Sjećanje, odnosno način i odabir onoga što će se nastaviti pamtiti jedno je od suštinskih pitanja sa kojima se susreću građani zemalja nekadašnje Jugoslavije. O ovim pitanjima diskutovali su regionalni umjetnici i intelektualci u okviru konferencije „Umjetnost i sjećanje“, koju je u Sarajevu organizovao kulturološki projekat „Modul Memorije“.
Konferencija je okupila preko 30 vodećih intelektualaca i umjetnika sa područja svih zemalja bivše Jugoslavije. Teško je misliti o svjetlijoj budućnosti, a preći preko ozbiljnih pitanja kao što je pitanje ratnih zločina na prostorima Balkana, navode učesnici konferencije. Svi su složili da je jedan od prvih zadataka podržati pokretanje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji - REKOM.
Političke elite ne uspijevaju da međusobno sarađuju, navodi predsjednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, i dodaje da još postoje jaka politička neprijateljstva. Umjetnici mogu pomoći tamo gdje su političari zakazali:
„Postoji zajednički interes da se razgovara o toj prošlosti, dobro je da podrška dođe iz umetničke zajednice.“
Umjetnici bi sada trebali biti povezani, jer je situacija u regionu i dalje protivrječna, kaže bh. režiser i direktor MESS festivala Dino Mustafić:
„Političke oligarhije u regionu još uvijek dobrim dijelom produciraju anatagonizme, još uvijek etničke zajednice žive izolovano, bez otvorene, iskrene namjere za jednim dijalogom. Ali je očigledno - naše društvo nije uopće senzibilirano za žrtve. Naše društvo iskazuje isključivo osjećajnost kad su u pitanju zločinci, heroji - tada se svi mobiliziraju, tada se javlja i akademska zajednica.“
Umjetnička scena u Bosni i Hercegovini rijetko se uključuje u stvarnost i nema ambiciju da utiče na političku situaciju:
„Pravimo predstave, snimamo filmove, pišemo knjige - nije dovoljno, ne utiče na političku stvarnost. Ono što sam najčešće čuo kod kolega ne mogu ja tu više ništa sam učiniti, to je sve oko mene primitivno ... Taj angažman umjetnika vidim kao vrlo jasnog aktivnog posmatrača ovih stvari, ali koji će pokušati kolege mobilizirati, objasniti im važnost takvog angažmana.“
Veća je povezanost među pripadnicima podzemlja nego među umjetnicima i intelektualcima, smatra zagrebački glumac Vilim Matula:
„Zanimljivo je da su kriminalci ovih prostora oduvijek surađivali, za njih granice ne postoje. Sport je mogao prelaziti granice jer on simbolizira nas, on nas predstavlja i njihov je zadatak da idu tamo da ih pobijede, tako da ispada da je sport nastavak rata drugim sredstvima. A kultura, odnosno umjetnici ako surađuju, to se doživljava kao najdublja izdaja nečeg najbitnijeg.“
Poziv na moralnost iznad svega
Možda bi uključenost narodne ili komercijalne umjetnosti mogla doprinijeti većoj afirmaciji regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji, tvrdi profesorica književnosti u Ljubljani Svetlana Slapšak:
„Čini mi se da narodna umetnost u nekim kulturama dobro funkcioniše. Ulovite narodnog umetnika da kaže nešto i dobili ste publiku o kojoj možete samo sanjati. Možemo uraditi ono što se već radi u mediteranskim kulturama - u Španiji, u Italiji i u Grčkoj sasvim izvesno postoji upravo to, narodna umetnost koja izražava nekakve ideje koje su bliske političkim idejama koje neko hoće da izrazi, i to posebno u domenu odgovornosti.“
Umjetnost po svojoj naravi treba postavljati škakljiva pitanja. Kada je riječ o broju ljudskih žrtava, manipulacije ne bi smjelo biti. Svakom savremenom umjetniku poziv na moralnost treba da je iznad svega. Govori srbijanski psihoanalitičar Branimir Stojanović:
„Posao umetnika je ne da se bavi apstraktnim univerzalizmom koji produkuje, po meni, ideologija pomirenja. Umetnost se bavi upravo singularnim istinama. Čitav proces ideologije pomirenja i mehanizama koji učestvuju u rekonstrukciji činjenica već na izvestan način produkuju onu situaciju koja je već upisana u sam rezultat rata. Zato to nema odziva među umetnicima i među intelektualcima.“
Bh. filmska režiserka Suada Kapić uvjerena je da će buduće generacije umjetnika biti daleko senzibilnije prema pitanjima kojih se neki današnji umjetnici odriču:
„Pojedinačno srećem mlade ljude koji imaju jedno opšte znanje multimedijalne tehnologije i imaju jedan uvid u umjetnost koja je umjetnost 21. stoljeća. Ja se iskreno nadam da će na taj način, doći do potpune promjene našeg prisustva globalnom interesu medija, tehnologije itd. i u Bosni. Ja mislim da je ona ogroman rasadnik talenata.“
Jedan od zaključaka konferencije „Umjetnost i sjećanje“ jeste da inicijativa REKOM ima puno svoje opravdanje i da je nužna radi budućnosti svih generacija ovih prostora.
