Da bi Bosna i Hercegovina postala članicom Evropske unije neophodno je da promijeni Ustav, jer prema postojećem državne institucije nemaju kapacitet da usvoje zakone neophodne za integrisanje te države u evropske tokove.
Evropski zvaničnici upozoravaju da je jedino jačanjem vlade i parlamenta na državnom nivou moguće biti dio Unije, za što će biti neophono razumijevanje i kompromis u BiH. Uprkos tome bh. političari i dalje optužuju jedni drugi zbog dosadašnjeg neuspjeha na tom putu. A koliki je neuspjeh najbolje ilustruje primjer da kada EU ne bi usvojila ni jedan zakon a bh. parlamentarci nastavili dosadašnjim tempom, trebale bi im 33 godine do uđu u Evropsku uniju.
Već je izvjesno kako do oktobarskih izbora vlasti Bosne i Hercegovine neće provesti odluku Evropskog suda za ljudska prava koja bi manjinama omogućila kandidovanje na izborima, što je prvi korak promjene postojećeg Ustava. S obzirom na tu činjenicu, od postojeće vlasti ne može se očekivati da do 10. mjeseca makar počnu razgovarati o ustavnim promjenama, od kojih zavisi dalji napredak zemlje prema Evropskoj uniji.
Ono što u posljednje vrijeme ističu evropski zvaničnici je da sa postojećim ustavnim rješenjima, u kojima državne institucije nemaju kapacitet da usvoje zakone neophodne za integrisanje zemlje u evropske tokove, BiH ne može biti dio Unije.
Prvi čovjek međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko upravo to navodi kao prioritet, kada govori o promjeni ustava. On kaže da su potrebne takve reforme koje bi omogućile funkcionalniju državnu vladu i koje bi doprinijele zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika:
„Reforme zahtijevaju kriterije za normalnu vladu koja može da prevaziđe prošlost i koja bi garantovala jednaka prava svim građanima. Ta vlada bi doprinijela približavanju zemlje Evropskoj uniji. Istovremeno, Evropska komisija je zapazila da odredbe Ustava, kao što je entitetsko glasanje, stvaraju previše prilika za opstrukciju zakona. Međunarodna zajednica neće riješiti problem ustavnih reformi, ali je spremna da pomogne. U svakom slučaju, međunarodna zajednica neće dozvoliti da teritorijalni integritet i suverenitet BiH bude ugrožen.“
Neophodni razumijevanje i kompromis
A da je postojeće ustavno rješenje potrebno mijenjati slaže se i Gunter Krichbaum, član Bundenstaga i predsjedavajući odbora za pitanja Evropske unije. On kaže kako unija daje sigurnost zemljama Zapadnog Balkana, ali i da svaka od tih zemalja mora ispuniti postavljene uslove:
„Svaka zemlja treba da zasluži da bude članicom Evropske unije. Ti uslovi se moraju ispuniti, a kada je Bosna i Hercegovina u pitanju samo tako je moguće doći do liberalizacije viznog režima. Mladi ljudi trebaju da putuju u Evropu, da upoznaju njene različitosti, ali sve to će biti moguće ukoliko se osnaže državne institucije u BiH.“
I dok evropski zvaničnici upozoravaju kako je za približavanje Evropskoj uniji neophodno razumijevanje i kompromis, u Bosni i Hercegovini političari i dalje optužuju jedni druge zbog dosadašnjeg neuspjeha na tom putu.
Tako predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić smatra da je razlog zbog kojeg je potrebno novo ustavno uređenje to što postojeće nije provedeno.
