Zagrebački „Jutarnji list“ objavio je na naslovnoj stranici fotografiju mrtvog tijela 12-godišnje Aleksandre Zec, koju je grupa pripadnika hrvatske pričuvne policije iz postrojbe pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa ubila zajedno sa roditeljima pri pokušaju otmice njenog oca, imućnog mesara srpske nacionalnosti. Među ekspertima koje smo konzultirali podijeljena su mišljenja oko etičnosti objave ove fotografije.
Objavljivanje fotografije mrtvog tijela 12-godišnje Aleksandre Zec na naslovnoj stranici zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ nije izazvalo neke posebne reakcije u hrvatskoj javnosti.
Eksperti s kojima smo razgovarali unisono dovode u pitanje obrazloženje uredništva „Jutarnjeg lista“ koje tvrdi da je željelo upozoriti zbog čega je zapravo Tomislav Merčep u zatvoru, ali su mišljenja podijeljena oko toga je li trebalo objaviti sliku ubijene djevojčice ili ne, jer većina naših sugovornika tvrdi kako je zločin grupe hrvatskih pričuvnih policajaca iz skupine pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa nešto što nitko u hrvatskoj javnosti ne dovodi u pitanje.
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič u izjavi za RSE upozorava kako je objavljivanje slike mrtvog djeteta etički upitno, i da bi bilo primjerenije objaviti fotografiju nje sa smješkom na licu, dok je bila živa.
„Mislim da bi za samu obitelj i za poštivanje dostojanstva žrtve to bio primjereniji način, mada to nije moguće pretvoriti u univerzalni princip! Jer, nekada baš fotografije likvidacija doprinose senzibiliziranju javnosti. Međutim, u ovom slučaju riječ je o zločinu o kojem hrvatska javnost zna – ne mogu se sjetiti kada sam zadnji puta vidjela napis u kojem bi se dovele u pitanje činjenice o tom zločinu. Hrvatska javnost je upoznata i s time da je preživjelim članovima obitelji isplaćena odšteta od strane Republike Hrvatske“, kazala je Teršelič.
Vilović: Za zločin već svi znaju
Podsjetimo, Državno odvjetništvo je pred 20 dana podiglo optužnicu protiv Tomislava Merčepa u kojoj ga tereti da je u drugoj polovici 1991. i početkom 1992. svojim podređenima u postrojbi pričuvne policije izravno zapovijedio ili nije spriječio protuzakonito odvođenje, pljačku i mučenje 52 civila s područja Zagreba, Kutine i Pakraca, pri čemu je njih 43 ubijeno, tri se vode kao nestali, a šestorica su preživjeli s teškim posljedicama.
Među žrtvama su i Mihajlo, Marija i 12-godišnja Aleksandra Zec koje je 7. prosinca 1991. ubilo nekoliko pripadnika te postrojbe pri pokušaju otmice Mihajla Zeca, imućnog mesara srpske nacionalnosti. Oni su privedeni i priznali su zločin, ali su zbog proceduralne pogreške morali biti pušteni i nikada za to nisu suđeni. Od dvjestotinjak pripadnika Merčepove postrojbe, njih petnaestak se dovodi u vezu s ovim kaznenim djelima.
Urednik nezavisnog srpskog tjednika „Novosti“ Ivica Đikić u izjavi za RSE također dovodi u pitanje motive uredništva „Jutarnjeg“, ali ima opravdanje za objavljivanje slike ubijenog djeteta.
„Ako zanemarimo ozbiljne novinarske etičke probleme koje otvara takva naslovnica sa ubijenim tijelom djevojčice, ja mislim da je svako dokumentiranje, svako pisanje o ratnim zločinima s naše strane pohvalan čin i ako jedan čovjek koji to vidi promijeni mišljenje u pogledu toga da Hrvati nisu mogli činiti zločine u Domovinskom ratu – mislim da je efekt postignut!“ kazao je Đikić.
Profesorica Etike novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović također dovodi u pitanje motive „Jutarnjeg“ pri objavljivanju fotografije maloljetne žrtve pripadnika Merčepove postrojbe, jer – kaže - za taj zločin znaju svi!
„To je činjenica koju danas u Hrvatskoj znade svaki građanin. Ja bih rekla da je riječ o jednoj etički prijepornoj fotografiji. U ovom slučaju čini mi se da ta djevojčica nije zaslužila da fotografija njenog tijela u pidžami bude nanovo objavljena. Koliko god ja pokušavala razumjeti razloge koje je navelo uredništvo „Jutarnjeg lista“, smatram da je učinjena šteta prema čovjeku, prema djetetu, i da to nije trebalo na taj način napraviti!“ smatra Vilović.
