Mirovine stečene radom ili milodarom – dilema je koja muči umirovljenike ne samo na jugoistoku Europe, nego i šire, pogotovo u vrijeme krize. Zato je Sindikat umirovljenika Hrvatske upravo tako nazvao međunarodnu konferenciju o položaju umirovljenika. Glavni problemi umirovljenika i mirovinskog sustava su starenje stanovništva i nezaposlenost.
Postojeći mirovinski sustavi izgrađeni su na pretpostavci stabilnog rada, međutim sada sve više preteže fluidan rad – na ugovore i na određeno vrijeme. Kapital ide tamo gdje će se bolje oploditi, dakle gdje je radna snaga najjeftinija i ni za Hrvatsku ni za zemlje regije ideja „reindustrijalizacije“ nije dovoljan odgovor. Zbog toga je nezaposlenost trajni problem koji pritišće mirovinske sustave. Sa druge strane, pritišće ih starenje stanovništva – tako je situaciju opisao najbolji hrvatski stručnjak za mirovinska pitanja Vlado Puljiz.
Sindikat penzionera Bosne i Hercegovine možda je jedina organizacija u državi koja ne poznaje ni kantonalne ni entitetske granice, pohvalio nam se predsjednik Sindikata Nusret Šunje.
„Preko 50 posto od 600.000 umirovljenika prima najnižu mirovinu od 310 konvertibilnih maraka (155 eura),“ kaže Šunje za RSE.
„U odnosu na prosječnu plaću to je 39,6 posto. Ja se nekada malo možda i našalim kada kažem da su to najveći umjetnici, kako sa malom penzijom prežive 30 dana u mjesecu.“
Na pitanje koliko ih vlasti slušaju, a koliko ih čuju, odgovara:
„Vlasti nas fantastično čuju, ali ne reaguju – najvjerojatnije zbog toga što nema sredstava.“
Visoko mjesto na ljestvici siromaštva
U Hrvatskoj je udio prosječne mirovine u bruto plaći svega 27,7 posto, što je smješta na sramno 24. mjesto među državama Europske unije, a lošiji su samo Latvija, Estonija i Rumunjska.
Zato je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović na naše pitanje dala ovakav odgovor:
„Ocijeniti položaj umirovljenika u Hrvatskoj ocjenom od 1 do 5? Plus jedan! Ali zato naši umirovljenici drže visoko mjesto na jednoj drugoj ljestvici – siromaštva! Čak su na četvrtom mjestu na ljestvici siromaštva umirovljenika starijih od 65 godina.“
Ona se pohvalila dobrim dijalogom sa Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, ali zato sa drugim resornim ministarsvom - socijalne politike i mladih – nema nikakvog dijaloga.
„To je neshvatljivo, jer dio mirovinskog sustava – domovi, palijativna skrb i mnoge druge politike koje su vezane uz umirovljenike pripadaju njima, a oni ne pokazuju nikakav interes.“
Na skupu su sudjelovali predstavnici umirovljeničkih sindikata iz niza zemalja, s tim da su srpski delegat i dio hrvatskih sudionika bili spriječeni bolešću. Najoptimističiji je u svom izlaganju bio predstavnik austrijskog umirovljeničkog sindikata Werner Thum.
Naime, tamo se za prava umirovljenika solidarno bore – sindikati zaposlenih.
Ili u hrvatskim prilikama – kako je to kazala predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske – prava umirovljenika brani se kolektivnim ugovorima.
Postojeći mirovinski sustavi izgrađeni su na pretpostavci stabilnog rada, međutim sada sve više preteže fluidan rad – na ugovore i na određeno vrijeme. Kapital ide tamo gdje će se bolje oploditi, dakle gdje je radna snaga najjeftinija i ni za Hrvatsku ni za zemlje regije ideja „reindustrijalizacije“ nije dovoljan odgovor. Zbog toga je nezaposlenost trajni problem koji pritišće mirovinske sustave. Sa druge strane, pritišće ih starenje stanovništva – tako je situaciju opisao najbolji hrvatski stručnjak za mirovinska pitanja Vlado Puljiz.
Nusret Šunje
„Kada je riječ o strukturnim reformama, ide se u dva pravca – bez obzira koliko mi to željeli ili ne. Jedan je pravac diversifikacija mirovina, jer se više ne možete osloniti da će vam mirovina biti zamjena za dohodak. Otprilike tako govore svi analitičari. A druga mjera koja će ići paralelno – a u Europi je već više-manje na djelu – je zaštita najsiromašnijih“, istaknuo je Puljiz.Sindikat penzionera Bosne i Hercegovine možda je jedina organizacija u državi koja ne poznaje ni kantonalne ni entitetske granice, pohvalio nam se predsjednik Sindikata Nusret Šunje.
„Preko 50 posto od 600.000 umirovljenika prima najnižu mirovinu od 310 konvertibilnih maraka (155 eura),“ kaže Šunje za RSE.
„U odnosu na prosječnu plaću to je 39,6 posto. Ja se nekada malo možda i našalim kada kažem da su to najveći umjetnici, kako sa malom penzijom prežive 30 dana u mjesecu.“
Na pitanje koliko ih vlasti slušaju, a koliko ih čuju, odgovara:
„Vlasti nas fantastično čuju, ali ne reaguju – najvjerojatnije zbog toga što nema sredstava.“
Visoko mjesto na ljestvici siromaštva
U Hrvatskoj je udio prosječne mirovine u bruto plaći svega 27,7 posto, što je smješta na sramno 24. mjesto među državama Europske unije, a lošiji su samo Latvija, Estonija i Rumunjska.
Zato je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović na naše pitanje dala ovakav odgovor:
Jasna A. Petrović
„Ocijeniti položaj umirovljenika u Hrvatskoj ocjenom od 1 do 5? Plus jedan! Ali zato naši umirovljenici drže visoko mjesto na jednoj drugoj ljestvici – siromaštva! Čak su na četvrtom mjestu na ljestvici siromaštva umirovljenika starijih od 65 godina.“
Ona se pohvalila dobrim dijalogom sa Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, ali zato sa drugim resornim ministarsvom - socijalne politike i mladih – nema nikakvog dijaloga.
„To je neshvatljivo, jer dio mirovinskog sustava – domovi, palijativna skrb i mnoge druge politike koje su vezane uz umirovljenike pripadaju njima, a oni ne pokazuju nikakav interes.“
Na skupu su sudjelovali predstavnici umirovljeničkih sindikata iz niza zemalja, s tim da su srpski delegat i dio hrvatskih sudionika bili spriječeni bolešću. Najoptimističiji je u svom izlaganju bio predstavnik austrijskog umirovljeničkog sindikata Werner Thum.
Naime, tamo se za prava umirovljenika solidarno bore – sindikati zaposlenih.
Ili u hrvatskim prilikama – kako je to kazala predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske – prava umirovljenika brani se kolektivnim ugovorima.