Hercegovački gradić Stolac, pored najraskošnijeg arheološkog nalazišta na ovom području i bogate kulture, poznat je i kao rodno mjesto velikog bh. pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara.
Potaknuti idejom da Stocu vrate život koji je nekoć imao, Fondacija ''Mak Dizdar'' prije tri godine sagradila je kuću i izložbeni prostor za razvijanje kulturnog turizma koji je mogući potencijal ovog grada. Međutim, teško je išta uraditi u etnički duboko podijeljenom gradu, u kojem se ideje, ukoliko nisu iz stranačkih krugova, teško sprovode u praksi.
Omogućiti prosperitet malim sredinama, koje su često zanemarene od većih, ponekad se čini bezuspješnim.
Gorčin Dizdar, unuk jednog od najistaknutijih bosanskohercegovačkih pjesnika, Maka Dizdara, veliki je entuzijasta uprkos vremenu u kojem živi.
Zajedno sa Fondacijom Mak Dizdar izgrađena je „Makova hiža“, inače izložbeni prostor koji na simboličan način treba okupiti sve ljubitelje umjetnosti i uspostaviti kulturnu scenu Stoca, kaže Gorčin.
„Već odavno smo imali ideju da se stvori nešto u Stocu posvećeno Maku. Izgradili smo izložbeni prostor koji smo nazvali Makova hiža. Hiža je, inače, u srednjem vijeku neka vrsta domova gdje je bio nuđen azil svima koji su progonjeni zbog svojih vjerovanja. Tako smo se mi htjeli nadovezati na tu ideju da ovo bude jedna hiža simbolično za ljude koji dijele neke vrijednosti koje, možda, u našem današnjem, pa i širem društvu ne mogu toliko doći do izražaja“, kazao je Gorčin.
Iako je Mak Dizdar kao gimnazijalac napustio Stolac, oduvijek je ostao vezan za rodni grad. Ovdje je pronalazio inspiraciju za mnoge svoje pjesme.
Kažu da, ukoliko pogledate rijeku Bregavu, bolje razumijete poznatu Makovu pjesmu „Modru rijeku“. No šteta što i Stočani, kao ni ostali bh. građani, ne prepoznaju blagodeti koje nudi Hercegovina, pojašnjava Gorčin.
„Hercegovina se inače zamišlja kao kamen, vrućina i poskoci. Ako se i ide negdje, onda je to na more da se kupa, a nemamo običaj da provedemo vikend u jednom neistraženom kraju vlastite zemlje. Kulturni turizam je ovdje veliki potencijal koji može pomoći ovom gradu da napreduje. Međutim, u Stocu nedostaje i ona najosnovnija infrastruktura, nemate gdje ni prespavati, nemate mapu gradu, niti postoje vodiči, nemate ništa“, navodi on.
Rascjepkanost je eufemizam
U Stocu je i danas, 16 godina nakon rata, evidentna podijeljenost između dvije zajednice - bošnjačke i hrvatske. A bilo je slučajeva da se i značaj Maka Dizdara ponekad propituje.
„Smatram da je čak rascjepkanost eufemizam. Ovo bih prije nazvao apartheidom. Čak je i bolnica odvojena po nacionalnosti, a da ne govorim o školama. Često se zaboravi da Mak nije samo pisao poeziju, nego da je i sistematski izučavao našu književnost, da je prvi one stvari koje su nastale u ovoj zemlji nazvao bosanskim. Moram reći da, iako svi u Stocu znaju za Maka, nema malo više barem one simbolične podrške. Ja bih prije rekao da smo doživjeli animozitet“, ocjenjuje Gorčin.
RSE: Na koji način?
„Ne direktno, ali načujemo da ljudima nije drago što smo mi ovdje. Došli su neki mladi Stočani na večeru koju smo organizovali u Makovoj hiži. Tada su nas upitali u kojoj smo stranci ustvari. Kada smo im rekli da ne pripadamo nijednoj stranci, bilo im je neshvatljivo. Čini se da sve što se ovdje dešava ide po tom stranačkom programu.“
Iako se suočavaju s brojnim nedaćama, mladi i perspektivni Bosanci i Hercegovci, a među njima Gorčin Dizdar, žele pomoći svojoj zemlji. Gorčin trenutno u Kanadi radi doktorat koji će se baviti simbolikom stećaka.
Želja mu je da napiše savremeniju studiju o stećcima koji su i njegovom djedu, poslužili kao inspiracija za čuvenu knjigu poezije „Kameni spavač“. Svo prikupljeno znanje Gorčin želi ovdje upotrijebiti.
