Piše: Todd Prince
Kada se više od 2.000 stručnjaka za slavistiku, istočnoevropske i evroazijske studije iz cijelog svijeta iduće godine okupi u Filadelfiji na najvećoj godišnjoj konferenciji, diskusijom će dominirati invazija Rusije na Ukrajinu ili, u najmanju ruku, zlokobno lebdjeti nad ovim događajem.
Desetine hiljada ljudi je ubijeno u Ukrajini, a rat je do temelja razrušio neke gradove i sela. Tako se, na univerzitetima širom Zapada u prvom planu - od istorije i političkih nauka do umjetnosti i književnosti - našla akademska rasprava o ruskoj istoriji imperijalizma i kolonijalizma.
Rat primorava akademske radnike, katedre i univerzitetske zvaničnike da preispitaju kako podučavaju istoriju Rusije, bivšeg Sovjetskog Saveza i regije, koje udžbenike i koje izvore koriste, koga zapošljavaju, koje arhive pretražuju u potrazi za informacijama. U pitanje se dovodi i to kako imenovati odjeljenja na univerzitetima.
Pročitajte i ovo: Kultura i vjera s ruskim predznakom u službi pravdanja agresije na UkrajinuUdruženje za slavistiku, istočnoevropske i evroazijske studije (ASEEES) napravilo je "dekolonizaciju", koju opisuje kao "duboko politički čin reevaluacije davno uspostavljene i često internalizovane hijerarhije, odricanja i ponovno preuzimanje moći" – što je i tema konferencije 2023.
"Masovna invazija Rusije na Ukrajinu dovela je do širenja poziva na propitivanje i transformaciju ruskocentričnih odnosa moći i hijerarhije" , navodi Udruženje u napomeni za konferenciju.
"Rat je događaj koji izmiče tlo pod nogama i akademski svijet takođe je potrešen", rekao je ta Radio Slobodna Evropa (RSE) Edward Schatz direktor Centra za evropske, ruske i evroazijske studije (CERES) na Univerzitetu u Torontu. "Imam osjećaj da je nemoguće razmišljati onako kako smo ranije razmišljali. Nešto mora da se promijeni. Pitanje je koliko promjena i u kojem obimu."
Schatz je rekao da će CERES Fakultet održati dvodnevni sastanak u januaru kako bi razgovarao o nizu tema uključujući školski program te da li da promijeni ime centra. Neki fakulteti su pitali zašto institucija koja pokriva regiju na dva kontinenta i prostire se od Atlantika do Pacifika treba da sadrži ime samo jedne zemlje u svom imenu.
- Istoričari regiona osudili napad na Ukrajinu i zloupotrebu istorije
- Ruski napad na Ukrajinu sve mijenja u Evropi
U Međuvremenu, u Velikoj Britaniji, Univerzitet Cambridge održava seriju predavanja pod nazivom "Promišljanje o slavistici".
Među drugim primjerima, istraživači u Sjevernoj Americi rade na knjizi eseja koja će se fokusirati na "dekolonizovanje umjetnosti i materijalne kulture istočne Evrope i Evroazije".
'Previđanje' traume
Mnogi naučnici kažu da Rusija dobija previše pažnje u akademskom svijetu na uštrb kolonijazivanih nacija, regija i grupa uključujući Ukrajinu, Kavkaz i centralnu Aziju kao etnički manjinske zajednice u samoj Rusiji. Pogled iz Sankt Peterburga i Moskve, najvećih ruskih gradova još iz vremena careva i Sovjetskog Saveza, dominira.
Zagovarači dekolonizacije ili "decentralizacije" pozivaju na veće uključivanje glasova iz tih nacija i regija u kurikulume ruske, sovjetske i evroazijske istorije, književnosti, kulture, političkih nauka i ekonomije.
Pročitajte i ovo: Povratak pojmova iz doba Hladnog rataOxsana Shevel, profesorka političkih nauka na Univerzitetu Tufts u Masačusecu i predsjednica Američkog udruženja za ukrajinske studije, rekla je da mnogi naučni radnici u regiji osjećaju da je akademski svijet "u velikoj mjeri previdio" traumu izazvanu ruskim imperijalizmom i kolonijalizmom.
Fokus je umjesto toga, naginjao pogledu iz Moskve koji daje sliku da je Rusija i SSSR donio "modernizaciju, edukaciju i industralizaciju" u te zajednice.
"Naučni radnici koji proučavaju ne-ruske regije bivšeg prostora Sovjetskog Saveza u osnovi jednoglasno govore da je potrebno dekolonijazirati sovjetske i post-sovjetske studije", rekla je Shevel za RSE.
Ti glasovi se ne čuju, ili ne slušaju, svi na ovom polju. Naučnici koji pozivaju na promjene kažu da nailaze na otpor nekih akademskih radnika čiji je primarni fokus Rusija.
