Rimokatolička crkva i dalje ne priznaje da se Djevica Marija navodno ukazala u Međugorju 1981. godine, a ne priznaje ni autentičnost navodnih poruka za koje šest "vidioca" tvrdi da ih Isusova majka i preko njih i danas, 43 godine kasnije, šalje Međugorju i svijetu.
Vatikanski doktrinarni ured, uz dozvolu pape Franje, odobrio je 19. septembra obavljanje pobožnosti u Međugorju, priznajući "obilne duhovne plodove ostvarene u svetištu Kraljice mira", pritom ističući da to ne znači potvrdu "nadnaravnog karaktera marijanskih ukazanja".
Dikasterij za nauk vjere je u izjavi istaknuo da papa Franjo time "ne izjavljuje da su navodne poruke dane navodnim ukazanjem Gospe i navodni nadnaravni događaji autentični". Vatikan je naglasio kako katolički vjernici "moraju biti pažljivi i oprezni" u tumačenju navodnih Marijinih poruka. Na četiri stranice navedene su navodne Gospine poruke "vidiocima" za koje je navedeno da su "u suprotnosti s aspektima katoličke doktrine".
Šestero djece je 1981. godine ustvrdilo da im se ukazala Djevica Marija, u scenariju koji podsjeća na poznata ukazanja u francuskom gradu Lourdesu u 19. stoljeću ili prije više od 100 godina u Fatimi u Portugalu. Oni tvrde da im se Gospa redovno ukazuje i danas te da je u posljednje četiri decenije preko njih uputila više od 40.000 poruka koje se uglavnom tiču mira i pobožnosti, ali i navodno budućih svjetskih događaja.
Vatikan je naveo da "prepoznaje dobrotu duhovnih plodova povezanih s Međugorjem... koji se najviše se očituju u promicanju zdravog prakticiranja života vjere, u skladu s tradicijom Crkve", kako stoji u novom stavu Rimokatoličke crkve o Međugorju.
Vjernici se mole tokom bogoslužja u crkvi sv. Jakova u Međugorju, BiH 19. 9. 2024.
Vatikan navodi da su se desila "obilna obraćenja" ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili svoju vjeru, da su se mnogi ljudi vratili ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, da su tu brojna su zvanja potvrđena, kao i "mnoga pomirenja među supružnicima, te obnova braka i obiteljskog života".
"Treba primijetiti", ističe se u Noti, "da se takva iskustva događaju prije svega u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s izvornim događajima, a ne na sastancima s 'vidiocima' koji su bili prisutni na navodnim ukazanjima."
Biskup donio dekret o Međugorju
Mostarski biskup Petar Palić je, odmah po objavi odluke iz Vatikana 19. septembra, donio dekret o Međugorju.
U njemu se navodi "da su vjernici, kad je u pitanju pobožnost prema Mariji 'Kraljici Mira, ovlašteni da je se pridržavaju na razborit način", iako "to ne podrazumijeva odobravanje nadnaravnog karaktera fenomena o kojemu je riječ uz napomenu da vjernici nisu dužni vjerovati u to". Prema dekretu svećenici ove Biskupije, prihvaćajući i poštujući odluku Crkve, "slobodni su pristati ili ne pristati uz ovaj duhovni prijedlog". Navodi se i da ništa ne priječi "da se cijeni pastoralna vrijednost i da se promiče širenje ovog duhovnog prijedloga pa i mogućim hodočašćima" te da se "Apostolskog vizitatora (papin posebni izaslanik u Međugorju, trenutno Aldo Cavalli) poštuje i sluša u odlukama koje će donositi u situacijama koje se mogu pojaviti".
Zabilježena su i "brojna ozdravljenja", kaže i i navodi da je ova mala župa u Hercegovini, tridesetak kilometara od Mostara gdje je biskupovo sjedište, izrasla u mjesto bogoslužja, molitve, seminara, duhovnih vježbi i okupljanja mladih.
Pojavila su se i dobrotvorna djela, uključujući brigu o siročadi, ovisnicima o drogama i osobama s invaliditetom, a Nota ukazuje i na prisutnost pravoslavnih kršćanskih skupina i muslimana u svetištu.
"Kada se spominju Gospine 'poruke', to se mora uvijek razumjeti kao 'navodne poruke'... U svakom slučaju, neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, već radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira", navodi se, pored ostalog u vatikanskoj odluci.