Kao primjer Silajdžić navodi Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji bi omogućio povratak svih u njihova prijeratna mjesta stanovanja, za čije neprovođenje krivi vlasti Republike Srpske:
„Sa ovakvim ustavom smo mogli mnogo više učiniti. Samom pričom o tome da treba promijeniti ustav, a treba, mi ustvari priznajemo da nismo mogli provesti ovakav ustav i da su oni što su pravili opstrukcije bili u pravu.“
Predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić:
„Neko je izračunao, kada bismo nastavili ovim tempom usvajati zakone potrebne na europskom putu, potrebno nam je 33 godine, a da u međuvremenu EU ne usvoji nijedan zakon. Prema tome, jasno je da treba korijenita reforma Ustava.“
Reforme moraju biti korjenite
Uprkos činjenici kako se nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini ni na ovogodišnjim izborima neće moći kandidovati, zbog čega država može snositi konsekvence, kao što je isključenje iz Vijeća Evrope ili nepriznavanje izbornih rezultata, pravni stručnjaci ocjenjuju da ustavne reforme u BiH moraju biti korjenite.
Sead Hodžić navodi da provedba odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić , Finci“, nije moguća bez ostalih promjena Ustava:
„Ta presuda suštinski dovodi u pitanje temelje konstitucije BiH. Prema tome, ona će radikalno zahtijevati izmjenu ustavnog uređenja BiH.“
Profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić smatra da je ustavne promjene moguće provesti jedino ukoliko na izborima stranke ponude multietničke liste:
„To znači da više Bošnjaci neće glasati za bošnjačku listu, Hrvati neće glasati za hrvatsku listu, Srbi neće glasati za srpsku listu, ostali neće biti u situaciji da budu izolovani, nego će i jedni i drugi i treći i četvrti, svi oni glasati kao građani BiH za jednu od multietničkih lista čiji im se program politički bude svidio.“
I sam Ibrahimagić priznaje da teza koju zastupa, objavljena u njegovoj posljednjoj knjizi, nije naišla na razumijevanje kod predstavnika bosanskohercegovačkih političkih partija. To ne treba da čudi, ako se u obzir uzme činjenica da su, sa rijetkim izuzecima, sve stranke u BiH bez obzira na njihovo političko opredjeljenje jednonacionalne i da upravo tom politikom u posljednjih 20 godina pobjeđuju na izborima.
Zbog toga je teško očekivati da će i nakon izbora biti postignut bilo kakav napredak o ustavnoj reformi, toliko bitnoj za integraciju BiH u evropske tokove.
Evropski zvaničnici upozoravaju da je jedino jačanjem vlade i parlamenta na državnom nivou moguće biti dio Unije, za što će biti neophono razumijevanje i kompromis u BiH. Uprkos tome bh. političari i dalje optužuju jedni drugi zbog dosadašnjeg neuspjeha na tom putu. A koliki je neuspjeh najbolje ilustruje primjer da kada EU ne bi usvojila ni jedan zakon a bh. parlamentarci nastavili dosadašnjim tempom, trebale bi im 33 godine do uđu u Evropsku uniju.
Već je izvjesno kako do oktobarskih izbora vlasti Bosne i Hercegovine neće provesti odluku Evropskog suda za ljudska prava koja bi manjinama omogućila kandidovanje na izborima, što je prvi korak promjene postojećeg Ustava. S obzirom na tu činjenicu, od postojeće vlasti ne može se očekivati da do 10. mjeseca makar počnu razgovarati o ustavnim promjenama, od kojih zavisi dalji napredak zemlje prema Evropskoj uniji.
Ono što u posljednje vrijeme ističu evropski zvaničnici je da sa postojećim ustavnim rješenjima, u kojima državne institucije nemaju kapacitet da usvoje zakone neophodne za integrisanje zemlje u evropske tokove, BiH ne može biti dio Unije.
