Piše: Aleksander Palikot
Na ulici usred teško pogođenog Harkiva, Hamlet Zinkivski je stao i zagledao se u niz razbijenih prozora koji su ličili na mozaik, čije su krhotine svjetlucale na suncu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Ako ne razmišljate o smrti i razaranju, izgleda prelijepo", rekao je Zinkivski, ulični umjetnik koji je rođen u drugom po veličini gradu u Ukrajini i koji je, kao i njegovi sugrađani, posmatrao i trpio udare ruskih bombi i raketa.
Mnogo prije ruske invazije u februaru, ovaj 35-godišnjak obrijane glave postao je poznat u Ukrajini i šire po svojim domišljatim, ponekad tmurnim, crno-bijelim muralima koji su promijenili lice Harkiva i postali amblemi nove generacije koja pokušava da se otrgne od ustajalog postsovjetskog identiteta grada.
Zinkivskijev voljeni rodni grad, koji se nalazi samo oko 30 kilometara od ruske granice, teško je pogođen od početka invazije. Prvog dana, 24. februara, ruske trupe su stigle do sjevernih predgrađa Harkiva, dovodeći u pitanje njegovu budućnost.
Poput mnogih stanovnika ukrajinskih gradova koji su bili napadnuti, Zinkivski je te večeri potražio utočište na platformi metroa ispod ulica.
"Noć na stanici metroa... bila je najgore iskustvo u mom životu", prisjetio se. "Totalni strah, totalna panika, nestvarna hladnoća."
Harkiv je od tada prošao kroz mnogo toga, ali nije posustao. Sredinom maja ruske jedinice su potisnute iz njegovog neposrednog okruženja, a sredinom septembra ukrajinske snage su ponovo zauzele skoro svu teritoriju oblasti Harkiv koju su Rusi pregazili, zadavši Moskvi veliki udarac u munjevitoj ofanzivi koja je iznenadila većinu posmatrača i mnoge stanovnika tog grada.
Uništene zgrade i automobil u naselju Saltivka u Harkivu
U međuvremenu, život Zinkivskog se okrenuo naglavačke. Pridružio se dobrovoljačkom vojnom bataljonu Kartija i počeo da, kako je rekao, "koristiti svaki minut da uništi Rusiju i stvori Ukrajinu budućnosti".
Zinkivski, koji je sada redovan posjetilac streljane i sa sobom nosi dva noža, rekao je da će biti spreman da se bori kada zatreba. Za sada ga je, kako je rekao, njegov komandant zamolio da radi ono što najbolje zna: da slika šta god hoće, gdje god hoće, da podiže raspoloženje onima koji brane grad.
"Nikad nisam živio toliko", glasi natpis na jednom od njegovih nedavnih radova - iako se čini da oštar prikaz prazne klupe u parku i dječje ljuljaške prenosi mračnu poruku o preminulima.
Do 29. septembra, od posljedica ruskih napada ukupno 1.277 civila je ubijeno, a 2.348 ranjeno, navodi Oleh Sinjehubov, guverner i načelnik Regionalne vojne uprave Harkiva.
Do nedavno, Harkiv je bio često bombardovan i napadi na njegovu infrastrukturu nisu prestajali uprkos ruskom povlačenju iz regiona.
"U nekom trenutku sam prestao da pratim vijesti o uzastopnim raketnim napadima", kaže Zinkivski. "Probudim se, sretan sam što sam živ i nastavljam s poslom."
Neke od tragova koje je ostavila kasetna municija na ulicama ispunio je bijelom bojom, otkrivajući da njihov oblik podsjeća na cvijeće.
Jedan od radova Zinkivskog pretvara rupe nastale iz onoga što se čini kao kasetna municija u cvijet. Formulacija glasi: "Zašto takav cvijet?"
"Nije ih dočekalo cvijeće - pa su nam dali svoje", rekao je on - aludirajući na pogrešno očekivanje Kremlja da će mnogi Ukrajinci raširenih ruku dočekati ruske snage koje su napadale.
Za Putinovu Rusiju, koja želi da pokori Ukrajinu, Harkiv – grad u kojem se uglavnom govori ruski jezik i koji je tako blizu granice – nagrada je koja je možda na drugom mjestu, iza Kijeva. Ali oba grada su pobjegla iz kandži Moskve, što je malo ko očekivao kada su rakete počele da padaju, a ruske snage preplavile granicu u februaru.
Dok rat traje više od sedam mjeseci kasnije, ulice centra grada - gdje je Zinkivski oslikao desetine radova tokom više od decenije - pune su teško oštećenih zgrada s polomljenim prozorima i zidovima pocrnjelim od dima. Mnoge od njih su sada prazne, a ulazi su im obloženi šperpločama.
Zinkivski stoji na ulici dok radi na svojoj novoj slici u Harkivu 16. maja. Kasnije je tom djelu dodao riječi "Pakleno gostoprimstvo".
Na panelima koji štite ulaz u zgradu Gradskog vijeća, Zinkivski je naslikao ogroman kanister s benzinom, nekoliko molotovljevih koktela i riječi "pakleno gostoprimstvo".
Na drugom ulazu naslikao je snopove ključeva i napisao: "Ključevima nedostaju vrata."
Iza gradskih vrata, mnogi ljudi se vode kao nestali: neki su mrtvi, a otprilike polovina od 1,4 miliona stanovnika Harkiva otišla je zbog rata.
Većina prijatelja Zinkivskog napustila je grad i mnogi se neće uskoro vratiti, rekao je - ali sada ima nove poznanike, vojnike i dobrovoljce.
Umjetnik otvoreno govori o ratu i nimalo se ne obazire ni na Rusiju ni na one koji su spremni da prihvate kompromis s Putinom. Ali njegovi radovi ostaju skeptični i ambivalentni, kao i prije rata.
"Rat krade mnogo vremena i mogućnosti. Rat daje mnogo vremena i mogućnosti", natpis je na jednom od njegovih nedavnih radova, koji prikazuje klackalicu koja liči na vagu.
Zinkivski je rekao da nikada nije mislio da će većinu svog vremena provoditi prikupljajući i upravljajući novcem za vojne kamione i naočare za noćno osmatranje – stvari koje sada radi povrh slikanja.
Želio bi da bude sa suprugom na proslavi prve godišnjice braka – zbog rata su zajedno proveli samo četiri mjeseca ove godine – ali ona je u Austriji, a on ne može zamisliti da bude van Ukrajine.
Lutajući ulicama Harkiva, Zinkivski se prisjetio kako je sa 17 godina pročitao da je prava umjetnost moguća samo u vremenima kataklizme, poput rata i revolucije.
"Skoro sam briznuo u plač - mislio sam da to znači da nema smisla postati umjetnik u Ukrajini jer se ovdje nikada ništa ne dešava", rekao je.
Godinu dana kasnije, 2004., počela je Narandžasta revolucija - veliki protesti koji su izbacili staru gardu, poništivši izborni rezultat za koji su demonstranti rekli da je postignut široko rasprostranjenom prevarom.
U tom trenutku, Zinkivski je kroz smijeh rekao: "Pomislio sam, 'Perspektive nisu tako loše'."