Pročitajte i ovo: Šta su najčešće lažne informacije koje se šire o ratu u Ukrajini?Potencijalni učinak promjene koja je započela nadilazi potrebu za prepisivanjem predavanja i uključivanjem novog materijala. Ovo bi takođe moglo da utiče na sadašnje i buduće istraživačke projekte i uđe dublje u prošlost, što bi dovelo do strožeg nadzora i ranijih naučnih radova.
'Pogrešno procijenjeni i neshvaćeni'
Dekolonizacija "nije ugodna tema za razgovor za većinu mojih kolega, ali mislim da je neizbježna s obzirom na okolnosti", rekla je za RSE Valentina Izmirlijeva, direktorica Instituta Harriman za Rusiju, Euroaziju i istočnoevropske studije Univerziteta Columbia.
"Ova situacija se još uvijek razvija i teško je znati kako će se stvari promijeniti za godinu dana", kaže Izmirlijeva.
Erica Marat, profesorica političkih nauka na Univerzitetu za nacionalnu odbranu u Washingtonui stričnjakinja za centralnu Aziju rekla je da je pritisak naučnih radnika koji se bave Ukrajinom da se promijeni status quo u akademskom pristupu inspirisao one koji proučavaju druge regije kojima je vladala Moskva.
"Rat u Ukrajini i to kako ukrajinski naučni radnici progovaraju zaista otvara mnogo prostora za sve nas", rekla je Marat za RSE.
Vitalij Černetski, Ukrajinac, profesor za slovenske i euroazijske jezike i književnost na Univerzitetu u Kanzasu, rekao je da se radovi naučnih radnika iz regija i zajednica van Rusije nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni od kolega. Ovo mišljenje dijele Marat i drugi.
Pročitajte i ovo: Uloga crkve u istorijskim tenzijama Rusije i UkrajineUkrajina je "pogrešno procijenjena i neshvaćena" na Zapadu dijelom zbog ruskih naučnih radnika koji dominiraju ovom diskusijom, rekao je Černetski.
Kao primjer, rekao je da je jedan od razloga zašto su mnogi na terenu očekivali brzi pad Kijeva nakon ruske invazije u februaru je taj što su prihvatili narativ da je Ukrajina "podijeljena" nacija sa slabim osjećajem nacionalnog identiteta.
Vitaly Chernetsky
Univerziteti rijetko nude kurseve na temu istorije i kulture Ukrajine, površinski najveće evropske države i sedme po brojnosti populacije. Glavni razlog je nedostatak zahtjeva studenata – za koji naučni radnici kažu da je rezultat utvrđenog fokusa na Rusiju, iako je rat doveo do porasta interesa.
U akademskim programima, Ukrajina je bila "dio šire liste post-sovjetskih država ili država istočne Evrope između Njemačke i Rusije", rekao je Černetski, koji će postati potpredsjednik ASEEES-a naredne godine.
Ukrajinska dijaspora je odigrala ključnu ulogu što se ukrajinske studije predaju na Zapadu, tako što je finansirala gostujuće profesore i predavanja iz jezika na odabranim univerzitetima, rekli su naučni radnici za RSE.
Pročitajte i ovo: 1922: Godina koja je zapečatila sudbinu Rusije i njenog susjedstvaJohn Vsetecka, 33-godišnji diplomac koji će naredne godine braniti tezu o istoriji Ukrajine, rekao je da je naučnim radnicima poput njega koji proučavaju bivše sovjetske republike mimo Rusije, teško da nađu pozicije na fakultetima i stalna predavačka mjesta.
"Vrlo malo ikada izađe iz privremenih pozicija", rekao je istraživač i gostujući profesor Vsetecka. Rezultat toga je, dodao je, "odliv mozgova" regionalnih stručnjaka iz akademskih krugova.
Uticaj emigranata
Naučni radnici kažu da se studije Evroazije, Rusije i sovjetske studije u Sjedinjenim Američkim Država tradicionalno predaju sa fokusom perspektivu iz Moskve zbog pretjeranog uticaja naučnih radnika rođenih u Rusiji koji su pomogli da se osnuje ovo polje.
Clarence Manning, šef katedre Odjeljenja slavistike na Univerzitetu Columbia i jedan od malobrojnih ondašnjih stručnjaka za Ukrajinu, iznio je argumentaciju u naučnom članku 1957. godine.
Vasily Klyuchevsky
Dominantna škola mišljenja u okviru akademskih krugova u Sjedinjenim Državama smatrala je da je "svaka osoba unutar Ruskog carstva Rus", napisao je on. Ti naučnici, opisani kao "ruski prvi", ponavljali su "stare tradicionalne formule koje su postavili ruski naučnici prije revolucije [1917.]" i tretirali su Rusiju a kasnije i Sovjetski Savez "kao jedinstvenu, ujedinjenu zemlju".