Konferencija je okupila preko 30 vodećih intelektualaca i umjetnika sa područja svih zemalja bivše Jugoslavije. Teško je misliti o svjetlijoj budućnosti, a preći preko ozbiljnih pitanja kao što je pitanje ratnih zločina na prostorima Balkana, navode učesnici konferencije. Svi su složili da je jedan od prvih zadataka podržati pokretanje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji - REKOM.
Političke elite ne uspijevaju da međusobno sarađuju, navodi predsjednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, i dodaje da još postoje jaka politička neprijateljstva. Umjetnici mogu pomoći tamo gdje su političari zakazali:
„Postoji zajednički interes da se razgovara o toj prošlosti, dobro je da podrška dođe iz umetničke zajednice.“
Umjetnici bi sada trebali biti povezani, jer je situacija u regionu i dalje protivrječna, kaže bh. režiser i direktor MESS festivala Dino Mustafić:
„Političke oligarhije u regionu još uvijek dobrim dijelom produciraju anatagonizme, još uvijek etničke zajednice žive izolovano, bez otvorene, iskrene namjere za jednim dijalogom. Ali je očigledno - naše društvo nije uopće senzibilirano za žrtve. Naše društvo iskazuje isključivo osjećajnost kad su u pitanju zločinci, heroji - tada se svi mobiliziraju, tada se javlja i akademska zajednica.“
Umjetnička scena u Bosni i Hercegovini rijetko se uključuje u stvarnost i nema ambiciju da utiče na političku situaciju:
„Pravimo predstave, snimamo filmove, pišemo knjige - nije dovoljno, ne utiče na političku stvarnost. Ono što sam najčešće čuo kod kolega ne mogu ja tu više ništa sam učiniti, to je sve oko mene primitivno ... Taj angažman umjetnika vidim kao vrlo jasnog aktivnog posmatrača ovih stvari, ali koji će pokušati kolege mobilizirati, objasniti im važnost takvog angažmana.“
Veća je povezanost među pripadnicima podzemlja nego među umjetnicima i intelektualcima, smatra zagrebački glumac Vilim Matula:
„Zanimljivo je da su kriminalci ovih prostora oduvijek surađivali, za njih granice ne postoje. Sport je mogao prelaziti granice jer on simbolizira nas, on nas predstavlja i njihov je zadatak da idu tamo da ih pobijede, tako da ispada da je sport nastavak rata drugim sredstvima. A kultura, odnosno umjetnici ako surađuju, to se doživljava kao najdublja izdaja nečeg najbitnijeg.“
Poziv na moralnost iznad svega
Možda bi uključenost narodne ili komercijalne umjetnosti mogla doprinijeti većoj afirmaciji regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji, tvrdi profesorica književnosti u Ljubljani Svetlana Slapšak:
„Čini mi se da narodna umetnost u nekim kulturama dobro funkcioniše. Ulovite narodnog umetnika da kaže nešto i dobili ste publiku o kojoj možete samo sanjati. Možemo uraditi ono što se već radi u mediteranskim kulturama - u Španiji, u Italiji i u Grčkoj sasvim izvesno postoji upravo to, narodna umetnost koja izražava nekakve ideje koje su bliske političkim idejama koje neko hoće da izrazi, i to posebno u domenu odgovornosti.“
Umjetnost po svojoj naravi treba postavljati škakljiva pitanja. Kada je riječ o broju ljudskih žrtava, manipulacije ne bi smjelo biti. Svakom savremenom umjetniku poziv na moralnost treba da je iznad svega. Govori srbijanski psihoanalitičar Branimir Stojanović:
„Posao umetnika je ne da se bavi apstraktnim univerzalizmom koji produkuje, po meni, ideologija pomirenja. Umetnost se bavi upravo singularnim istinama. Čitav proces ideologije pomirenja i mehanizama koji učestvuju u rekonstrukciji činjenica već na izvestan način produkuju onu situaciju koja je već upisana u sam rezultat rata. Zato to nema odziva među umetnicima i među intelektualcima.“
Bh. filmska režiserka Suada Kapić uvjerena je da će buduće generacije umjetnika biti daleko senzibilnije prema pitanjima kojih se neki današnji umjetnici odriču:
„Pojedinačno srećem mlade ljude koji imaju jedno opšte znanje multimedijalne tehnologije i imaju jedan uvid u umjetnost koja je umjetnost 21. stoljeća. Ja se iskreno nadam da će na taj način, doći do potpune promjene našeg prisustva globalnom interesu medija, tehnologije itd. i u Bosni. Ja mislim da je ona ogroman rasadnik talenata.“
Jedan od zaključaka konferencije „Umjetnost i sjećanje“ jeste da inicijativa REKOM ima puno svoje opravdanje i da je nužna radi budućnosti svih generacija ovih prostora.