Sa štrajka prosvjetnih radnika u Kantonu Sarajevo, maj 2013.
Buđenjem nakon dugog zimskog sna - mogao bi se nazvati protestni marš radnika BiH zakazan za 30. maj. Kako država inače kasni u svemu, tako i radnici. I dok se u zemljama u regiji protestovalo, radnici u BiH su Prvi maj slavili na izletištima uz roštilj i druženje. Savez samostalnih sindikata BiH nije uspio da organizuje proteste, pa su ih zakazali 30 dana kasnije. U državi kakva je BiH, stopa nezaposlenosti je 43%. Fabrike su uništene kriminalnom privatizacijom, a radnici svakodnevno svoja prava traže na ulicama. Sve to otvara pitanje šta je sindikat radio svih postratnih godina. Kakva je njegova uloga u svemu? Čini se blijeda, često politizirana, tako da sindikalne organizacije u BiH postaju sami sebi svrha.
U danima kada se rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata BiH probudilo i shvatilo da se nagomilani problemi bh. radnika neće sami riješiti, ostali su bez podrške Sindikata metalaca.
Međutim, iz Sindikata metalaca ističu kako je razloga za neučestvovanje na protestu mnogo. Predsjednik Sindikata Muhamed Hadžić kaže kako je neozbiljno iznositi stare zahtjeve, jer nijedan od njih do sada nije ispoštovan:
„Pri potpisivanju platforme u mandatu kada će stupiti na vlast ovi koji jesu kazali su ukoliko ne ispune data obećanja barem 50 posto da će poslije dvije godine podnijeti ostavku. Vi znate rezultat. Imamo vladu, a nemamo vladu. Imamo parlament, a nemamo parlament. Kome bismo to mi ostavili zahtjeve i kome bismo ih uputili?“, pita hadžić.
No, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH Ismeta Bajramovića to mnogo ne brine:
„Ne želim više nikome da se pravdam, ni svojoj rođenoj ženi. A svi oni koji misle da ne treba, da je Ismet ružan, da im je dobro itd., neka ostanu kod kuće, nema nikakvih problema“, kaže Bajramović.
Nije ni čudo što Bajramovića ne brine što sindikati unutar Saveza, na čijem je on čelu, ne podržavaju ono što on organizuje, jer u zemlji u kojoj je penzija 150 eura, a prosječna plata 400 eura, Ismet Bajramović ostvaruje mjesečna primanja veća od 2.000 eura.
Finansijski izvještaji Sindikata pokazuje niz nelogičnosti, pa se tako i primanja Bajramovićevog savjetnika, nekadašnjeg predsjednika Sindikata Edhema Bibera takođe računaju u hiljadama. Međutim, Sindikat metalaca BiH je još jedan u nizu koji nema pravo glasa u Predsjedništvu Sindikata jer ne uplaćuju članarinu:
„To što nemaju pravo glasa je neće ili hoće ili gledaju kad će i koliko da daju nekakvih mrvica članarine - pojedini sindikati. Neki ne mogu, a neki hoće. Imamo ih tri vrste. I pošto imamo takvu situaciju, Savez sindikata nema takav fond. Njihovi sindikati u granama imaju para.“
Potrebna potpuna reforma
Članarina je u krovnoj bh. sindikalnoj organizaciji važnija od radnika, jer ko ne plaća, nema ni podršku sindikata. Upravo zbog nerada Saveza, predsjednica Sindikata radnika trgovine Mersiha Beširović podnijela je ostavku na učešće ovog sindikata u Predsjedništvu Saveza:
„Ja sam nezadovoljna jer nije uspio zaštititi sindikalne povjerenike kao nosioce sindikalnih aktivnosti, a nije ni promijenio klimu, tako da u suštini jeste jedno nezadovoljstvo“, kaže Mersiha Beširović.
Otpuštanja radnika dio su bh. svakodnevnice, a za one koji rade kašnjenje plata i neuplaćivanje doprinosa sasvim je normalna stvar. Svoja prava traže uglavnom na ulicama:
Vaš browser nepodržava HTML5
Radnička prava
Njihovih prava u Savezu sindikata sjete se oko 1. maja. Iako je Savez imao oko pola milion eura prihoda, između ostalog i od radničkih članarina, na plate i naknade za topli obrok, regres i prijevoz utrošeno je više od polovine tog iznosa.
Po načinu trošenja novca Sindikat se uopće ne razlikuje od institucija vlasti. Zbog toga moraće doživjeti potpunu reformu, smatra profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta Salih Fočo:
„Oni su moraju promijeniti konačno. Nužda će njih dovesti u tu poziciju. Novi oblici radništva i radničke borbe će iskazati na neki način svoje lidere, koji će ubuduće predstavljati okosnicu novog sindikata“, ocjenjuje Fočo.
Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja koje je nedavno proveo Centar za ljudska prava iz Sarajeva preko 20 posto ispitanika vjeruje da su sindikati samo paravan za političke manipulacije.
Uzimajući sve to u obzir, radnici, pogotovu oni koji su zaposlenih kod privatnih poslodavaca, rijetko se odlučuju iskazati bilo kakvo nezadovoljstvo.
„U BiH je veoma prisutan strah. A mi nemamo ni neku tradiciju da preko protesta i štrajkova ostvarimo neka svoj prava“, kaže predstavnik Aktive mladih Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković.
Protestni marš koji je zakazan za 30. maj biće organizovan pod sloganom "Nećemo biti robovi", dok će jedna od glavnih parola biti "Radite, idite ili vanredni izbori".
