Piše: Mike Eckel
Josep Borrell, šef diplomatije Evropske unije je 22. februara održao telefonski razgovor sa visokim diplomatom Sjedinjenih Američkih Država.
Prema navodima Borrella, državni sekretar SAD, Antony Blinken mu je rekao da se Rusija, nakon mjeseci gomilanja vojnih trupa na granici sa Ukrajinom, zapravo priprema za invaziju.
"Tony Blinken me je nazvao i rekao mi, 'Pa, desiće se ove sedmice'", prisjetio se Borrell mjesec dana kasnije. "I zaista, dva dana kasnije u pet satu ujutro, počeli su da bombarduju Kijev. Nismo vjerovali da će se to dogoditi."
"Nismo vjerovali da dolazi rat", rekao je.
Pročitajte i ovo: 365 dana rata u UkrajiniDok su se sve jače čuli ratni bubnjevi u mjesecima prije 24. februara 2022. obavještajci sa Zapada, vojni analitičari i politolozi mučili su se kako bi naslutili namjere ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Takođe su se trudili da sagledaju ono što se smatralo modernizovanim, reformisanim i dobro finansiranim vojnim snagama Rusije, a da se ni ne spominje zapušteno stanje ukrajinske vojske sa nedovoljno čak i osnovne opreme.
Mnogi su vjerovali da Rusija neće izvršiti invaziju. Pogriješili su.
A mnogi su vjerovali da ako krene u invaziju, ukrajinska vojska će biti poražena, Kijev osvojen u nekoliko dana a da će vlada pasti. Ponovo su pogriješili.
Nakon godinu dana, dok rat bukti bez kraja na vidiku, analitičari još uvijek pokušavaju da shvate kako to da je većina procjena zapadnog svijeta bila pogrešna.
"Jasno da nisam napravio takvu procjenu, pridružio se onima koji su već neko vrijeme bili uvjereni da veliki rat uskoro počinje", rekao je Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's Collegeu u Londonu, u komentaru s kraja decembra.
"Postajao sam sve uvjereniji u takvu mogućnost, ali se i dalje činilo da je to tako samoočigledno glup potez da sam pretpostavio da Putin ima bolje opcije."
U intervjuu, Freeman je rekao da gledajući unazad, i američki zvaničnici i njihove britanske kolege, imali su potpuno tačnu procjenu o tome da će Putin zapravo da naredi invaziju i krene naprijed.
"Ispostavilo se da su Amerikanci i Britanci imali pravo", rekao je on za Radio Slobodna Evropa (RSE).
"Bez sumnje to je bio veliki uspjeh obavještajnih službi", rekao je Konrad Muzyka, poljski analitičar za odbranu. "Navikli smo da govorimo o propustima obavještajaca kada se radi o Sjedinjenim Državama: propust da se predvidi invazija Gruzije. Sirija. Razne stvari tokom Hladnog rata, invazija Mađarske, Čehoslovačke."
Uništena ruska vojna vozila Tigr-M na putu za Harkiv, 28. februar 2022.
"Ono što je predvidjela obavještajna zajednica Sjedinjenih Država bilo je pun pogodak", rekao je. "Upozorili su mnoge, što je bio luksuz, jer obično ne dobijete toliko mnogo upozorenja."
Nevoljkost mnogih zvaničnika sa Zapada da povjeruju u upozorenja bila je psihološka, kaže Muzyka.
"Mnogi ljudi su mislili, 'Ovo je 21. vijek, konflikt se odigrava osam, devet godina'", u Donbasu na istoku Ukrajine, rekao je. "Svi su mislili da Rusija neće izvršiti invaziju na suverenu državu… da je gomilanje vojnih snaga blef. Postojala je psihološka barijera."
Kvalitet naspram kvaliteta
Prije invazije, postojala su dva kraka informacija obavještajnih službi, rekao je Philip Davis, profesor obavještajnih studija u Centru Burel za obavještajne i sigurnosne studije u Londonu - obajveštajne "informacije upozorenja" i obavještajni podaci o "korelaciji snaga".
"Ono što je upitno nije kvalitet sakupljenog, već kvalitet analize", rekao je Davies.
"Analiza o obavještajnim upozorenjima bila je izuzetno precizna", rekao je. "Američka upozorenja, koja su bila najglasnija… bila su precizna u rasponu od sedam do deset dana, što je za ove stvari jako precizno."
"Ovdje se radi o namjerama", rekao je Freedman. "Niko nije dovodio u pitanje obavještajne podatke o tome šta Rusi rade oko granice. Pitanje je bilo da li će se pokrenuti, tu je poteškoća u tome što pokušavate da procijenite nečije izbore, odluke koje možda još nisu donesene."
