Među 210 muškaraca izvojenih 1992. godine na mostu u Štrbačkom buku koje su srpske snage odvele u neke od logora a potom i ubile bio je i Ekrem Vojić. Njegovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Tihotina 2002.
Ekremov sin Edis imao je nepune tri godine kada su mu ubili oca.
"Imam kratka sjećanja. Ni sam ne znam jesu li ona stvarna ili to sjećanja prisilno evocirana u želji da se sjećam oca. On je zarobljen na Štrbačkom buku skupa sa drugim muškarcima iz Ljutočke doline, a njegovo tijelo pronađeno je 2002. godine u jami Tihotina", priča Edis.
Svako od skoro 250 djece iz Ljutočke doline koje je tokom rata ostalo bez jednog ili noba roditelja priča je za sebe. Odrastanje je u takvim okolnostima puno teže, a i put kojim idete je trnovit. No većina njih uspjela je preći sve prepreke i danas su to uspješni mladi ljudi sa akademskim obrazovanjem.
"Ja sam, prije svega, zahvalan svojoj majci koja nas je izvela na pravi put. Samostalno odrastanje bez oca jeste teže i imate neke poteškoće koje drugi nemaju. S druge strane, meni je to dalo snagu da budem najuspješniji, koliko to mogu u svemu što sam radio. I taj lični događaj tragedija i rat oblikovali su mene i kao umjetnika i utjecalo je na mene da se borim i napravim nešto u životu. Moj uspjeh je, zapravo, moja pobjeda i na neki način osveta i odgovor zločincima. Istvoremeno to je poklon mojoj majci koja se borila u životu, ali i cijeloj porodici koja je bila uz nas", navodi Edis Vojić.
Ovaj 27-godišnjak je magistrant Akedemije likovih umjetnosti u Sarajevu, odsjek Produkt dizajn, te dobitnik Srebrne značke Univerziteta.
Stečeno znanje već je primijenio radeći na monografiji dr Muje Begića "Tomašica". Bio angažovan da sa profesionalnog aspekta odabare forografije koje će se naći u knjizi.
Ekshumacija posmrtnih ostataka u masovnoj grobnici Tomašica, oktobar 2013.
"U početku mi je bilo teško da gledam te fotografije jer sa ličnog aspekta moj otac Ekrem bio je isto tako bačen u grobnicu i njegovo tijelo bilo je u istom tom stanju. Bilo je teško gledati te fotgrafije, ali postoji nešto što se zove artikulacija šoka i ja sam uspio tu svoju emociju pretočiti u energiju za rad", kaže Edis Vojić, te dodaje:
"Najupečatljiviji momenat u radu bio je trenutak kada sam ugledao fotografiju jednog tijela u raspadanju. Facijalna eksprecija je bila prvo što primijetite i skoro pa identična djelu jednog norveškog slikara Edvarda Manka. Ta sličnost je bila nevjerovatna...Ta fotografija na kojoj pažnju vam odvlači taj lik koji kao da predosjeća to neko stradanje."
U saradnji sa dr Mujom Begićem Edis priprema i interesantnu izložbu radnog naziva "Kada je vrijeme stalo". Tematika su ručni satovi pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica.
"U fokusu izložbe su ručni satovi pronađeni na žrtvama stradanja ili pored njih. Oni su dokaz da zločinci nisu birali i da im nije materija bila bitna. Cilj je bio ubiti ljude druge nacionalnosti i vjere. U masovnoj grobnici Tomašica pronađeni su satovi u fazi raspadanja, korozirani ali i neki dobro očuvani. Izrađene su fotografije tih satova. Iako amaterski rađene imaju svoju vrijednost kao dokumentarne fotografije. Želim napraviti selekciju i uraditi priču", iskreno će Edis Vojić.
Izložba je u pripremi a Sarajlije će prvi imati priliku da je vide, nakon čega bi trebala obići i druge bh. gradove.