Nedostatak pažnje na "ne-ruskim slavenskim jezicima i istoriji" bio je "nesretan, jer je imamo tendenciju da glavnim centrima daje instrukcije s ruskom ako ne sovjetskom orijentacijom, što je činjenica koja će imati posljedice u narednom periodu".
Šezdeset i pet godina kasnije, te posljedice se i dalje osjećaju.
Susan Smith-Peter
Susan Smith-Peter, profesorica ruske istorije na Koledžu Staten Island u New Yorku, rekla je da je učenje Vasilija Kliučevskog, naučnika iz perioda carističke ere i jednog od osnivača moderne ruske istorijografije suštinski su presađeni u Sjedinjene Američke Države.
Kliučevski koji je umro 1911. poricao je postojanja Ukrajinaca kao nacije i kulturne razlike s Rusijom, rekla je on.
Njegovi studenti u Moskvi , među kojima je Mihael Karpovič, koji je nastavio da podučava generacije kasnijih akademskih radnika o Rusiji tokom tri decenije na Univerzitetu Harvard od 1927. do 1957.
Kijev, Rus i Rusija
Karpovič je "odbacivao istoriografski legitimitet odvojene ukrajinske istorije". Napisala je Smith-Peter u blogu u decembru, dodajući da kako rezultat toga, radovi ukrajinskih naučnika "često nisu bili uključivani u radove ruskih istoričara".
Jedan ključni narativ prešao je iz ere carskih istoričara na emigrante, i još uvijek se naširoko podučava u Sjedinjenim Američkim Država i danas. On govori da je Rusija jedini direktni nasljednik Kijevskog Rusa, prema imenu ukrajinskog grada, što je država koja je dostigla vrhunac svoje moći u vijeku prije nego što je Moskva osnovana.
Putin, koji je krivo tvrdio da su Ukrajinci i Rusi "jedan" narod i što je sugerisao u brojnim historijski netačnim zapisima i verbalnim napomenama navodeći da Ukrajina nema pravo na postojanje kao potpuno suverena država, što je korišteno da se uveliko pojednostavi pojam kontinuiteta u pokušajima opravdavanja rata.
Njegova iskrivljena verzija istorije čini se da je u središtu onoga za šta mnogi analitičari kažu da je Putinova opsesija dominacije nad Ukrajinom.
Pročitajte i ovo: Zašto Putin nije Petar Veliki?Masovna invazija je dovela do "preispitivanja u okvirima ruskih studija" i natjerala naučne akademske radnike da promisle o načinima kako se radi, rekla je Smith-Peter.
Ona je rekla da je "suštinski promijeniti" kako predaje rusku i sovjetsku istoriju kako bi uključila perspektivu kolonizovanih naroda i propita pojednostavljen kontinuitet između Kijevskog Rusa i Rusije.
Ona je sugerisala da istraživači Rusije, naročito oni koji se bave sovjetskim periodom, treba da nauče ukrajinski jezik kako bi mogli da koriste ukrajinske arhive.
'Ljudi umiru zbog toga'
Mark Steinberg, profesor emeritus ruske istorije na Univerzitetu u Illinoisu i koautor zajedno sa pokojnim Nicholasom Riasanovskim u često korištenom udžbeniku "Istorija Rusije" rekao je za RSE da tekuća debata nije novost.
Pročitajte i ovo: Suny: Apsurdne Putinove tvrdnje da su ukrajinske vlasti nacističkeAkademski radnici se bore sa pitanjima ruskog i sovjetskog imperijalizma i kolonijalizma i kako podučavati te teme od pada komunizma kasnih 1980-ih, rekao je Steinberg.
Rekao je da se polje mijenjalo tokom godina, dok univerziteti sada traže naučne radnike koji su specijalizovani za Ruskocarstvo radije nego za državu i koji govore drugi regionalni jezik pored ruskog.
Uprkos tome, ruska invazija na Ukrajinu "pogurala je polje prema razumijevanju imperija i kolonijalizma kao vjerovatno nikada prije", rekao je Steinberg. "Prije je sve bila akademska rasprava, ali sada ljudi umiru zbog ovoga."
Izazov s kojim se akademski radnici sada suočavaju jeste razumijevanje kako ruski imperijalizam i kolonijalizam utiče na način razmišljanja ili pristupanja ovim temama.
"Mislim da je to najzanimljiviji pomak, a vjerovatno i najkontroverzniji", rekao je Steinberg.
Što se tiče udžbenika "Istorija Rusije", Steinberg je rekao da je napravio neke "značajne promjene u pravcu propitivanja jednostavne pretpostavke o kontinuitetu Kijev-Moskva i da će to dalje razvijati u 10. izdanju".
Dok neke institucije i profesori prave izmjene u predavanjima i školskim programima, kaže Černetski, polje i dalje treba "duboke, strukturalne" promjene.
"Važno je sada ne izgubiti momentum, jer su velike akademske institucije sklone inertnosti", rekao je Černetski.