U Noti se navodi da bi "pojedine navodne poruke - prema mišljenju nekih - predstavljale proturječja ili bi bile povezane sa željama ili interesima navodnih vidjelaca ili drugih osoba".
"Notu o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje", kako se zvanično naziva, potpisali su kardinal Víctor Manuel Fernández i monsinjor Armando Matteo, odnosno prefekt i tajnik za doktrinarni odjel Dikasterija za nauk vjere. Notu je papa Franjo odobrio 28. avgusta.
Papa Franjo je ranije izrazio sumnju u navodni fenomen.
Referirajući se na poruke "vidiocima", papa je rekao novinarima 2017. da ne misli da je Djevica Marija "šef telegrafskog ureda".
Kako je sve počelo?
Navodna ukazanja u Međugorju započela su 24. juna 1981. godine kad je šestero djece ustvrdilo je da je primilo Gospine poruke dok su čuvali stoku na obližnjem brdu.
Tadašnja Biskupska konferencije bivše Jugoslavije je deset godina kasnije, 10. aprila 1991. u Zadru, zaključila da se "na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
Negativne izjave iz crkvenih krugova nisu se odražavale na dolazak, prema nekim procjenama, više od 40 miliona hodočasnika koji su u proteklih 40-ak godina posjetili Međugorje koje je nekad bilo mala seoska zajednica.
Bivši papa Benedikt XVI. Formirao je 2010. godine međunarodnu komisiju za Međugorje i slučaj je uzdignut na razinu Kongregacije za nauk vjere Svete Stolice.
Sadašnji papa Franjo je 2018. godine imenovao umirovljenog varšavsko praškog nadbiskupa Henryka Hosera posebnim izaslanikom za Međugorje, kojega je 2021. zamijenio monsinjor Aldo Cavalli. Njihova zadaća je "osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće", ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja.
Vatikan je u maju 2019. službeno odobrio organizaciju hodočašća u Međugorje, koja su do tad bila zabranjena, naglasivši da "uvijek treba paziti da ne budu tumačena kao priznanje poznatih događaja".
"Hercegovački slučaj" i "Međugorski fenomen"
Navodna međugorska ukazanja povezuju se sa sukobom između dva svećenička reda u Rimokatoličkoj crkvi - franjevaca koji su prisutni u Međugorju i dijecezanaca na čelu s njima nadređenim biskupima.
Donedavni biskup Ratko Perić (biskup od 1993. do umirovljenja 2020.) je u svojoj knjizi "Biskup Žanić o Međugorju"pojasnio da je njegov prethodnik Pavao Žanić (biskup od 1980. do 1993. godine) više puta razgovarao s "vidiocima". Perić navodi da je u jednom trenutku Žanić shvatio da "djecom manipuliraju neki neukrotivi međugorski 'karizmatici' i da je 'međugorski fenomen' zapravo u necrkvenoj službi 'hercegovačkoga slučaja'".
S druge strane, pristalice "međugorskog ukazanja" tvrde da je biskup Žanić u početku vjerovao da se djeci ukazala Gospa, ali da je pod pritiskom komunističke vlasti promijenio mišljenje, a tvrdnje idu do toga da je bio suradnik jugoslavenske obavještajne službe UDBA-e.
Vjernici na tzv. Brdu ukazanja u Međugorju (Arhivska fotografija)
"Hercegovački slučaj" je kolokvijalni naziv za više od stoljeća dug unutarcrkveni sukob između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog dijecezanskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije (tzv. petrovaca).
Odnos franjevaca i dijecezanskog klera uređen je sudskom odlukom (Decizijom) Svete Stolice iz 1899. godine, prema prijedlogu franjevaca i biskupa franjevca fra Paškala Buconjića. Po njoj bi "vjernici imali pripadati 50 posto franjevačkim župama, a 50 posto dijecezanskim".
Kako "petrovaca", kako kolokvijalno nazivaju dijecezanske svećenike, tada nije bilo kao danas, jer su većinu klera u vrijeme Osmanskog carstva činili franjevci, njihove župe su 1923. godine prepuštene franjevcima - do drukčije odluke Svete Stolice.
Dekretom Svete Stolice iz 1975. godine su, nakon novih jednogodišnjih pregovora, župe ponovno podijeljene između franjevaca i "petrovaca".
