Glasnogovornik UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Neven Crvenković u intervjuu za naš program ističe zabrinutost ove međunarodne organizacije zbog zakona koji je Parlament Mađarske usvojio prije nekoliko dana a koji predviđa pritvor za sve osobe, uključujući i djecu, tokom procedure eventualnog dobijanja azila.
Takođe podsjeća da je broj smrtnih slučajeva u Sredozemlju, 2016. godine, bio veći nego ikada ranije – registrovano je 5.096 žrtava (3.771 u 2015.) dok su izbjeglice na putevima očajnika, izloženi brojnim oblicima nasilja.
Izbjeglice su obični ljudi prisiljeni da bježe od rata, nasilja i progona u svojim matičnim zemljama: Neven Crvenković
RSE: Novim zakonom Mađarske predviđa se obavezan pritvor svih tražitelja azila za vrijeme trajanja procedure. Šta to znači u praksi i kakav je stav UNHCR-a, posebno prema djeci koja bi mogla biti pritvarana?
Crvenković: UNHCR je duboko zabrinut zbog novog zakona izglasanog prije par dana u mađarskom parlamentu. Primjena ovog zakona u praksi znači da će svaki tražitelj azila, uključujući i djecu, biti pritvoren u kontejnerima okruženim visokom "žilet žicom" na granici tokom dužih vremenskih perioda.
Ovaj novi zakon predstavlja kršenje obaveza koje je Mađarska preuzela prema međunarodnim zakonima i zakonima EU i imat će užasne fizičke i psihološke efekte na žene, djecu i muškarce koji su već dovoljno propatili.
Prema međunarodnim i zakonima EU, pritvaranje izbjeglica i tražitelja azila opravdano je samo u ograničenom broju slučajeva i onda kada je nužno, razumno i proporcionalno. Uvijek je potrebno prvo razumotriti alternative pritvoru, a djeca nikada ne bi smjela biti pritvarana ni u kojim okolnostima, jer pritvor nikada nije u najboljem interesu djeteta.
Novi mađarski zakon imat će užasne fizičke i psihološke efekte na žene, djecu i muškarce koji su već dovoljno propatili, upozorava Crvenković
RSE: Već mjesecima pažnju svjetske javnosti zaokuplja stav SAD-a, odnosno predsjednika Donalda Trampa (Trumpa), o migrantima. Novom izvršnom naredbom biće privremeno u SAD zabranjen ulazak državljana i prihvat izbjeglica iz Sirije, Irana, Libije, Somalije, Sudana i Jemena. Irak je novom uredbom izuzet. Kako UNHCR tumači ovakvu odluku?
Crvenković: U svjetlu najnovije izvršne naredbe u vezi s preseljenjem izbjeglica, UNHCR naglašava da su izbjeglice obični ljudi prisiljeni da bježe od rata, nasilja i progona u svojim matičnim zemljama, i kojima je još uvijek potrebna zaštita i životno važna pomoć. Osvrćući se na izvršnu naredbu, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi je rekao je da ostaje imperativ da se osigura zaštita za ljude koji bježe od smrtonosnog nasilja, a mi smo zabrinuti da će ova mjera, iako privremena, samo otežati muke za one koji su pogođeni. UNHCR dugo godina partnerski surađuje sa SAD u iznalaženju rješenja za probleme izbjeglica.
UNHCR ponavlja svoju spremnost na konstruktivnu suradnju s novom američkom administracijom kako bi se osiguralo da svi programi pomoći izbjeglicama zadovoljavaju najviše standarde za sigurnost i zaštitu.
Amerika je dugo igrala ključnu ulogu u promicanju globalne stabilnosti, a istodobno bila primjerom najviših humanitarnih ideala, od podrške u izbjegličkim krizama u inozemstvu do prihvata i udomljavanja najugroženijih izbjegličkih obitelji u SAD-u, kako bi ti ljudi mogli ponovno izgraditi svoje živote u sigurnosti, slobodi i dostojanstvu. To je tzv. "zlatni standard" u zaštiti izbjeglica, ali i moćan model za sve zemlje. U vrijeme rekordnih razina prisilnog raseljavanja ljudi, ovakva vrsta humanog vodstva danas je potrebna više nego ikad.
RSE: Izveštaji UNHCR-a pokazuju da se ljudi odlučuju na raznovrsne ali sve opasnije puteve. Jedan od njih je morski, preko Sredozemnog mora. Šta se navodi u Izvještaju za 2016. godinu, na koji način stižu izbjeglice do Evrope i koliko ih nikada ne stigne do željenog cilja?