Novo i poboljšano ili ne
Ruska invazija na Gruziju 2008. odigrala se brzinom svjetlosti, gotovo sve borbe su se završile za pet dana, ali je konflikt naglasio jasne probleme sa oružanim snagama (Rusije), uz poticanje sveobuhvatnih napora da se modernizuje i odmakne od sovjetske opreme i prakse.
Nakon uspjeha manjih razmjera u Ukrajini 2014., a kasnije i u Siriji, posmatrači sa Zapada su zaključili da su reforme poboljšale sposobnosti Rusa da se brzo kreću, koordinišu kretanje razuđenih jedinica, bolje komuniciraju i da bolje koriste "pametnu" tehnologiju.
Ministar odbrane Rusije Sergej Šojgu je 2020. objavio je da je i do 70 posto vojnih oklopnih vozila, naoružanja i opreme modernizovano.
A, onda je došla invazija na Ukrajinu 2022.
Izbjeglice iz Ukrajine na putu prema Moldaviji, 26. februar 2022.
Mjesecima prije 24. februara 2022., američke i britanske obavještajne agencije i diplomati javno su iznosili detalje o tome šta su planovi Kremlja za invaziju.
U novebru 2021. direktor CIA-e, William Burns putovao je u Moskvu kako bi direktno upozorio ruske zvaničnike da ne vrše invaziju. Ali, kako je Burns kasnije rekao, nakon njegove posjete "bilo je više nevolja nego prije nego je stigao" u Moskvu.
S više od 175.000 vojnika raspoređenih u regijama duž ukrajinske granice i pomorskom dominacijom u Crnom moru, očekivalo se da će ruske snage pregaziti ukrajinske, zauzeti Kijev u nekoliko dana i srušiti vladu predsjednika Volodimira Zelenskog.
Umjesto doga, napori Rusije da nabrzinu osvoji Kijev sa sjevera su osujećeni, velikim dijelom zbog uspješne odbrane aerodroma sjeverno od glavnog grada, koji je spriječio slijetanje padobranaca. Na jugu je Rusija imala više uspjeha, zauzevši administrativnu prijestonicu regije Herson, a zatim, nakon višesedmične opsade, zauzevši lučki grad Mariupolj na Azovskom moru.
Do proljeća, ruske jedinice su se povukle iz distrikta na sjeveru, išli su nazad preko granice i preraspodijelili se za nove vojne aktivnosti na istoku Ukrajine.
Žena pokraj svoje zgrade nakon ruskog raketnog napada na glavni grad Kijev 25. februara 2022.
"Zašto Rusija nije pobijedila, zašto se zaustavila, zaglavljena izvan velikih gradova i prešla u defanzivu – ovo je postalo jedno od najvažnijih pitanja i za inostranu politiku Sjedinjenih Država kao i za međunarodnu bezbjednost u širem smislu", napisala je Dara Massicot, stručnjakinja za rusku vojsku u korporaciji Rand, u članku objavljenom u Foreign Affairs.
"Ono što su ljudi pogrešno shvatili bila je njihova procjena ruske vojske", rekao je Freedman. "Nije bilo predodređeno da će Rusi tako gadno zeznuti."
'Potemkinovo selo'
"Iznenadilo me je kako su se dobro ponijeli Ukrajinci i kako su ruske trupe loše izvršavale zadatak", rekao je Clint Reach, istraživač odbrane u korporaciji Rand i bivši lingvista za ruski jezik pri američkoj mornarici i ministarstvu odbrane.
"Uprkos lošem planiranju s ruske strane, Rusija je pokazala da nije vojska za koju smo mislili da ide u rat. A takvo očekivanje od Rusije zasnovano je na pretpostavci da modernizacija i obuka tokom više od decenije treba da poluči rezultate na ratištu. To nije ono što smo vidjeli."
Rusi su teško radili na tome što se može nazvati 'Potemkinovo selo' u vojnim kapacitetima", rekao je Davis. Ukazao je na primjer najnovijeg ruskog tenka – T-14 Armata – koji, uprkos hvaljenoj tehnologiji i vojnom dizajnu kao i za mogućnosti s kojima raspolaže , tek treba da bude raspoređen u Ukrajini.
"Lako je gledati protivnika na papiru, pogledati ga i prebrojati (opremu)… Možete napraviti sve satelitske snimke koje želite, možete prebrojati sve tenkove i oklopna borbena vozila, i avione i sve što imate , i sabrati bilans - ko ima više ljudstva s jedne ili s druge strane", rekao je. "Ali volja da se to koristi, sposobnost da se to koristi i vještina u korištenju: to se ne vidi na satelitskim snimcima."
"Nažalost, i ja sam takođe bio na pogrešnoj strani, pogrešna procjena sposobnosti ruskih vojnih snaga da izvedu napad u Ukrajini", rekao je Muzyka.
