Piše: Reid Standish
Od sveobuhvatne invazije Moskve na Ukrajinu prije više od dvije godine, Sjedinjene Države, Britanija, Evropska unija, Australija, Kanada i Japan uveli su hiljade sankcija Rusiji.
Glavna meta mjera bile su ruske finansije, naročito mreže koje finansiraju ratne napore Moskve. Usred žestokog sukoba koji je odnio desetine hiljada života, kompanije, entiteti i pojedinci povezani s ruskim odbrambenim i sigurnosnim sektorom dodani su na sve veće liste koje sastavljaju Brisel, Washington i njihovi partneri s namjerom da ograniče kapacitet Moskve na bojnom polju.
Međutim, kako rat ulazi u treću godinu, sve više dokaza pokazuje da Moskva može zaobići mnoge od ovih sankcija i dobiti ključne stavke za svoju vojsku iz trećih zemalja uprkos pokušajima Zapada da zaustavi te napore, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Kako bi bolje razumjeli pukotine u zapadnim sankcijama i kako ih je Rusija uspjela iskoristiti, RSE je razgovarao s Tomom Keatingeom, direktorom Centra za finansijski kriminal i sigurnosne studije pri Royal United Services Institute (RUSI) u Londonu. Bivši investicijski bankar, Keatinge je također savjetnik za nezakonito finansiranje Odbora za vanjske poslove britanskog parlamenta.
RSE: Sada smo u trećoj godini rata. Ubrzo nakon što se invazija dogodila, mnogo se pričalo o tome kako će Rusija postati država s najviše sankcija ikada. Gledajući situaciju sada, kako to izgleda?
Tom Keatinge: Sve su te izjave istinite. Nikada nije bilo toliko sankcija protiv jedne zemlje ili toliko pojedinaca, kompanija i industrija koje su bile sankcionisane i nikada prije nije ovako sankcionisana zemlja koja je toliko ekonomski integrisana u Zapad.
Mislim da je također važno imati na umu da je cilj ovog odgovora uglavnom bio ograničiti finansiranje i resurse ruske vojske. A kad pogledamo kako to ide, odgovor nije sjajan.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stoji kraj oborenog drona kamikaze Shahed-136 iranske proizvodnje koji je Rusija lansirala u Ukrajini.
Pogrešno je reći da oni nemaju nikakav uticaj, oni očito imaju uticaj jer Rusi moraju pronaći mehanizme zaobilaženja. Stoga bi neki tvrdili da sankcije djeluju. Drugi bi rekli (da mi zapravo) rastavljamo bespilotne letjelice koje svake večeri upadaju u Kijev i pronalazimo zapadne komponente koje su relativno nove i sigurno su isporučene od početka rata. Oba su argumenta istinita, ali krajnja linija trebala bi biti činimo li dovoljno, a ja mislim, otvoreno, da je odgovor "ne, ne činimo."
I to je tačno bilo bez obzira da li govorimo o nabavci municije i naprednog naoružanja ili da li gledamo na primjenu i implementaciju sankcija.
Sjedinjene Države sada imaju ovlasti da odrede strane finansijske institucije za koje smatraju da olakšavaju zaobilaženje sankcija, ali to još nije iskorišteno jer će biti krvavo kada se to upotrijebi i u biti će tu banku izbaciti iz posla.
Dakle, dok Zapad generalno ne bude voljan da napraviti neke primjere od nekih velikih prekršitelja, onda mislim da će ljudi na ovim mjestima nastaviti misliti da su sankcije nešto o čemu se neko drugi treba da brine, a ne ono o čemu se oni kao organizacija trebaju brinuti.
RSE: Prošle sedmice (supruga Alekseja Navalnog), Julija Navalnjaja, govorila je u EU parlamentu i, između ostalog, rekla da je potrebno učiniti više da se blokiraju kanali i mreže banaka i advokata na Zapadu koji dozvoljavaju Rusiji da ima protok novca i da zaobilazi sankcije.
Nalazite se u Londonu, koji je decenijama bio poznat kao jedno od glavnih centara za to, i uprkos mnogim događajima tokom prethodnih godina, uključujući invaziju 2022., čini se da nije došlo do potpunog pomaka.