„U svoj ovoj nerazvijenosti, Bosna, i pogotovo Hercegovina, kao individui vam nudi veće mogućnosti da vi kao pojedinac nešto postignete i lično nešto promijenite. Kad vidite ovaj Stolac, realne su vam mogućnosti da za nekoliko godina stvarno vidite plod vlastitog rada. Naravno, i u Bosni i Hercegovini imate brojne političke probleme. Ali, ipak, ja ću pokušati, pa vidjet ćemo“, kazao je Gorčin
Potaknuti idejom da Stocu vrate život koji je nekoć imao, Fondacija ''Mak Dizdar'' prije tri godine sagradila je kuću i izložbeni prostor za razvijanje kulturnog turizma koji je mogući potencijal ovog grada. Međutim, teško je išta uraditi u etnički duboko podijeljenom gradu, u kojem se ideje, ukoliko nisu iz stranačkih krugova, teško sprovode u praksi.
Omogućiti prosperitet malim sredinama, koje su često zanemarene od većih, ponekad se čini bezuspješnim.
Gorčin Dizdar, unuk jednog od najistaknutijih bosanskohercegovačkih pjesnika, Maka Dizdara, veliki je entuzijasta uprkos vremenu u kojem živi.
Zajedno sa Fondacijom Mak Dizdar izgrađena je „Makova hiža“, inače izložbeni prostor koji na simboličan način treba okupiti sve ljubitelje umjetnosti i uspostaviti kulturnu scenu Stoca, kaže Gorčin.
„Već odavno smo imali ideju da se stvori nešto u Stocu posvećeno Maku. Izgradili smo izložbeni prostor koji smo nazvali Makova hiža. Hiža je, inače, u srednjem vijeku neka vrsta domova gdje je bio nuđen azil svima koji su progonjeni zbog svojih vjerovanja. Tako smo se mi htjeli nadovezati na tu ideju da ovo bude jedna hiža simbolično za ljude koji dijele neke vrijednosti koje, možda, u našem današnjem, pa i širem društvu ne mogu toliko doći do izražaja“, kazao je Gorčin.
Iako je Mak Dizdar kao gimnazijalac napustio Stolac, oduvijek je ostao vezan za rodni grad. Ovdje je pronalazio inspiraciju za mnoge svoje pjesme.
Kažu da, ukoliko pogledate rijeku Bregavu, bolje razumijete poznatu Makovu pjesmu „Modru rijeku“. No šteta što i Stočani, kao ni ostali bh. građani, ne prepoznaju blagodeti koje nudi Hercegovina, pojašnjava Gorčin.
„Hercegovina se inače zamišlja kao kamen, vrućina i poskoci. Ako se i ide negdje, onda je to na more da se kupa, a nemamo običaj da provedemo vikend u jednom neistraženom kraju vlastite zemlje. Kulturni turizam je ovdje veliki potencijal koji može pomoći ovom gradu da napreduje. Međutim, u Stocu nedostaje i ona najosnovnija infrastruktura, nemate gdje ni prespavati, nemate mapu gradu, niti postoje vodiči, nemate ništa“, navodi on.
Rascjepkanost je eufemizam
U Stocu je i danas, 16 godina nakon rata, evidentna podijeljenost između dvije zajednice - bošnjačke i hrvatske. A bilo je slučajeva da se i značaj Maka Dizdara ponekad propituje.
„Smatram da je čak rascjepkanost eufemizam. Ovo bih prije nazvao apartheidom. Čak je i bolnica odvojena po nacionalnosti, a da ne govorim o školama. Često se zaboravi da Mak nije samo pisao poeziju, nego da je i sistematski izučavao našu književnost, da je prvi one stvari koje su nastale u ovoj zemlji nazvao bosanskim. Moram reći da, iako svi u Stocu znaju za Maka, nema malo više barem one simbolične podrške. Ja bih prije rekao da smo doživjeli animozitet“, ocjenjuje Gorčin.
RSE: Na koji način?
„Ne direktno, ali načujemo da ljudima nije drago što smo mi ovdje. Došli su neki mladi Stočani na večeru koju smo organizovali u Makovoj hiži. Tada su nas upitali u kojoj smo stranci ustvari. Kada smo im rekli da ne pripadamo nijednoj stranci, bilo im je neshvatljivo. Čini se da sve što se ovdje dešava ide po tom stranačkom programu.“
Iako se suočavaju s brojnim nedaćama, mladi i perspektivni Bosanci i Hercegovci, a među njima Gorčin Dizdar, žele pomoći svojoj zemlji. Gorčin trenutno u Kanadi radi doktorat koji će se baviti simbolikom stećaka.
Želja mu je da napiše savremeniju studiju o stećcima koji su i njegovom djedu, poslužili kao inspiracija za čuvenu knjigu poezije „Kameni spavač“. Svo prikupljeno znanje Gorčin želi ovdje upotrijebiti.
„U svoj ovoj nerazvijenosti, Bosna, i pogotovo Hercegovina, kao individui vam nudi veće mogućnosti da vi kao pojedinac nešto postignete i lično nešto promijenite. Kad vidite ovaj Stolac, realne su vam mogućnosti da za nekoliko godina stvarno vidite plod vlastitog rada. Naravno, i u Bosni i Hercegovini imate brojne političke probleme. Ali, ipak, ja ću pokušati, pa vidjet ćemo“, kazao je Gorčin