Povodom 60. godišnjice Muzičke akademije Sarajevo, Vedran Tuce, profesor klarineta i prodekan za koncertnu djelatnost, u intervjuu sa novinarom RSE Zvjezdanom Živkovićem govori o odnosu bh. vlasti prema najstarijoj muzičko-obrazovnoj instituciji u Bosni i Hercegovini.
RSE: Akademija je podstanar od osnivanja, punih 60 godina. Postoji inicijativa da se nova zgrada podigne u campusu Univerziteta u Sarajevu. Međutim, već duže vrijeme niko ne spominje da li će se realizovati ova ideja. Kako to komentarišete?
Tuce: To je samo mali dio ukupnog problema. Možemo krenuti i ovim smjerom - Sarajevo nema koncertnu dvoranu. Muzička akademija Sarajevo nema svoju zgradu. Jedna prostorija Akademije, u kojoj se trenutno nalazimo, veličine je 7x10 metara i to je koncertna dvorana Akademije. Opstajemo zahvaljujući dobroti Ministarstva odbrane BiH koje nam ustupa Dom Oružanih snaga BiH, dobroti Bosanskog kulturnog centra koji nam ustupa svoju galeriju i salu ili dobroti Bošnjačkog instituta koji nam, takođe, ustupa svoju salu. Kada je u pitanju buduća zgrada Akademije, pretpostavljam da je zapelo kod manjka novca, jer napravljen je projekat u sklopu Muzičke akademije i za jednu veliku koncertnu dvoranu koja bi mogla samostalno da djeluje. Međutim, pretpostavljam da je zapelo kod para.
Muzička akademija Sarajevo
Druga stvar, umjetnik je najskuplji obrazovni proizvod na svijetu, upravo jer proističe iz te fenomenalne nastave jedan na jedan. Ono što rade profesori Akademije je herojski posao. Muzička akademije je u posljednjih deset godina dobila odsjeke koje nikad nije imala - odsjek za udaraljke, obnovili smo odjek za trubu, hornu, fagot i obou, dakle odsjeke koji decenijama nisu ovdje postojali a sve to iz tako skromnih sredstava. Nije tajna da su primanja jednog profesora Muzičke akademije duplo manja nego na nekom većem fakultetu.
RSE: Kako onda stoji Muzička akademija naspram drugih umjetničkih akademija u Sarajevu - Scenske i Likovne akademije? Da li je, možda, razlog taj što se nedovoljno ističete u društvenoj sferi?
Tuce: Slažem se sa Vama. Vjerovatno i toga ima. Ali, ne treba zaboraviti da je Akademija scenskih umjetnosti - film, da je film - pare. Puno ljudi konzumira film i kada dobijete Oscara - onda je to jedna težina, a kada dobijete bilo koju nagradu iz polja muzike - onda je to druga priča. Mislim da čak nije ništa bolja situacija ni na Likovnoj akademiji, ako nije ni teža. Mislim da akademije, generalno, nisu dovoljno primjećene.
Moramo posebnu zahvalnost odati medijima, jer ono što se dešava u posljednjih godinu dana - od kada sam na dužnosti prodekana za koncertnu djelatnost - mediji su nam dali puno prostora. Ono što me jako veseli, a što i primijetimo, svaki put koncertima prisustvuju drugi ljudi. Nekad ste znali, dođete na koncert i prepoznate ista lica. Sada to više nije slučaj. Mediji su nas učinili bitnim. U konačnici, na tim koncertima vidite i strance. Naši koncertni sadržaji se sada objavljuju i u turističkim brošurama. Dakle, i sa ovo malo koliko imamo, Akademija je napravila i čini jako puno.
RSE: Ima li muzičara na birou za zapošljavanje?
Tuce: Proporcionalno svim ostalim strukama, mislim da je riječ o promilima.