U BiH nezaposlenost iz godine u godinu raste, premašivši brojku od pola miliona. Šansu za posao, odmah nakon školovanja, dobiju tek retki sretnici. Za mnoge mlade ljude u BiH, put do stalnog zaposlenja je težak i mukotrpan. Retki se mogu pohvaliti da rade ono što vole i za šta su se školovali.
Ivan Tavra, bio je jedan do boljih studenata na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Nakon što je diplomirao politologiju, dvije godine je aplicirao na razne strane, kako bi dobio posao. Danas radi kao stručni suradnik u Odsjeku za strategiju i planiranje u Direkciju za europske integracije BiH. Kaže kako je sretan, jer u sveopćoj nezaposlenosti ipak radi ono što voli i za što se školovao.
„Budući da sam dobar dio vremena bio aktivan u pronalasku posla, slao sam dosta zamolbi i prijavljivao se na različite natječaje, ne samo unutar javnog sektora, već i privatnog, nekih strukovnih udruženja, upio sam se snaći i naći posao koji definitivno odgovara profilu onoga što sam studirao i gdje mogu primijeniti svoje znanje i usmjeriti ga u procesu daljnjeg školovanja i usavršavanja.“
Ivan poručuje mladim i obrazovnima ljudima da ne gube nadu u traženju posla. Upornost, rad i znanje uvijek se isplati.
„Treba se potruditi i konstantno usavršavati svoje znanje, ali i druga praktična znanja, poput učenja jezika. Što više jezika to bolje jer to je definitivno temeljni uvjet, obzirom na globalne tokove. Treba dobiti i određene certifikate, koji će omogućiti jednostavniji i kvalitetniji pristup tržištu rada.“
Neophodna pomoć države
Posebno težak put do zaposlenja imaju polaznici umjetničkih akademija. Novca za kulturu u BiH je sve manje, što rezultira zatvaranjem pojedinih kulturnih institucija. Amila Terzimehić, prije godinu dana završila je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno je pripravnica u Sarajevskom ratnom teatru SARTR.
„Rad se isplati. Ne vjerujem u štele, ni u sreću ili sudbinu. Treba samo raditi. Nikada se nisam bojala hoću li imati posla. Uspjela sam dobiti pripravnički posao u SATR-u jer se pročulo da sam vrijedna, da dobro radim, da radim ono što volim na najbolji način na koji mogu. Naravno da je teško – puno je glumaca, malo je pozorišta ali vjerujem da će se rad isplatiti kad-tad. Vjerujem u udruženja.“
Malik Jakirlić, doktor je plastične kirurgije. Sedam godina je zaposlen u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Put do zaposlenja, iako je posao liječnika jedno od najtraženijih, nije bio lak, kaže Malik:
„Svaki pojedinac treba da se obrazuje. Obrazovanje je vrlo značajno. Potrebno je nekada i volontirati. Kao mlad ljekar sam volontirao i nakon izvjesnog vremena se ukazala prilika za posao. Na poslu se nastavite dokazivati u oblasti koju volite. Bez izuzetnog zalaganja i ulaganja truda ne možemo se nadati ničemu dobrom. Isto tako, društvo kao cjelina, trebalo bi da da podršku mladim, vrijednim i pametnim kadrovima. Pogotovo u obrazovanju. Jer obrazovanje gradi državu.“
U BiH rijetki su poslodavci koji daju šansu mladim i obrazovnim ljudima. U većini slučajeva, to se rješava vezom ili štelom. Kompanija za prodaju automobila iz Sarajeva „ASA Group“ do sada je u nekoliko navrata davala šansu mladima za posao, kao i razne vrste edukacija u stjecanju vještina za biznis poslovanje.
„Često objavljujemo oglase i pozivamo mlade da se prijave. Mi smo popunili određene pozicije u našoj kompaniji. Napravili smo određeni iskorak. Pokrenuli smo školu koja bi mladim ljudima dala vještine koje su neophodne u današnjem modernom svijetu. Upoznajemo ih sa trendovima u automobilskoj industriji, sa načinom poslovanja, sa procedurama kako se prilazi dobavljačima, kako se pregovara sa dobavljačima, kako izgleda poslovanje u autoindustriji. Mi smo prošle godine pokrenuli taj projekt“, kaže Vedran Peršić, rukovodilac korporativnih komunikacija kompanije.