Objavljivanje fotografije mrtvog tijela 12-godišnje Aleksandre Zec na naslovnoj stranici zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ nije izazvalo neke posebne reakcije u hrvatskoj javnosti.
Eksperti s kojima smo razgovarali unisono dovode u pitanje obrazloženje uredništva „Jutarnjeg lista“ koje tvrdi da je željelo upozoriti zbog čega je zapravo Tomislav Merčep u zatvoru, ali su mišljenja podijeljena oko toga je li trebalo objaviti sliku ubijene djevojčice ili ne, jer većina naših sugovornika tvrdi kako je zločin grupe hrvatskih pričuvnih policajaca iz skupine pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa nešto što nitko u hrvatskoj javnosti ne dovodi u pitanje.
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič u izjavi za RSE upozorava kako je objavljivanje slike mrtvog djeteta etički upitno, i da bi bilo primjerenije objaviti fotografiju nje sa smješkom na licu, dok je bila živa.
„Mislim da bi za samu obitelj i za poštivanje dostojanstva žrtve to bio primjereniji način, mada to nije moguće pretvoriti u univerzalni princip! Jer, nekada baš fotografije likvidacija doprinose senzibiliziranju javnosti. Međutim, u ovom slučaju riječ je o zločinu o kojem hrvatska javnost zna – ne mogu se sjetiti kada sam zadnji puta vidjela napis u kojem bi se dovele u pitanje činjenice o tom zločinu. Hrvatska javnost je upoznata i s time da je preživjelim članovima obitelji isplaćena odšteta od strane Republike Hrvatske“, kazala je Teršelič.
Vilović: Za zločin već svi znaju
Podsjetimo, Državno odvjetništvo je pred 20 dana podiglo optužnicu protiv Tomislava Merčepa u kojoj ga tereti da je u drugoj polovici 1991. i početkom 1992. svojim podređenima u postrojbi pričuvne policije izravno zapovijedio ili nije spriječio protuzakonito odvođenje, pljačku i mučenje 52 civila s područja Zagreba, Kutine i Pakraca, pri čemu je njih 43 ubijeno, tri se vode kao nestali, a šestorica su preživjeli s teškim posljedicama.
Među žrtvama su i Mihajlo, Marija i 12-godišnja Aleksandra Zec koje je 7. prosinca 1991. ubilo nekoliko pripadnika te postrojbe pri pokušaju otmice Mihajla Zeca, imućnog mesara srpske nacionalnosti. Oni su privedeni i priznali su zločin, ali su zbog proceduralne pogreške morali biti pušteni i nikada za to nisu suđeni. Od dvjestotinjak pripadnika Merčepove postrojbe, njih petnaestak se dovodi u vezu s ovim kaznenim djelima.
Urednik nezavisnog srpskog tjednika „Novosti“ Ivica Đikić u izjavi za RSE također dovodi u pitanje motive uredništva „Jutarnjeg“, ali ima opravdanje za objavljivanje slike ubijenog djeteta.
„Ako zanemarimo ozbiljne novinarske etičke probleme koje otvara takva naslovnica sa ubijenim tijelom djevojčice, ja mislim da je svako dokumentiranje, svako pisanje o ratnim zločinima s naše strane pohvalan čin i ako jedan čovjek koji to vidi promijeni mišljenje u pogledu toga da Hrvati nisu mogli činiti zločine u Domovinskom ratu – mislim da je efekt postignut!“ kazao je Đikić.
Profesorica Etike novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović također dovodi u pitanje motive „Jutarnjeg“ pri objavljivanju fotografije maloljetne žrtve pripadnika Merčepove postrojbe, jer – kaže - za taj zločin znaju svi!
„To je činjenica koju danas u Hrvatskoj znade svaki građanin. Ja bih rekla da je riječ o jednoj etički prijepornoj fotografiji. U ovom slučaju čini mi se da ta djevojčica nije zaslužila da fotografija njenog tijela u pidžami bude nanovo objavljena. Koliko god ja pokušavala razumjeti razloge koje je navelo uredništvo „Jutarnjeg lista“, smatram da je učinjena šteta prema čovjeku, prema djetetu, i da to nije trebalo na taj način napraviti!“ smatra Vilović.