Lego kockice i ruksak sa iscrtanim jednorogom. Prizor je to ispred metalnog kontejnera sa brojem 38, u izbjegličkom kampu u blizini Sarajeva koji je dvjema djevojčicama iz zapadne Afrike već mjesec dana dom.
Djevojčice je u kamp "Ušivak" dovela majka, 28-godišnjakinja iz države Sierra Leone, koja za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je domovinu napustila bježeći od brutalne prakse genitalnog obrezivanja djevojčica i žena.
"Pri tome mnoge umiru. Djeca samo nestanu, a poslije kontaktiraju roditelje i kažu da ih mogu pronaći u žbunju", kaže ova žena koja nije željela otkriti identitet.
Djevojčice u kamp "Ušivak" dovela je majka, 28-godišnjakinja iz zapadnoafričke države Sierra Leone, koja kaže da je domovinu napustila bježeći od brutalne prakse genitalnog obrezivanja djevojčica i žena, 18. juna 2024.
Trudeći se da na slabijem engleskom jeziku objasni za RSE kaže da je domovinu napustila kao studentica završne godine fakulteta.
Od karijere u toj zemlji je, kako kaže, odustala upravo zbog tog obreda koji je zasnovan na kulturnim i vjerskim uvjerenjima o suzbijanju seksualnosti i pripremanju djevojaka za brak.
"Sve to često rade bez dopuštenja roditelja. Zbog toga sam otišla, jer sam željela zaštititi djecu", ističe ona.
Djevojčica se igra ispred kontejnera u kampu "Ušivak", 18. juni 2024.
Više od 80 posto žena, u dobi od 15 do 49 godina, podvrgnuto je genitalnom obrezivanju u Sierra Leoneu, pokazuju demografski podaci za 2019. godinu.
Ta praksa prisutna je, uglavnom, u afričkim i bliskoistočnim zemljama, a iako se na međunarodnom nivou smatra kršenjem ljudskih prava, procjene su da će joj do 2030. biti izloženo 68 miliona djevojčica.
Prije dolaska u sarajevski kamp "Ušivak", djevojčice su s majkom bile u izbjeglištvu u Grčkoj. U Bosni i Hercegovini ne žele ostati, te je to tranzitna zemlja na njihovom migrantskom putu prema EU.
"Želim ići dalje. U EU, ali ne znam još koju zemlju. Cilj nam je da dođemo do Italije, a nakon toga donijeti ću odluku", kaže ona.
Barake u kampu "Ušivak", 18. juni 2024.
U desecima metalnih kontejnera i drvenim barakama u kampu "Ušivak" trenutno boravi više od 200 migranata. Među njima je i oko 60-ero djece koja, prema zemljama Evropske unije, putuju bez roditeljske pratnje.
Jedna od mališana u kampu "Ušivak", 18. juni 2024.
Prije nekoliko dana organizirana je proslava Bajrama i podjela paketića za najmlađe stanovnike kampa.
Proslava Bajrama u kampu u blizini Sarajeva, 18. juni 2024.
Proslavi je prisustvovala i Kineskinja koja u kampu, kako kaže, boravi pet mjeseci.
Ne želeći da joj bude objavljeno ime, za RSE je, tek, kratko ispričala da je rodni Peking napustila zbog politike i nedostataka slobode.
"Sviđa mi se ovdje, nemam plan za dalje. Nemam novca, tako da nisam sigurna šta ću", kaže ona.
Međunarodne organizacije, među kojima je Amnesty International, upozoravaju na ugrožavanje ljudskih prava u Kini, te cenzuru objava na društvenim mrežama kojima se kritizira vlast koja je već deceniju u rukama Xi Jinpinga.
Kineskinja na proslavi Bajrama u "Ušivku", 18. juni 2024.
U proteklih mjesec dana "Ušivak" je utočište i 15-godišnjem Iračaninu Harisu i njegovoj četveročlanoj porodici. Prethodno su 11 godina živjeli u Turskoj, gdje je Haris bio na liječenju, a u Sarajevo su potom stigli migrantskom rutom preko Grčke, Sjeverne Makedonije i Srbije.
"Tu sam sa majkom, dvojicom braće i sestrom. Otac se vratio u Irak, jer voli tu zemlju. Mi to ne želimo, jer znamo kakva je katastrofa tamo. Vjenčavaju djecu u dobi od 15, ubit ćete ukoliko imaš pivo. Veoma loše", kaže Haris, govoreći o Iraku koji je, nakon više decenija sukoba, na meti kritika nevladinog sektora zbog kršenja ljudskih prava.
Cilj mu je, ističe, stići do Njemačke gdje bi, nakon što nauči jezik, volio nastaviti školovanje i baviti se projektiranjem GPS mapa.
Na dosadašnjem migrantskom putu prošao je kroz nekoliko kampova i tvrdi da je "Ušivak" do sada najbolji.