Prvi čovjek međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko upravo to navodi kao prioritet, kada govori o promjeni ustava. On kaže da su potrebne takve reforme koje bi omogućile funkcionalniju državnu vladu i koje bi doprinijele zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika:
„Reforme zahtijevaju kriterije za normalnu vladu koja može da prevaziđe prošlost i koja bi garantovala jednaka prava svim građanima. Ta vlada bi doprinijela približavanju zemlje Evropskoj uniji. Istovremeno, Evropska komisija je zapazila da odredbe Ustava, kao što je entitetsko glasanje, stvaraju previše prilika za opstrukciju zakona. Međunarodna zajednica neće riješiti problem ustavnih reformi, ali je spremna da pomogne. U svakom slučaju, međunarodna zajednica neće dozvoliti da teritorijalni integritet i suverenitet BiH bude ugrožen.“
Neophodni razumijevanje i kompromis
A da je postojeće ustavno rješenje potrebno mijenjati slaže se i Gunter Krichbaum, član Bundenstaga i predsjedavajući odbora za pitanja Evropske unije. On kaže kako unija daje sigurnost zemljama Zapadnog Balkana, ali i da svaka od tih zemalja mora ispuniti postavljene uslove:
„Svaka zemlja treba da zasluži da bude članicom Evropske unije. Ti uslovi se moraju ispuniti, a kada je Bosna i Hercegovina u pitanju samo tako je moguće doći do liberalizacije viznog režima. Mladi ljudi trebaju da putuju u Evropu, da upoznaju njene različitosti, ali sve to će biti moguće ukoliko se osnaže državne institucije u BiH.“
I dok evropski zvaničnici upozoravaju kako je za približavanje Evropskoj uniji neophodno razumijevanje i kompromis, u Bosni i Hercegovini političari i dalje optužuju jedni druge zbog dosadašnjeg neuspjeha na tom putu.
Tako predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić smatra da je razlog zbog kojeg je potrebno novo ustavno uređenje to što postojeće nije provedeno.
Kao primjer Silajdžić navodi Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji bi omogućio povratak svih u njihova prijeratna mjesta stanovanja, za čije neprovođenje krivi vlasti Republike Srpske:
„Sa ovakvim ustavom smo mogli mnogo više učiniti. Samom pričom o tome da treba promijeniti ustav, a treba, mi ustvari priznajemo da nismo mogli provesti ovakav ustav i da su oni što su pravili opstrukcije bili u pravu.“
Predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić:
„Neko je izračunao, kada bismo nastavili ovim tempom usvajati zakone potrebne na europskom putu, potrebno nam je 33 godine, a da u međuvremenu EU ne usvoji nijedan zakon. Prema tome, jasno je da treba korijenita reforma Ustava.“
Reforme moraju biti korjenite
Uprkos činjenici kako se nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini ni na ovogodišnjim izborima neće moći kandidovati, zbog čega država može snositi konsekvence, kao što je isključenje iz Vijeća Evrope ili nepriznavanje izbornih rezultata, pravni stručnjaci ocjenjuju da ustavne reforme u BiH moraju biti korjenite.
Sead Hodžić navodi da provedba odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić , Finci“, nije moguća bez ostalih promjena Ustava:
„Ta presuda suštinski dovodi u pitanje temelje konstitucije BiH. Prema tome, ona će radikalno zahtijevati izmjenu ustavnog uređenja BiH.“
Profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić smatra da je ustavne promjene moguće provesti jedino ukoliko na izborima stranke ponude multietničke liste:
„To znači da više Bošnjaci neće glasati za bošnjačku listu, Hrvati neće glasati za hrvatsku listu, Srbi neće glasati za srpsku listu, ostali neće biti u situaciji da budu izolovani, nego će i jedni i drugi i treći i četvrti, svi oni glasati kao građani BiH za jednu od multietničkih lista čiji im se program politički bude svidio.“
I sam Ibrahimagić priznaje da teza koju zastupa, objavljena u njegovoj posljednjoj knjizi, nije naišla na razumijevanje kod predstavnika bosanskohercegovačkih političkih partija. To ne treba da čudi, ako se u obzir uzme činjenica da su, sa rijetkim izuzecima, sve stranke u BiH bez obzira na njihovo političko opredjeljenje jednonacionalne i da upravo tom politikom u posljednjih 20 godina pobjeđuju na izborima.
Zbog toga je teško očekivati da će i nakon izbora biti postignut bilo kakav napredak o ustavnoj reformi, toliko bitnoj za integraciju BiH u evropske tokove.