Bugojnu eksplodirala je na dan kada se 20-tak kilometara dalje obilježavala petstota godišnjica ovog dovišta. Neki analitičari smatraju da je njena poruka bila jasna: bošnjačka Ajvatovica je nepoželjna.
Tog dana reis Mustafa ef Cerić nekoliko sati nakon eksplozije još jednom je, ali opet u rukavicama na Ajvatovici osudio djelovanje radikalnog islama u BiH:
„Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutarbošnjačku oikofobiju, strah od vlastite kuće, samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju, od čega nam se krv ledi.“
Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Adnan Silajdžić:
„Sve ono što se u bošnjačkoj muslimanskoj kulturi ne uklapa u njihovu percepciju islama biva proglašeno krivovjernim i zbog toga vehabije, ja sam davno upozorava u medijima, predstavljaju doista veliku opasnost i veliki problem muslimanima BiH.“
Vehabijski pokret unutar BiH nije monolitan, kaže Muhamed Jusić. Neki od njih priznaju autoritet reis-u-uleme, drugi ne. Islamska zajednica, dodaje Jusić, osuđivala je djelovanje vehabijskog pokreta insistirajući na tradiciji Bošnjaka u BiH, ali nikada nije otvoreno osudila sve pravce koji postoje unutar tog pokreta:
„Ja se plašim kad bi Islamska zajednica ušla u konflikt s tim što nazivamo svim vehabijama, bez izuzetka, znači bez obzira da li su militantni ili nisu, na šta bi to izašlo, šta bi to pokazalo, koliko bi, ustvari, Islamska zajednica bila efikasna da nešto takvo spriječi, kakve uopšte ona mehanizme da to uradi? Ona može osuditi - i šta poslije toga?“