"Ovdje je mnogo bolje nego u drugim kampovima. U Srbiji je bilo loše, bez ikakvih aktivnosti, ali ovdje nas osoblje pazi i veoma je dobro. Hrana i smještaj su bolji od bilo kojeg kampa u kome sam bio", kaže on.
Detalj iz izbjegličkog prihvatnog centra "Ušivaka", 18. juna 2024.
Kamp "Ušivak" otvoren je u oktobru 2018. godine, na prostoru nekadašnje vojne kasarne, u vrijeme kada se BiH suočavala s prilivom najvećeg broja migranata.
Kampom, koji je pod ingerencijom Ministarstva sigurnosti BiH, rukovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a ima kapacitet da primi 800 migranata.
BiH ima ukupno četiri migrantska kampa u kojima je smješteno više od 1.260 osoba, podaci su Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
Ulaz u "Ušivak", 18. juni 2024.
Putujući tzv. balkanskom migrantskom rutom, najveći broj ih dolazi iz Sirije, Afganistana, Maroka, Egipta i Alžira.
Određeni broj ljudi u pokretu ostaje izvan kampova za migrante kao zvaničnog smještaja, radi odlaska u "game", što je kolokvijalni naziv za pokušaj prelaska granice.
Neki od migranata u izbjegličkom prihvatnom centru "Ušivak", 18. juna 2024.
U proteklim godinama u "Ušivku" su pokrenute aktivnosti za migrante, poput radionica šivanja odjeće iz kojih je nastao brand "No Nation Fashion".
Brend je rezultat zajedničkog rada migranata i lokalnih dizajnera, a radionice sedmično pohađa 30-ak migranata.
Odjeća koju su napravili migranti, 18. juna 2024.
"Učesnici se sami javljaju, jer tako brže prolazi vrijeme. Neke od njih obučavamo, a ima i onih koji dođu sa izvanrednim talentom i počeli su stvarati zaista ozbiljne kreacije", kaže Belma Brkan Šehić, jedna od organizatorica radionica.
Belma Brkan Šehić, jedna od organizatorica radionica, 18. juna 2024.
Radionice su počele 2021., tokom pandemije korona virusa, a odjeća koju su kreirali stanovnici kampa do sada je predstavljana na brojnim revijama i bazarima.
Jedan od učesnika je i Muamer iz Sierra Leonea koji je, bježeći od korupcije i kršenja ljudskih prava u domovini, u BiH stigao prije devet mjeseci.
"BiH nije naša destinacija. Ova zemlja je lijepa, ljudi su dobri, ali želim da idem i da se spojim s porodicom. Imam porodicu, sestru u Njemačkoj, ali ne znam kako stići tamo", kaže on.
Muamer na radionici za šivanje, 18. juna 2024.
Prije nego što je stigao u sarajevski kamp, Muamer je bio smješten u izbjegličkom centru u Bihaću, na sjeverozapadu BiH, gdje boravi najveći broj migranata koji pokušavaju preći granicu sa Hrvatskom.
Iza njega je jedan bezuspješan pokušaj prelaska granice između BiH i Hrvatske, kada ga je u toj namjeri prošle godine zaustavila hrvatska policija i ponovo je vraćen u BiH.
Pokazujući ožiljak na nozi, Muamer kaže da mu je noga slomljena.
"Hrvatski policajci su nas vraćali i slomili su mi nogu. Udarali su nas palicama, uzeli telefone i sve što smo imali. Nakon toga su nas otjerali u Bosnu", kaže on.
Hrvatski i inostrani mediji su proteklih godina više puta izvještavali o nasilju hrvatskih policajca nad migrantima, a hrvatske vlasti su neke od njih suspendirale.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske nisu odgovorili na upit RSE da prokomentiraju ovaj slučaj, niti na pitanja da li imaju informacije o nasilju and migrantima.
Više od 200.000 migranata ušlo je na područje Zapadnog Balkana tokom 2023. godine, podaci su IOM-a iz koje navode da se migranti ne zadržavaju u balkanskim zemljama kao ranijih godina.
Iz ove organizacije 20. juna, kada se obilježava Međunarodni dan izbjeglica, za RSE kažu da je situaciju u kojoj se nalaze migranti u BiH stabilna u pogledu smještaja u četiri privremena prihvatna centra. Većina ih, kako kažu, napušta zemlju u roku od nekoliko dana, te upozoravaju da su na putu izloženi opasnostima, kao što je krijumčarenje i trgovina ljudima.
"Trgovci i krijumčari iskorištavaju slabosti osoba koje su u pokretu. Uz to očito idu eksploatacija, zlostavljanje i svi oblici eventualnog nasilja", navode iz IOM-a.
Prihvatni centri za migrante u BiH se nalaze u entitetu Federacija BiH, dok vlasti u entitetu Republika Srpska godinama odbijaju da ih oforme.