Volonteri slamka spasa za djecu s invaliditetom na ratom razorenom istoku Ukrajine

Mikita, trinaestogodišnjak s poteškoćama u učenju, čeka ispred svoje kuće u selu Tetjanivka, manje od 30 kilometara od ratne zone u ukrajinskoj regiji Donjeck. Za djecu kao što je Mikita koja žive blizu fronta, volonteri koji dolaze nekoliko puta sedmično su slamka spasa, pružajući im mogućnost jedine socijalizacije izvan uže porodice.

Mještanka nosi namirnice pored kuća koje su oštećene tokom borbi.

Za razliku od onih koji žive u urbanim sredinama, djeci u selima blizu fronta često nedostaju škole i lični kontakt. Ukrajinski volonterski kolektiv Base UA pokušava riješiti ovaj problem slanjem timova volontera u regiju Donjecka na nekoliko sedmica.

Volonterke Svitlana Korzun (23) i Valeria Bezkluba (28) razgovaraju sa šestnaestogodišnjim Ivanom koji ima cerebralnu paralizu. On je jedan od oko 500 djece kojima pomažu volonteri, čiji je glavni cilj poticanje kreativnosti i komunikacije među djecom, uključujući i onu s posebnim potrebama.

Veći dio 2022. godine, kada su Rusi bili manje od kilometra udaljeni od sela, granatiranje je za Ivana bilo posebno zastrašujuće.

"Nije mogao spavati noću", prisjeća se Ivanova baka, sedamdesetšestogodišnja Olena Martinenko, dječakova primarna skrbnica (na slici), u razgovoru s volonterima Korzunom i Bezklubom.

U ljeto 2022. Martinenko i Ivan, zajedno s dječakovom majkom i još jednim rođakom, evakuirani su u Dnipro, grad dalje od prve linije, i tamo su proveli nekoliko mjeseci. Nakon što su Rusi potisnuti u ukrajinskoj protivofanzivi te jeseni, prijetnja selu je popustila i vratili su se u oštećenu kuću, koja još uvijek nosi tragove rata, i selo okruženo opasnim minama.

Bezkluba se prisjeća kako joj je Ivan poslao videoporuku u kojoj joj je zahvalio na dolasku, putem tableta spojenog na internet koji su ga volonteri naučili koristiti.

"Rekao je da je zahvalan na iskustvu i da je radio stvari za koje nije ni znao da ima sposobnost."

Posljednjih osam mjeseci, kada broj osoblja dopušta, Korzun i Bezkluba dolaze provoditi sat ili dva sa svakim djetetom u selu kako bi im posvetili vrijeme u pravom susretu, ne samo online.

"Ne želim ovo učiniti samo forme radi. Želim stvarno pomoći", kaže Korzun.

Volonter Bezkluba pozdravlja Mikitu nakon posjete njegovom domu.