Tekst i fotografije: Amos Chapple | Priredio: Zvjezdan Živković
Dok se predstava Mihaila Bulgakova "Pseće srce" približavala velikom finalu u pozorištu Ilhom u uzbekistanskoj prijestolnici Taškentu, nekoliko ljudi uspravilo se iz publike koja je pljeskala, kako bi razotkrili transparent s porukom "Mi smo s tobom, Ilhom".
Transparent je bio dio podrške ovom teatru s izjavama stranih ambasada i ambasadora, kao i tvit Saide Mirzijoeve, kćerke uzbekistanskog predsjednika Šavkata Mirzijoeva, nakon izvještaja da je glumačka trupa Ilhoma izbačena iz zgrade teatra na čijim daskama je igrala 44 godine.
Zgrada u centru Taškenta nedavno je prodata kompaniji za razvoj nekretnina, Ofelos Plazi, a kompanija je 7. februara poslala pismo upravi Ilkhoma sa zahtjevom da se pozorišna trupa iseli iz teatarskih prostorija.
Ulaz u pozorište Ilhom u centru Taškenta. Ilhom unajmljuje prostorije teatra i nema pravne osnove da ospori odluke Ofelos Plaze o obnovi zgrade.
Ilhom - što znači "inspiracija" - osnovao je režiser Mark Weil 1976. godine. Postao je poznat po predstavama koje su, često s suptilnom političkim konotacijom, govorile o pitanjima koja se tiču običnih Uzbekistanaca. Weil je rekao da želi stvoriti "nerevidirani život i stvarne ljude na našoj pozornici", što je rijedak podvig u strogo uređenom svijetu sovjetske umjetnosti.
Osnivač Ilhoma Mark Weil (lijevo) razgovara sa umjetnicima pozorišta, 1988. Ilhom je uzbekistanska riječ za "inspiraciju".
Irina Barat, koju je Weil angažovao prije 16 godina i aktuelna je zamjenica teatra, rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je Weil "apsolutno taškentski tip, volio je ovo mjesto i govorio je da se [Ilhom] može dogoditi samo ovdje. "U sovjetskom periodu je bio [Ilhom] predaleko od Moskve, pa [sovjetske vlasti] nisu mogli sve da kontrolišu."
Do trenutka kada je Kremlj uočio predstave o slobodi govora koje su se igrale na podzemnoj pozornici teatra, Ilhom je već bio poznat širom svijeta i bilo je, kaže Barat, "već prekasno" za vlasti da ga zatvore.
Posjetioci pozorišta prolaze pored portreta Marka Weila, ubijenog 2007. godine.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ilhom je bio pod autorskim vodstvom nezavisnog Uzbekistanca Islama Karimova, a Weil je učvrstio reputaciju neustrašivog umjetnika kada je producirao predstavu o islamu nazvanu "Imitacije Kur'ana".
U septembru 2007. godine, dvojica muškaraca ispred Weilova stana potrčala su prema 55-godišnjem direktoru i do smrti ga izudarali. Na njihovom suđenju rekli su da je ubistvo bilo odgovor na predstavu o poslaniku Muhamedu o kojem se u predstavi govori.
Glumac prolazi pored stotina poruka koje su ispisali radnici i ljubitelji pozorišta.
Uprkos Weilovom ubistvu, pozorište je nastavilo s predstavama, pod upravom mlade ekipe koju je režiser odgojio. Ali, gotovo tri sedmice nakon pisma uprave Ofelos Plaze, dolazi do zabune u vezi sa onim što budućnost donosi.
"U početku su nam [novi vlasnici nekretnine] rekli da žele rekonstruisati ovo mjesto. Sada razumijemo da žele ukloniti sve i na ovom mjestu izgraditi šestougaoni poslovni kompleks", kaže Barat.
Mladi ljubitelji Ilhoma fotografišu natpis na kojem piše: "Taškentu treba pozorište Ilhom".
Međutim, na konferenciji za novinare 12. februara, predstavnik Ofelos Plaze rekao je da će se pozorištu, nakon obnove zgrade, omogućiti povratak na historijsku podrumsku scenu, ali bi taj posao mogao potrajati do dvije godine. To razdoblje čekanja će Ilhom, koji je na sitnom budžetu i bez ikakve podrške države, vjerovatno natjerati na gašenje.
Barat smatra da bi takva pauza bila "smrtna kazna" pozorištu i izložbenom prostoru koje je Ilhom stvorio. I uprkos pokazanoj podršci predsjednikove kćerke, Barat kaže: "Za sada ne znamo kako će nam ona pomoći. Napisala je jedan tvit, ali ništa službeno još nismo dobili".
Predstava "Pseće srce", koju je režirao Artijom Kim, zasnovana na romanu ruskog autora Mihaila Bulgakova, u prepunoj sali pozorišta, 19. februar.
Iza scene, nakon predstave "Pseće srce", glumica Julia Plakida drži ruku na grudima dok opisuje kako stoji na pozornici i gleda publiku koja razotkriva transparent podrške teatru.
"To pokazuje da je ono što radimo važno jer igramo predstave koje dodiruju ljude u Taškentu, a koje su važne upravo ovoj publici."
Barat dijeli isto mišljenje i ponavlja riječi koje su uputili mladi ljubitelji pozorišta na pres-konferenciji 12. februara: "Taškent već ima na stotine poslovnih centara, ne treba nam još jedan. A samo je jedan Ilhom."