U četvrtak će u Sarajevu biti održan još jedan u nizu sastanaka političkih lidera u Bosni i Hercegovini. Iako 11 mjeseci država nema izvršnu vlast, neki od učesnika sarajevskog sastanka već najavljuju kako o tome neće biti govora, već o ispunjenju obaveza prema Evropskoj uniji. Ko će ih ispunjavati, s obzirom da Vijeće ministara BiH radi u tehničkom mandatu, nije poznato, ali ono što se zna jeste da je BiH u najtežoj političkoj krizi od završetka rata. Iako bi u svakoj zemlji na svijetu jedina opcija bila vanredni izbori, u BiH to nije moguće, jer Izborni zakon te države ne predviđa tu mogućnost.
Više niko u Bosni i Hercegovini ne broji sastanke bosanskohercegovačkih političkih lidera, od kojih zavisi kada će biti formirano Vijeće ministara BiH. Rijetki su i oni koji slušaju o čemu se na sastancima pričalo, s obzirom da nikakvih konkretnih rezultata nema. Jedino što se dogovore je da će naredni sastanak biti za 15 dana, i tako unedogled. Oni nisu zabrinuti što parlament u prvih 100 dana svog rada nije usvojio nijedan zakon koji se odnosi na evropski put zemlje, što je novac iz evropskih fondova na čekanju, a 50 posto stanovništva nezaposleno.
I sve to plaćaju građani Bosne i Hercegovine, kaže Adis Arapović iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa.
„Najgori dio ove priče ustvari jeste što isključivo političkoj eliti odgovara ovakvo stanje, a posljedice trpe isključivo građani BiH, posebno oni na margini društva, i, naravno, sama država BiH, što je opet djelimično i cilje određenog dijela samozvane političke elite u BiH“, smatra Arapović.
To što je zemlja u takvoj političkoj krizi koja se ne pamti već 15 godina jedino još zabrinjava predstavnike međunarodne zajednice. Tokom proteklih 11 mjeseci, koliko se čeka na formiranje izvršne vlasti, nema ko od evropskih i američkih predstavnika nije dolazio u BiH kako bi domaćim političarima ukazao na neophodnost uspostave vlasti.
Posljednja među njima bila je Tanja Fajon, poslanica u Evropskom parlamentu, koja je u Sarajevu prošle sedmice jasno poručila da su politički lideri odgovorni za sadašnje stanje.
„Lideri su preuzeli odgovornost 11 mjeseci unatrag. Još uvijek mislim, iako je otvoren dijalog, da ima više razloga za pesimizam nego optimizam“, kaže Fajon.
Pat pozicija
Koliko je Bosna i Hercegovina izgubila na evropskom putu najbolje ilustruje podatak da zemlja još nije dobila oko 300 miliona eura iz raznih grantova, donacija i projekata koji stoje na raspolaganju iz fondova Evropske unije, MMF-a i Svjetske banke.
„Te pare su bile već ukalkulisane u budžete entitetske i državne na početku ove godine, tako da ukoliko ne dođe do formiranja Vijeća ministara, ukoliko ta sredstva ne uđu u budžete, ono što se može očekivati jeste da će pred kraj godine, znači već u naredna dva, tri mjeseca, entiteti i državni nivoi ući u ozbiljne budžetske deficite i možda neće biti u mogućnosti da servisiraju sva budžetska davanja, što uključuje i plate i penzije, socijalna primanja itd.“, navodi Srećko Latal, predstavnik Međunarodne krizne grupe u BiH.
U situaciji u kojoj bh. Parlament donosi zakone koje je Vijeće ministara u tehničkom mandatu usvojilo još prošle godine, a političari se ne mogu dogovoriti kako će podijeliti fotelje u bh. vladi, analitičari ocjenjuju da je jedini izlaz vanredni izbori. Da bi se to i dogodilo, neophodno je promijeniti postojeći Izborni zakon, no, kako se čini, političari za to nisu spremni. Funkcioneri SDA i SNSD-a, Šemsudin Mehmedović i Dušanka Majkić:
„S obzirom da politički razgvori još traju. Smatram da treba iscrpiti sve postojeće mogućnosti Izbornog zakona i da trenutno nema raspoloženja da se izmijeni Izborni zakon u smislu da se eventualno pokrene inicijativa za nove izbore.“
„Recimo hipotetički da se izvrši ta izmjena Izbornog zakona, je li to znači da zemlja ima dovoljno novca da bi mogla svake godine da pokrene ciklus novih izbora i da pritom završava na istom?“
Nekadašnji član Izborne komsije BiH Vehid Šehić kaže da bi se uopšte i razgovaralo o prijevremenim, a onda i vanrednim izborima, postoji velika prepreka u sadašnjem Izbornom zakonu. Navodi i koja:
„Nije predviđeno ko raspušta Predstavnički dom državnog Parlamenta. Predsjedništvo je nadležno da raspusti Dom naroda. Međutim, nema institucije koja može raspustiti Predstavnički dom. I to je najveća prepreka u ovom trenutku i spisivanju prijevremnih izbora. Mi se nalazimo u jednoj pat poziciji.“
„Vanredni izbori su potpuno demokratski, uobičajeni, normalni mehanizam deblokade formiranja vlasti u svakoj demokratskoj zemlji. I ona zemlja koja nema institut vanrednih izbora ili je u potpunosti nedovršena, ili njome vladaju političke elite koju vlast smatraju samu sebi svrhom“, zaključuje Adis Arapović.