"Znamo na osnovu vježbi, investicije Rusije od 2012., činilo se da treba da mogu da djeluju mnogo bolje", rekao je on. "Mislili smo da će svi rodovi vojske djelovati bolje, naročito u sjevernim dijelovima zemlje."
Ruski oklopni transporter u plamenu pored tijela vojnika nakon borbi u Harkivu 27. februar 2022.
Ista promašena prognoza vrijedi i za Ukrajinu, čije snage, predviđaju mnogi stručnjaci, ne bi mogle dugo izdržati protiv veće, bolje opremljene ruske vojske. Umjesto toga, opskrbljene zapadnim oružjem i obavještajnim podacima, ukrajinske snage rano su osujetile ruski pokušaj zauzimanja Kijeva.
"Nismo predvidjeli koliko će se Ukrajina učinkovito oduprijeti", rekao je Borrell u svom govoru u oktobru.
"Precijenio sam sposobnosti Rusije", rekao je Muzyka. "S druge strane, morate da se sjetite početne konfuzije i haosa na ukrajinskoj strani, u prvim danima rata."
"Jedina stvar koja je zaustavila Ruse da uđu u Kijev bila je grupa od nekoliko stotina dobrovoljaca koji su se pripremali za invaziju mjesecima, njihov otpor u Buči i Irpinu zaustavili su napredovanje Rusa."
Kasnije, Ukrajina je iznenadila Rusiju i inostrane posmatrače, kada je izvela brzu kontraofanzivu u regiji Harkiv na sjeveroistoku i prinudila ruske snage u regiji Herson, na jugu, da se povuku preko linije odbrane i rijeke Dnjepar, napuštajući jedini regionalni centar koji su uspjeli da zauzmu od početka invazije u februaru.
"Nisam mislio da će Ukrajinci proći tako dobro kao što jesu", rekao je Davies.
"Pristupio sam tome s vrlo pesimističnim stavom da, s obzirom na sve najbolje 'igračke' na svijetu, najbolje što možete učiniti jest raskrvariti nos Rusima i učiniti im to vrlo skupim i natjerati ih da pate pod sankcijama sljedećih 20 godina."
Vaš browser nepodržava HTML5
Granatiranje Kijeva
Stručnjaci su takođe ukazali na još jedan zbunjujući aspekt ruske invazije: nesposobnost ili nespremnost Rusije da agresivnije upotrijebi svoje vazdušne snage.
Naoružana zapadnim protivvazdušnim oružjem, Ukrajina je nastavila upravljati svojom manjom flotom mlaznjaka i drugih ratnih aviona konstruisanih u Sovjetskom Savezu, kako bi izbjegla mogućnost da njene kopnene snage budu napadnute ruskim avionima.
"Pretpostavili smo da Rusi, ne samo da imaju premoć u moći u vazdušnim snagama, već takođe znaju kako da ih efikasno koriste", rekao je Freedman. "Ali, nisu."
Špijun protiv špijuna
Zapadne vlade i analitičari nisu bili usamljeni u predviđanjima o tome kako će se invazija na Ukrajinu odvijati. Ruska obavještajna služba takođe je imala puno mana, prema brojnim izvještajima ruske štampe i javnim izjavama zapadnih zvaničnika.
Jedan često navođen primjer uključivao je odjeljenje glavne ruske sigurnosne agencije, Federalne bezbjednosne službe (FBS), koja je bila odgovorna za analizu unutrašnje politike Ukrajine. U nepotvrđenim izvještajima u mjesecima nakon invazije navodi se da su direktor odjela i njegov zamjenik pod istragom i da su stavljeni u kućni pritvor, navodno zato što su Kremlju dali krajnje optimistične procjene da će se vlada Zelenskog biti brzo srušena.
A tu je i pitanje koliko je sama Ukrajina znala o namjerama Rusije, rekao je Davies.
"U svim tim raspravama postoji problem", rekao je.
"Imam sumnje koje slutim... da su Ukrajinci vjerovatno imali prilično dobre obavještajne podatke o Rusima", rekao je Davies, "i morali su da ulože dosta vremena u dobivanje dobrih obavještajnih podataka o Rusima. I čini se da su bili bolje svjesni skromnog stanja ruske pripreme nego svi ostali".
"Koliko su solidni, koliko su bili detaljni obavještajni podaci koje su Ukrajinci imali o Rusima i kakve su obavještajne podatke posebno njihove operacije imale o Rusima", rekao je. "Mislim da će se to, kada svi dokumenti izađu za nekoliko godina, pokazati mnogo značajnijim za to kako su se stvari tada odvijale nego što im sada pripisujemo."