Embargo na oružje nametnut Libiji od 2011. godine "potpuno je neučinkovit", kažu stručnjaci Ujedinjenih nacija u izvještaju objavljenom u utorak koji podvlači "opsežna, očita" kršenja aktera, vlastitih država članica.
Šest stručnjaka zaduženih za nadgledanje embarga za državu zahvaćenu građanskim ratom uprlo je prst u niz međunarodnih faktora koji podržavaju strane u sukobu, plus privatne plaćenike i nedržavne aktere, uključujući rusku Wagner grupu, kao i bivšeg šefa nekadašnje zaštitarske kompanije Blackwater Erika Princa koji je negirao optužbe.
Identificirali su i do 13.000 sirijskih pobunjenika te čadske ili sudanske skupine, svi koji ratuju za jednu ili drugu stranu.
"Terorističke skupine ostale su aktivne u Libiji, iako sa smanjenim aktivnostima. Njihova djela nasilja i dalje imaju remetilački učinak na stabilnost i sigurnost zemlje", saopćio je UN.
Direktna podrška sukobljenim stranama
Libija je rastrgana građanskim ratom otkako je pobuna koju je podržao NATO dovela do svrgavanja i ubistva višedecenijskog vladara Moamera Gadafija 2011. godine.
Zemlja je posljednjih godina podijeljena između Vlade nacionalnog sporazuma (GNA) u Tripoliju i administracije sa sjedištem na istoku, iza koje stoji general Kalifa Haftar. Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan, Rusija, Sirija i Egipat podržavaju Haftara, a Turska i Katar vladu sa sjedištem u Tripoliju.
- Libija: Deset godina revolucije koja je zbacila Gadafija, a donijela haos
- SAD pozvale Rusiju, Tursku i Emirate da odmah obustave intervenciju u Libiji
Embargo na oružje uveden je 2011. godine koji je Libijcima zabranio uvoz cjelokupnog oružja i srodnog materijala i obvezao države članice UN-a da spriječe izravnu ili neizravnu opskrbu Libije svim oružjem.
"Za one države članice koje izravno podupiru strane u sukobu, kršenja su opsežna, očita i uz potpuno zanemarivanje sankcijskih mjera. Njihova kontrola nad cijelim opskrbnim lancem komplicira otkrivanje, ometanje ili zabranu. Ova dva činitelja otežavaju bilo kakvu provedbu embarga na oružje", navodi se u izvještaju Ujedinjenih nacija.
Služili su se fotografijama, dijagramima i kartama u prilog svojim optužbama u izvještaju na više od 550 stranica, koje pokriva razdoblje od oktobra 2019. do januara 2021. godine.
UN-ovi stručnjaci procjenjuju da je u Libiji raspoređeno do 2.000 plaćenika ruske Wagner grupe.
"Bez obzira na sporazum o prekidu vatre od 25. oktobra 2020., nije bilo naznaka bilo kakvog povlačenja ChVK Wagner iz Libije", napisali su. Druga privatna ruska kompanija, Rossiskie System Bezopasnosti Group, navedena je zbog svoje uloge u obnavljanju borbenih aviona, dok je turski vojni dobavljač SADAT, koji je negirao bilo kakve ilegalne aktivnosti u Libiji, također na popisu UN-ovih stručnjaka.
Stručnjaci su do istog zaključka došli i kada su u pitanju ekonomske sankcije izrečene pojedincima ili entitetima, navodeći "stalni nedostatak transparentnosti".
"Provedba mjera zamrzavanja imovine i zabrane putovanja određenim osobama i dalje je neučinkovita", napisali su. Također kažu da su dužnosnici na libijskom istoku "nastavili napore na ilegalnom izvozu sirove nafte i uvozu avionskoga goriva".
Rafinirani naftni proizvodi i dalje se nezakonito izvoze kopnom, navodi se u izvještaju, dodajući da je, iako je aktivnost mala, povećana u odnosu na prethodne godine, posebno u zapadnoj Libiji. Stručnjaci UN-a preporučili su da Vijeće sigurnosti nametne "odjavu zastave (registracije), zabranu slijetanja i zabranu preleta" za avione za koje je utvrđeno da su prekršili embargo.
Također su zatražili da "ovlasti države članice da na otvorenom moru uz obalu Libije pregledaju plovila ... za koja imaju opravdanih razloga vjerovati da ilegalno izvoze ili pokušavaju izvesti sirovu naftu ili rafinirane naftne derivate".
Podmićivanje kod izbora premijera
U januaru 2020. Haftarove združene snage (HAF) preuzele su kontrolu nad kritičnim naftnim terminalima i poljima, što je dovelo do faktičke naftne blokade.
Vlada Nacionalnog sporazuma (GNA) vratila je kontrolu nad zapadnom obalom u aprilu 2020., odgurnula HAF iz okolice Tripolija do početka juna 2020. i premjestila bojne linije u središnju regiju Sirt i Jufrah do jula 2020.
Možda vas zanima: Masovne grobnice u Libiji i strahote rata kojem se ne nazire krajTokom avgusta i u oktobra 2020. pregovori o prekidu vatre između vojnih zapovjednika obje strane održani su pod pokroviteljstvom Misije potpore Ujedinjenih nacija u Libiji (UNSMIL). Istodobno, sporazum o privremenom zamrzavanju prihoda od nafte omogućio je prestanak blokade nafte od strane HAF-a i postupno ukidanje "naloga više sile" na naftnim postrojenjima od strane Nacionalne naftne korporacije.
UNSMIL je 23. oktobra 2020. objavio uvjete sporazuma o prekidu vatre koji su libijske strane potpisale, iako je njihova predanost njegovoj provedbi i dalje upitna. UNSMIL je 7. novembra 2020. pokrenuo političke pregovore, poznate kao Libijski forum za politički dijalog.
U izvještaju se također navodi da su najmanje trojici sudionika mirovnih pregovora pod vodstvom UN-a, održanih u Tunisu u novembru 2020. godine, ponuđeno mito za glasovanje za premijerskog kandidata.
"Sudionici foruma koji su sudjelovali u incidentu bili su kategorični u odbijanju mita", navodi se u izvještaju.
Privremeni premijer Abdul Hamid Dbeibah izabran je prošlog mjeseca tokom sastanka Libijskoga političkog dijaloga (LPDF) u Tunisu. Libijski parlament prošle je sedmice odobrio vladu jedinstva na čelu s Dbeibahom, koja je položila zakletvu u ponedjeljak.
U povjerljivom aneksu koji je vidjela novinska agencija AFP navodi se da su dvojica članova foruma "ponudila mito između 150.000 i 200.000 američkih dolara najmanje trojici sudionika LPDF-a ako bi glasali za Dbeibu kao premijera".
U novembru su Ujedinjene nacije pozvale 75 libijskih lidera da se pridruže političkom dijalogu u Tunisu, koji je odredio datum 24. decembra 2021. za predsjedničke i parlamentarne izbore i složili su se o potrebi nove, jedinstvene prijelazne vlade.
Prijelazna vlada bit će odgovorna za pripremu izbora, borbu protiv korupcije i obnavljanje javnih usluga širom Libije.
Ne propustite pročitati: Šta je ostalo iza Arapskog proljeća deset godina kasnije?