Crvenković: Izvještaj pokazuje da ljudi nastavljaju da se kreću, često se oslanjajući na krijumčare zbog odsustva zakonitih načina da stignu do Evrope.
U Italiju je 2016. morem stiglo blizu 181.436 osoba, 90 posto njih čamcima iz Libije: Crvenković
Nakon "zatvaranja" Balkanske rute i dogovora između EU i Turske u ožujku/martu 2016. godine, broj ljudi koji je stizao do Grčke preko južnog Sredozemlja drastično je opao. Od tada je ruta koja vodi iz Sjeverne Afrike preko centralnog Sredozemlja do Italije postala glavna točka ulaska u Evropu. Međutim, trendovi dolazaka u Italiju pokazuju da glavne nacionalnosti koje su prelazile u Grčku nisu prešle na ovu rutu u značajnijim brojevima.
Tokom 2016. godine u Italiju je morem ukupno stiglo blizu 181.436 osoba, od kojih je 90 posto prešlo čamcima iz Libije. Među osobama koje su došle u Italiju prošle godine su oni kojima je potrebna međunarodna zaštita kao i žrtve trgovine ljudima i migranti koji su u potrazi za boljim životom.
Put do Italije je naročito opasan, a broj registriranih smrtnih slučajeva u Sredozemlju je prošle godine bio veći nego ikada ranije. Čak 90 posto od registriranih 5.096 izbjeglica i migranata koji su se udavili ili su nestali u moru 2016. godine, putovalo je preko mora do Italije. To znači da se jedna od 40 osoba udavila ili je nestala. Izvještaj također pokazuje da je krajem 2016. godine više ljudi stiglo do Evrope koristeći rutu tzv. Zapadnog Sredozemlja, bilo da su prešli more ka Španjolskoj iz Maroka i Alžira ili ušli u španjolske eklave Melilla i Ceuta.
RSE: Iako je u proljeće 2016. godine zvanično zatvorena tzv. "Balkanska ruta", očito je da je ona još uvijek aktivna. Prema podacima UNHCR-a, koliko se ljudi pokušava domoći Zapada na ovaj način?
Crvenković: Od travnja/aprila ljudi su nastavili da odlaze iz Turske koristeći rutu Istočnog Sredozemlja, ali u daleko manjem broju. Većina je morem stigla do Grčke ali neki su također kopnenim putem stigli do Grčke i Bugarske ili preko mora do Cipra. Ovu rutu koristio je veliki broj osoba kojima je potrebna zaštita. Tokom 2016. godine, 87 posto onih koji su stigli do Grčke stigao je iz neke od deset zemalja iz kojih dolazi najveći broj izbjeglica i to su ljudi za koje smatramo da im je pomoć potrebna.
Isti je slučaj i sa onima koji su nastavili da se kreću Balkanskom rutom. U Srbiji je, na primjer, 82 posto pridošlica iz Afganistana, Iraka i Sirije, a blizu polovice čine djeca, dok ih je 20 posto bez roditeljske pratnje.
Migranti u Beogradu na minus deset stupnjeva, januar 2017.
RSE: Oni koji bježe od rata i nasilja u svojim zemljama suočeni su s brojnim problemima i nehumanim postupanjima. Često su žrtve krijumčara i izloženi su brojnim vrstama nasilja. Šta je do sada registrovao UNHCR?
Crvenković: Zbog drastičnih ograničenja na granicama, mnogi se oslanjaju na krijumčare čime se izlažu sve većim rizicima. To je, nažalost, rezultiralo s nekoliko tragedija prošle godine, a prema našim saznanjima, granične službe u Evropi, uključujući i one u Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Srbiji, Španjolskoj i BJR Makedoniji, sa svojih su granica vratile desetine hiljada ljudi. Prijavljen nam je i veliki broj slučajeva navodnog nasilja i zlostavljanja u pokušaju da se spriječi dalji ulazak izbjeglica i migranata u navedene zemlje.
Uz to, UNHCR je primio veoma zabrinjavajuće izvještaje o kidnapiranju izbjeglica i migranata, prisilnom zadržavanju po nekoliko dana, fizičkom i seksualnom zlostavljanju, maltretiranju i iznudama koje vrše krijumčari i kriminalne grupe na nekoliko mjesta duž tzv. Balkanske rute.
Nalazi u ovom izvještaju jasno pokazuju da su, u odsustvu pristupačnih i sigurnih puteva, izbjeglice i migranti primorani da se izlažu ogromnim rizicima u pokušaju da stignu do Evrope, uključujući i one koji samo pokušavaju da se pridruže članovima svojih porodica.