Franjevci su tu naredbu Vatikana kolektivno odbacili, a godinu kasnije je zbog neposluha smijenjena cijela uprava Hercegovačke franjevačke provincije.
Neposluh prema odluci Vatikana i danas traje, a u idućih tridesetak godina Vatikan i lokalni biskup su oduzeli svećeničke ovlasti za tridesetak franjevačkih svećenika u Hercegovini.
Franjevci su posljednju crkvu predali "petrovcima" 1999. godine, međutim, neki od izopćenih franjevaca su, s mještanima koji ih podržavaju, sazidali svoje crkve.
Kako žive 'vidioci' i njihovi tadašnji svećenici?
Ivanka Ivanković-Elez i danas kaže da svakog 25. juna "prima Gospine poruke", a Mirjana Dragičević-Soldo tvrdi da joj se Gospa obraća svakog 18. marta te da svakog drugog u mjesecu čuje u sebi Gospin glas i s njom moli za nevjernike.
Jakov Čolo kaže da mu se Gospa ukazuje svakog Božića, 25. decembra, a Marija Pavlović-Lunetti tvrdi da s Gospom razgovara svakog 25. u mjesecu.
Vicka Ivanković-Mijatović i Ivan Dragičević vide Gospu svaki dan, bez obzira jesu li u Međugorju ili u naprimjer SAD-u, gdje Dragičević često živi nakon što je oženio bivšu misicu Lauren Murphy.
Navodnim vidiocima, kad se zbroje sve navodne poruke koje se objavljuju na lokalnim portalima koji prate dešavanja u Međugorju, Gospa se obratila više od 40.000 puta.
Papa Franjo je i ranije, 2013. godine, ne spominjući izričito Međugorje, kazao kako "Gospa nije ravnatelj poštanskog ureda koji svaki dan šalje poruke. Takve priče udaljuju od Evanđelja, od Duha Svetoga, od mira i mudrosti, od slave i ljepote Božje".
Nekadašnji "duhovni zaštitnici" međugorskih vidioca (bili) su fratri Jozo Zovko i Tomislav Vlašić.
Fra Jozu Zovku je 1981. sud u tadašnjoj Jugoslaviji osudio na godinu i pol zatvora iz kojeg je izašao 1983. godine. On je tvrdio da mu se Gospa ukazivala u zatvoru.
Vatikan je potvrdio kaznu tadašnjeg biskupa Pavla Žanića te mu 1989. zabranio obavljanje pastoralnih zadaća (vođenje mise, ispovijedanje, da krsti djecu i slično) zbog upletenosti u sukob franjevaca i biskupa oko podjele župa, odnosno "Hercegovačkog slučaja". Zovko je i dalje nastavio promicati ukazanja, putujući po svijetu, posebice u Sjedinjenim Državama.
Vaš browser nepodržava HTML5
Međugorje: Mit o Gospi i dalje živi
Fra Tomislav Vlašić tvrdi da je postao "duhovni vođa" vidjelica "na Gospin zahtjev". Izopćen je iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere u oktobru 2020. godine.
Vlašić je 2012. godine objavio da su on i časna sestra Stefania Caterina izabrani u "Središnju Jezgru", grupu od 49 ljudi koje je Bog odabrao da urede cijeli svemir u skladu s Božjim planom. Vlašić je, kako je kazao, određen da evangelizira, odnosno pokrštava na drugim planetima. U Međugorju vodi "Crkvu Isusa Krista Svemira", što su neki od argumenata koje je umirovljeni biskup Perić iznio u svojoj knjizi.
Jedan od franjevaca povezanih s navodnim vidiocima je i Ivica Vego, koji je također otpušten iz Franjevačkog reda zbog nepoštivanja odluke o predaji franjevačkih župa. Navodna vidjelica Vicka Ivanković je tvrdila da joj je Gospa u porukama poručila da su Vego i Vlašić nedužni. Vego se kasnije oženio s bivšom časnom sestrom i imaju dvoje djece, naveo je biskup Perić.
Vatikan je priznao ukazanja u francuskoj Lourdesu iz 1858. i portugalskoj Fatimi iz 1917. godine.
Što se tiče vidjelica, Bernadette Soubirous iz Lourdesa se zaredila za časnu sestru, a Katolička crkva ju je proglasila svetom ne zbog samih ukazanja, već njezinog života. Svetima su proglašeni i Francisco Marto i Jacinta Marto, vidioci iz Fatime.