U Užicu je u toku deseti Regionalni književni festival "Na pola puta", u okviru koga je u ponedeljak uveče održana promocija knjige Borisa Pavelića, publiciste, novinara i kolumniste riječkog "Novog lista".
On je objavio knjigu o kultnom Feral Tribuneu "Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune". Knjiga na 680 stranica opisuje 25 godina ovog političko-satiričnog lista. U njoj Pavelić govori o fenomenu Ferala, o tome zašto je i kako Feral postao više od novine, sinonim slobodnog uma, sloboda da se misli i piše, čita i razgovara, o progonu ljudi koji su radili u Feralu, ali i o tome kako je propaganda protiv "feralovaca" i kampanja gašenja Ferala bila suštinski neuspešna, jer nije ugašena slobodna reč njegovih novinara.
Kada je u junu 2008. godine ugašen Feral bilo je jasno da je nužno napisati neku vrstu pregleda, analize ili sažetka.
"To je bio, u svakom slučaju, jedinstven novinarski proiozvod na području bivše Jugoslavije, ne znam da li je za vreme rata devedesetih dolazio do Užica, a ako nije valja znati da se on žestoko suprotstavljao nacionalističkim vlastima u Hrvatskoj jednom razornom satirom, da je otkrivao najosetljivije novinarske priče u Hrvatskoj, od ratnih zločina protiv Srba, sudelovanja Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, pa do privatizacijskih skandala u zemlji", ističe Boris Pavelić za RSE te dodaje:
"Feral je bio jedini hrvatski tjednik koji je devedesetih za vreme rata imao dopisnika iz Beogarada, bio je to Pero Luković. U svakom slučaju bile su to jedinstvene novine o kojima je nakon štu su ugašene 2008. godine odjednom zavladala totalna šutnja, makar u Hrvatskoj. To je bio razlog zbog koga sam se odlučio da podsjetim šta je Feral bio i šta je radio. Ova se odluka pokazala vrlo dobrom, jer se knjiga sjajno prodaje, ne samo u Hrvatskoj, već u cjeloj Evropi, zapravo. Ljudi naručuju, kupuju iz Bosne, Srbije, Francuske, nevjerovatan interes za knjigu, što dokazje šta su te novine bile."
Za Feral su pisali Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Drago Hedl, Predrag Lucić. Lucić je stalni gost užičkog festivala i na promociji govorio je o Pavelićevoj knjizi, odnosno o Feralu.
Sagovornici na promociji Pavelićeve knjige
"Usred rata, u jednom izravnom antagonizmu u HDZ-ovskom režimu, nisu se usudili ići na najbrutalnije načine gašenja i sprečavanja izlaženja Ferala, ali najveći problemi nastaje u onom debelom, mirnodopskom razdoblju. Bio je to takozvani ekonomski procvat Republike Hrvatske u vreme vladavine Ive Sanadera. Tad je nešto sve bilo puno novaca, kredita do onog sloma i svjetskih i lokalnih finansisjkih tržišta 2008. godine, a u tom periodu Feral više nije imao tiraž od 30. 000, ali nije bilo ni 600 primeraka u kom tiražu danas neki pišu. Nakon gašenja mi u Feralu smo pokušavali na razno- razne način da nastavimo, ali trebalo je prvo osigurati novac, nismo mogli", kaže Predrag Lucić.
Na užičkoj promociji knjige o feralu Borisa Pavelića govorio je i Filip David, književnik iz Srbije.
"Ono što je Feral donosio to je bilo važno za svakog Feralovog čitaoca. Svaki broj Ferala išao je od ruke do ruke, ljudi su čuvali tekstove, isecali, ja i dan-danas znam mnoge koji kao najveću i najbolju relikviju, čuvaju stare brojeve Ferala. I prosto je tužno da mi danas nemamo jedne takve novine koje u sebi objedinjuju krituku, analitičnost, jedan vrhunski humor, sjajne pisce komenatra, feljtona. To osećam kao veliki nedostatak danas, to samo govori da smo u onim vremenima imali više nade, više perspektive, da smo verovali u neku mogućnost alternative, a danas toga, očito je sve manje je i manje, ili nema toga", reči su Davida.
I sarajevski književnik Nenad Veličković tokom predstavljanja Borisove knjige u Užicu osvrnuo se na vreme kada je Feral izlazio, navodeći da je njemu Feral bio svetionik.
"Rat je tih godina, i sve veći i što duže traje, ja se u Sarajevu osećam kao u velikom moru, ne znam ni gdje idem, ni kud me talasi vraćaju, i onda treba neki svjetionik, da biste plivali, a gdje je svjetionik, tu možda ima i ljudi. Feral je bio taj svjetionik, meni je ostao i do danas. Ja mislim da svakome od nas trebaju neki ljudi koji su bolji od nas, neka načela, neke knjige, umetnost, da bismo prema tim ljudima išli. Ponavljam, meni je Feral na neki način bio svjetionik", zaključuje Nenad Veličković.