Dakle, ako rat nije poziv za buđenje, šta bi onda bilo?
Keatinge: To je legitiman i valjan izazov koji ona postavlja. Mislim da je ono što morate zapamtiti da meta sankcija, bilo da je to pojedinac, kompanija ili država, ne sjedi tamo i jednostavno govori: "U redu, odustajem. Učinit ću ono što želite da uradim zbog sankcija koje ste mi nametnuli."
Postoji cijela industrija ljudi, kako u zemlji tako i izvan nje, čiji je posao razvijanje novih mreža nabavke. (Ruska služba bezbjednosti) FSB je posebno jako uključena u razvoj tih mreža nabavke. Oni sve ovo shvataju vrlo ozbiljno. Za njih je to egzistencijalno, a to znači da se i mi prema tome moramo odnositi na sličan način ako ne želimo da nas nadigraju i izmanevrišu.
Zapad je želio biti težak u svom odgovoru, ali nije želio uništiti vlastite ekonomije u tom procesu. Dakle, imamo cijelu zagonetku koja se odvija s energetskom ovisnošću o Rusiji u Evropi. Prošlo je više od dvije godine, pa smo se trebali organizirati da dođemo u poziciju potpunog embarga Rusiji, ako tako odlučimo, ali sada jednostavno postoji previše praznina.
(Osnivač Al-Kaide) Osama bin Laden jednom je slavno rekao da su njegovi finansijeri znali za pukotine u zapadnom finansijskom sistemu kao i za pukotine iza njihovih leđa, što pokazuje kako će, ako ostavite pukotine, one biti zloupotrijebljene. Dakle, podržao bih ono što je Julija rekla, i mislim da, opet, ako želimo da Ukrajina pobijedi, onda moramo biti voljni osloniti se mnogo više nego što smo trenutno i možda ćemo morati biti voljni potencijalno oštetiti naše vlastite ekonomije.
Konačno, ako nas to danas bude koštalo to će nas, ako sada ne budemo snažni, koštati puno više u sljedećih pet, 10 ili 15 godina. Tako da mislim da je, iskreno, loša ekonomija da danas budemo blaži nego što bismo mogli biti. Čak i za političare kod kojih bi to moglo biti teško da objasne svom stanovništvu.
RSE: Ranije ste rekli da još uvijek postoje alati koji bi potencijalno mogli biti vrlo efikasni, ali se jednostavno ne koriste.
Imam dva pitanja: Zašto se ne koriste? I, šta bi mogli postići da jesu?
Keatinge: Alati koji se ne koriste su alati koji bi stvorili, najblaže rečeno, diplomatske poteškoće.
Tom Keatinge
EU, na primjer, ima svoj skup alata za borbu protiv zaobilaženja i mogla bi početi imenovati i sramotiti zemlje i kompanije kao rizike zaobilaženja, ali postupa vrlo, vrlo pažljivo i hoda na prstima.
Kao što sam već rekao, Sjedinjene Države bi mogle upotrijebiti neke od velikih alata iz svoje setove alata i za strane finansijske institucije, ali realnost je takva da jednostavno ne mislim da smo dovoljno hrabri da upotrijebimo te alate jer bi došlo do povratnog udarca (kod kuće). Ali proračun da li se taj povratni udarac isplati, pretpostavljam, izgleda drugačije ovisno o tome gdje se nalazite.
Ako ćete presjediti noćna zračna bombardovanja u Kijevu, Odesi ili negdje slično, mislim da biste pomislili da bi povratni udar s kojim se Evropa suočava bio vrijedan toga.
Ali ako se ove godine suočavate s izborima u Londonu, Briselu ili bilo gdje drugdje, uključujući dugačku listu zemalja u kojima se održavaju izbori ove godine, možda mislite da se ne isplati i da ćete to ostaviti za period nakon izbora ili ćete to prepustiti osobi koja na kraju preuzme dužnost nakon vas.
Tako da mislim da postoji velika doza realpolitike u svemu ovome, što je razočaravajuće za neke od nas koji želimo vidjeti kraj ovog rata odmah i Rusiju protjerati iz Ukrajine.
*Intervju je uređen i sažet radi jasnoće.