Damira Vranešić-Hažimehmedović, više od 15 godina radio kao instruktor u rekreativnom vježbanju za odrasle i djecu. Danas posjeduje i vlastiti centar za rekreaciju i unapređenje zdravlja. U svom centru svakodnevno daje priliku i mladim ljudima da se zaposle i steknu praktična iskustva:
„Inače radim sa mladim ljudima koji su educirani, koji imaju određeno iskustvo. Primarno dajemo šansu mladima, ali moraju se dokazati i pokazati kvalitet da bi radili svoj posao.“
Ivan Tavra, bio je jedan do boljih studenata na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Nakon što je diplomirao politologiju, dvije godine je aplicirao na razne strane, kako bi dobio posao. Danas radi kao stručni suradnik u Odsjeku za strategiju i planiranje u Direkciju za europske integracije BiH. Kaže kako je sretan, jer u sveopćoj nezaposlenosti ipak radi ono što voli i za što se školovao.
„Budući da sam dobar dio vremena bio aktivan u pronalasku posla, slao sam dosta zamolbi i prijavljivao se na različite natječaje, ne samo unutar javnog sektora, već i privatnog, nekih strukovnih udruženja, upio sam se snaći i naći posao koji definitivno odgovara profilu onoga što sam studirao i gdje mogu primijeniti svoje znanje i usmjeriti ga u procesu daljnjeg školovanja i usavršavanja.“
Ivan poručuje mladim i obrazovnima ljudima da ne gube nadu u traženju posla. Upornost, rad i znanje uvijek se isplati.
„Treba se potruditi i konstantno usavršavati svoje znanje, ali i druga praktična znanja, poput učenja jezika. Što više jezika to bolje jer to je definitivno temeljni uvjet, obzirom na globalne tokove. Treba dobiti i određene certifikate, koji će omogućiti jednostavniji i kvalitetniji pristup tržištu rada.“
Neophodna pomoć države
Posebno težak put do zaposlenja imaju polaznici umjetničkih akademija. Novca za kulturu u BiH je sve manje, što rezultira zatvaranjem pojedinih kulturnih institucija. Amila Terzimehić, prije godinu dana završila je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno je pripravnica u Sarajevskom ratnom teatru SARTR.
„Rad se isplati. Ne vjerujem u štele, ni u sreću ili sudbinu. Treba samo raditi. Nikada se nisam bojala hoću li imati posla. Uspjela sam dobiti pripravnički posao u SATR-u jer se pročulo da sam vrijedna, da dobro radim, da radim ono što volim na najbolji način na koji mogu. Naravno da je teško – puno je glumaca, malo je pozorišta ali vjerujem da će se rad isplatiti kad-tad. Vjerujem u udruženja.“
Malik Jakirlić, doktor je plastične kirurgije. Sedam godina je zaposlen u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Put do zaposlenja, iako je posao liječnika jedno od najtraženijih, nije bio lak, kaže Malik:
„Svaki pojedinac treba da se obrazuje. Obrazovanje je vrlo značajno. Potrebno je nekada i volontirati. Kao mlad ljekar sam volontirao i nakon izvjesnog vremena se ukazala prilika za posao. Na poslu se nastavite dokazivati u oblasti koju volite. Bez izuzetnog zalaganja i ulaganja truda ne možemo se nadati ničemu dobrom. Isto tako, društvo kao cjelina, trebalo bi da da podršku mladim, vrijednim i pametnim kadrovima. Pogotovo u obrazovanju. Jer obrazovanje gradi državu.“
U BiH rijetki su poslodavci koji daju šansu mladim i obrazovnim ljudima. U većini slučajeva, to se rješava vezom ili štelom. Kompanija za prodaju automobila iz Sarajeva „ASA Group“ do sada je u nekoliko navrata davala šansu mladima za posao, kao i razne vrste edukacija u stjecanju vještina za biznis poslovanje.
„Često objavljujemo oglase i pozivamo mlade da se prijave. Mi smo popunili određene pozicije u našoj kompaniji. Napravili smo određeni iskorak. Pokrenuli smo školu koja bi mladim ljudima dala vještine koje su neophodne u današnjem modernom svijetu. Upoznajemo ih sa trendovima u automobilskoj industriji, sa načinom poslovanja, sa procedurama kako se prilazi dobavljačima, kako se pregovara sa dobavljačima, kako izgleda poslovanje u autoindustriji. Mi smo prošle godine pokrenuli taj projekt“, kaže Vedran Peršić, rukovodilac korporativnih komunikacija kompanije.
Damira Vranešić-Hažimehmedović, više od 15 godina radio kao instruktor u rekreativnom vježbanju za odrasle i djecu. Danas posjeduje i vlastiti centar za rekreaciju i unapređenje zdravlja. U svom centru svakodnevno daje priliku i mladim ljudima da se zaposle i steknu praktična iskustva:
„Inače radim sa mladim ljudima koji su educirani, koji imaju određeno iskustvo. Primarno dajemo šansu mladima, ali moraju se dokazati i pokazati kvalitet da bi radili svoj posao.“