Na rasklimanoj polici u blatnjavom dvorištvu ispred oronule kuće bez krova i fasade, Rifet Bajramović prodaje kotliće i sačeve koje sam pravi od bakra i drugih materijala. Kaže da izrađuje i druge predmete.
„Mogu ti reći od fildžana do ibrika, džezve, mangale, čak radim i umjetnost u bakru. Ja sam se nekad time bavio, ali sad slabo to ide. Ne ide ovaj suvenirski proizvod, a kako će ići umjetnost. Evo ovako to se sve ručno radi, od početka do kraja. Radi se sa vatrom, pa se kalajše, pa čisti“, objašnjava Bajramović.
Ovaj zanat je Rifet Bajramović je naučio uz svog oca prije 40-ak godina. Kaže da nije završio nijedan razred osnovne škole. Danas živi u u usorskom naselju Tešanjka gdje je prije sedam godina doselio iz Kaknja.
„Mi smo ovdje došli zbog konkurencije tih ljudi Roma, jer ti sad uzmeš zajedno materijal sa mnom po istoj cijeni, i onda ti daješ taj proizvod jeftinije nego ja. Onda ja tu nemam računice ni prodati. Skup je materijal, a mora se raditi. Mi smo skontali da je bolje, ali nije bolje za posao. Bolje je ovako za življenje ko radi u firmi, ko radi u preduzeću. Tamo sam imao više mušterija, a ovdje slabo skroz. Evo vidši ovo na trnošcu za tri godine deset komada prodam, a tamo sam za jedno ljeto 300 komada prodavao“, dodaje Rifet.
U trošnoj nepokrivenoj kući, koju je kupio Rifet, stanuje devet članova porodice Bajramović. Ovi ljudi su do prije dvije godine živjeli bez struje. Još nemaju vodu za piće u svom domu u kojem se osjeti jak miris vlage. U polumračnoj sobi Rifetova supruga Ramiza čuva unuče.
„Uslovi su nikakvi. Posao ne ide. Nemamo nikakvih primanja. Živimo od svog posla, ako hoće neko pomogne od komšija. Evo vidiš vlaga, kisne. Vode nemamo. Bez krova, a devetoro članova. Šta ima da pričam dalje“, kaže Ramiza.
Njihova djeca nisu završila ni osnovnu školu.
„Išla su djeca u školu. Imaju po četiri razreda, a troje imaju po jedan razred i eto, hvala Bogu, znaju pisati i čitati“, veli ova žena.
Nijaz Bajramović je završio četiri razreda osnovne škole. Još nije savladao sve tajne zanata od kojeg njegov otac prehranjuje porodicu.
„Znam malo, Naučio sam nešto. Ne znam baš sve. Naučit ću“, priča kroz smijeh ovaj mladić.
Bajramovići će uskoro imati krov nad glavom i pristojnije uslove za zivot zahvaljujući donaciji koju su dobili preko lokalne vlasti u Usori.
„Dolazila je komisija. Sve su popisali. Sve je riješeno, samo čekaju da urade. I vrijeme je smetalo. Ja se puno zahvaljujem. Nemamo kupatila. Najviše nam je to zbog djece. Omladina je tu, a na omladini svijet ostaje“, navodi Rifet.
„Kad smo izdržali sedam godina, izdržat ćemo još i dva - tri mjeseca“, dodaje Ramiza.
Kuća porodice Bajramović
Ramiza Bajramović kaže da će im puno značiti opremanje kuće u kojoj stanuju.
„Prvo budućnost za moju djecu i ovo unuče moje malo. To je najvažnije“, kaže Ramiza.
Zantalija Rifet Bajramović kaže da nije siguran hoće li se njegova djeca nastaviti da bave poslom koji mu je trenutno jedini izvor prihoda.
„Djeca uče to što ja radim, ali gledaju i djeca da nema prodaje i odmah se ohlade za to, za posao i rad, razumiješ. Kad bi bilo tržište gdje bi to išlo, djeca bi to radili“, zaključuje Rifet.