A da političari ne razmišljaju o deblokadi vlasti i uvođenju mehanizma vanrednih izbora u Izborni zakon BiH, pokazuje i podatak kako će i dalje da se sastaju, a jedan od tih susreta je dogovoren za četvrtak u Sarajevu. Neki od njih već najavljuju da o formiranju Vijeća ministara neće biti riječi, već o ispunjavanju obaveza prema Evropskoj uniji. A ko će ih ispunjavati - u ovom trenutku odgovor ne bi mogli dati ni vidovnjaci.
Više niko u Bosni i Hercegovini ne broji sastanke bosanskohercegovačkih političkih lidera, od kojih zavisi kada će biti formirano Vijeće ministara BiH. Rijetki su i oni koji slušaju o čemu se na sastancima pričalo, s obzirom da nikakvih konkretnih rezultata nema. Jedino što se dogovore je da će naredni sastanak biti za 15 dana, i tako unedogled. Oni nisu zabrinuti što parlament u prvih 100 dana svog rada nije usvojio nijedan zakon koji se odnosi na evropski put zemlje, što je novac iz evropskih fondova na čekanju, a 50 posto stanovništva nezaposleno.
I sve to plaćaju građani Bosne i Hercegovine, kaže Adis Arapović iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa.
„Najgori dio ove priče ustvari jeste što isključivo političkoj eliti odgovara ovakvo stanje, a posljedice trpe isključivo građani BiH, posebno oni na margini društva, i, naravno, sama država BiH, što je opet djelimično i cilje određenog dijela samozvane političke elite u BiH“, smatra Arapović.
To što je zemlja u takvoj političkoj krizi koja se ne pamti već 15 godina jedino još zabrinjava predstavnike međunarodne zajednice. Tokom proteklih 11 mjeseci, koliko se čeka na formiranje izvršne vlasti, nema ko od evropskih i američkih predstavnika nije dolazio u BiH kako bi domaćim političarima ukazao na neophodnost uspostave vlasti.
Posljednja među njima bila je Tanja Fajon, poslanica u Evropskom parlamentu, koja je u Sarajevu prošle sedmice jasno poručila da su politički lideri odgovorni za sadašnje stanje.
„Lideri su preuzeli odgovornost 11 mjeseci unatrag. Još uvijek mislim, iako je otvoren dijalog, da ima više razloga za pesimizam nego optimizam“, kaže Fajon.
Pat pozicija
Koliko je Bosna i Hercegovina izgubila na evropskom putu najbolje ilustruje podatak da zemlja još nije dobila oko 300 miliona eura iz raznih grantova, donacija i projekata koji stoje na raspolaganju iz fondova Evropske unije, MMF-a i Svjetske banke.
„Te pare su bile već ukalkulisane u budžete entitetske i državne na početku ove godine, tako da ukoliko ne dođe do formiranja Vijeća ministara, ukoliko ta sredstva ne uđu u budžete, ono što se može očekivati jeste da će pred kraj godine, znači već u naredna dva, tri mjeseca, entiteti i državni nivoi ući u ozbiljne budžetske deficite i možda neće biti u mogućnosti da servisiraju sva budžetska davanja, što uključuje i plate i penzije, socijalna primanja itd.“, navodi Srećko Latal, predstavnik Međunarodne krizne grupe u BiH.
U situaciji u kojoj bh. Parlament donosi zakone koje je Vijeće ministara u tehničkom mandatu usvojilo još prošle godine, a političari se ne mogu dogovoriti kako će podijeliti fotelje u bh. vladi, analitičari ocjenjuju da je jedini izlaz vanredni izbori. Da bi se to i dogodilo, neophodno je promijeniti postojeći Izborni zakon, no, kako se čini, političari za to nisu spremni. Funkcioneri SDA i SNSD-a, Šemsudin Mehmedović i Dušanka Majkić:
„S obzirom da politički razgvori još traju. Smatram da treba iscrpiti sve postojeće mogućnosti Izbornog zakona i da trenutno nema raspoloženja da se izmijeni Izborni zakon u smislu da se eventualno pokrene inicijativa za nove izbore.“
„Recimo hipotetički da se izvrši ta izmjena Izbornog zakona, je li to znači da zemlja ima dovoljno novca da bi mogla svake godine da pokrene ciklus novih izbora i da pritom završava na istom?“
Nekadašnji član Izborne komsije BiH Vehid Šehić kaže da bi se uopšte i razgovaralo o prijevremenim, a onda i vanrednim izborima, postoji velika prepreka u sadašnjem Izbornom zakonu. Navodi i koja:
„Nije predviđeno ko raspušta Predstavnički dom državnog Parlamenta. Predsjedništvo je nadležno da raspusti Dom naroda. Međutim, nema institucije koja može raspustiti Predstavnički dom. I to je najveća prepreka u ovom trenutku i spisivanju prijevremnih izbora. Mi se nalazimo u jednoj pat poziciji.“
„Vanredni izbori su potpuno demokratski, uobičajeni, normalni mehanizam deblokade formiranja vlasti u svakoj demokratskoj zemlji. I ona zemlja koja nema institut vanrednih izbora ili je u potpunosti nedovršena, ili njome vladaju političke elite koju vlast smatraju samu sebi svrhom“, zaključuje Adis Arapović.
A da političari ne razmišljaju o deblokadi vlasti i uvođenju mehanizma vanrednih izbora u Izborni zakon BiH, pokazuje i podatak kako će i dalje da se sastaju, a jedan od tih susreta je dogovoren za četvrtak u Sarajevu. Neki od njih već najavljuju da o formiranju Vijeća ministara neće biti riječi, već o ispunjavanju obaveza prema Evropskoj uniji. A ko će ih ispunjavati - u ovom trenutku odgovor ne bi mogli dati ni vidovnjaci.