Bojazan da bi značajna kolekcija umjetnina u gradu Nukusu mogla nestati, ponukao je aktiviste i volontere da sačuvali blago fotografijama koje su objavljene na novoj internetskoj stranici.
Uzbekistanac, Vasilij Roždestvenski (1884-1963.)
Devet stotina umjetnina iz uzbekistanskog Muzeja umjetnosti Nukus sada je online nakon što su volonteri, naoružani fotoaparatima i mobilnim telefonima, kreirali otvoreni katalog radova u nadi da se spriječi krađa iz jedne od najznačajnijih umjetničkih kolekcija u Aziji.
Odlazak brigade na teren, pobjednici, Aleksandar Volkov (1886-1957.)
Muzej Nukus, u uzbekistanskoj regiji Karakalpakstan, otvoren je 1966. godine nakon što je ruski umjetnik i arheolog Igor Savitski uvjerio vlasti da je ovom području potreban objekat koji će čuvati artefakte mahom lokalnih umjetnika.
Objekat je prerastao u riznicu zabranjene umjetnosti, zahvaljujući kolekcionarskim putovanjima Savitskog, uključujući i Moskvu, na kojima se susreo s rođacima i udovicama umjetnika koje su sovjetske vlasti protjerale u gulag ili pogubile.
U zatvorskoj kantini, Nadežda Borojava (1909-1987.)
Zahvaljujući ličnim vezama u Muzeju, Savitski je uspio prikupiti desetine hiljada djela umjetnika sa "crne liste", koja su bila skrivena u privatnim kućama.
Kolekcionar je u nekim slučajevima koristio državna sredstva u kupovini djela avangardnih umjetnika, čiji su rad sovjetske vlasti označile kao "degenerisan".
Savitskijevu odvažnost možemo uporediti s nekim ko bi danas, naprimjer, koristio finansijska sredstva talibana za prikupljanje brojnih budističkih skulptura.
Posebno se fokusirao na umjetnike koji su bili povezani sa centralnom Azijom ili pratili uzbekistansku scenu.
Na Registanu, Nikolaj Karahan (1900-1970.)
Nakon smrti Savickog 1984. godine, Muzej je vodila njegova nasljednica Marinika Babanazarova.
Kada su je uzbekistanske vlasti 2015. godine otpustile, mnogi su se plašili da će umjetnička djela Muzeja u zloglasno korumpiranoj zemlji biti ukradena.
Neke slike u Nukusu vrijede milione dolara, a kolekcija broji više od 82.000 djela.
Portret T. B. Aleksandrove, Lev Žegin (1892-1969.)
Nakon kontroverzne smjene Babanazarove 2015. godine, započeo je projekat digitalizacije radova Muzeja Nukus i objavljivanja online kataloga.
Svetlana Goršenina, historičarka umjetnosti iz Švicarske, koja je bila jedan od osnivača internetske stranice Opservatorija Alerte Héritage, rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je projekat stvaranja javnog dokumenta o umjetnosti Nukusa postao važan, nakon što je "najmanje jedno djelo Aleksandra Volkova iz kolekcije Muzeja Ferghana, koje se pojavilo na aukciji u Londonu, zamijenjeno, vjerujemo, kopijom na zidovima muzeja".
Ciglana, Aleksandar Volkov
Goršenina kaže da će fotografije najvrjednijih umjetničkih djela muzeja na internetskoj stranici poslužiti kao referentna tačka ako se posumnja da je krivotvorina zamijenila original.
"Činjenica je da je nemoguće napraviti tačnu kopiju bilo koje slike, pa ako je [originala slika] poznata, onda ona služi kao sigurnosni mehanizam za muzejske zbirke."
Dječak u rižinim poljima, Viktor Ufimcev (1899-1964.)
Savitski je namjerno pribavljao radove manje poznatih umjetnika za kolekciju Muzeja, što znači da je fundus Nukusa jedinstven u svijetu a što, takođe, znači da potencijalna krivotvorenja mogu predstavljati problem.
Plavo veče u planinama. Autoportret, Aleksej Podkovirov
Prema riječima Goršenine, projekat digitalizacije bio je u cijelosti rad građana i volontera koji su načinili fotografije fotoaparatima ili mobitelima.
Zatim su sastavili kratke biografije 124 umjetnika čije radove čuva Muzej. Mnogi od tih umjetnika danas bi bili zaboravljeni da nije bilo Nukusa i njegovog osnivača.
Registan, Varšam Jeremijan (1897-1963.)
Goršenina kaže da ta internetska stranica sada predstavlja "najkompletniju kolekciju reprodukcija djela Muzeja Nukus".
Preveo: Zvjezdan Živković