Piše: Aleksandar Palikot
Još je bio potpuni mrak kada se Mikita Zavilinskij probudio u četiri ujutro i izjurio iz baze svoje jedinice kako bi evakuisao ranjenog vojnika s ratišta u regiji Donbas.
Muškarac u polusvijesti imao je više rana od gelera i gubio je krv. S povredama od stopala do torza, stavljanje podveza na noge nije bilo moguće pa su mu medicinari prstima tamponirali jednu po jednu ranu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Vozač njihovog kamioneta Mitsubishi jurio je 150 kilometara na sat pod ruskom vatrom kako bi stigao na sigurnije mjesto. Kad je sunce počelo izlaziti, monitori u automobilu pokazali su da je kod pacijenta zasićenost kisikom porasla, a broj otkucaja srca smanjen.
"Moj partner i ja smo se pogledali i shvatili da je stabilizovan", rekao je 33- godišnji Zavilinskij, prisjećajući se svoje prve medicinske evakuacije s prve linije fronta krajem aprila 2022. Opisao je to kao "jedan od najemotivnijih trenutaka" u svom životu.
Od tada je učestvovao u više od 200 evakuacija zajedno s drugim članovima Medicinskog bataljona bolničara, ukrajinske organizacije dobrovoljnih medicinskih stručnjaka. S ruskom vojskom koja ide naprijed u nekoliko segmenata linije fronta duge 1.200 kilometara i sa činjenicom da se približava još jedna zima intenzivnih borbi, siguran je da ih još puno evakuacija čeka.
Heroji bez zaliha
Tokom više od 20 mjeseci opšteg rata protiv ruske invazije, hiljade ukrajinskih doktora, medicinskih sestara i bolničara spašavali su živote usred pokolja najvećeg evropskog rata nakon 1945. godine.
U narodnoj mašti oni su postali simboli ustrajnosti i nade. Ali u stvarnosti, vojni medicinari u Ukrajini suočavaju se sa zastrašujućim problemima koji su na kraju doveli do toga da je 19. novembra predsjednik Volodimir Zelenski smijenio komandanta medicinskih snaga Tetjanu Ostaščenko.
Oleksij Marčenko, 42, ljekar koji radi na stabilizacijskom punktu u blizini Bahmuta, rekao je za RSE da je vidio stotine vojnika voljnih da se bore uprkos višestrukim povredama.
Potezu je prethodila sve veća frustracija zbog loše kvalitete zaliha, navodne korupcije i nedostatka odgovarajuće medicinske obuke. Najglasniji skandal kružio je oko jeftinih, nekvalitetnih podveza, od kojih su mnogi kineske proizvodnje, koji su vojnike doslovno koštali života.
Dana 31. jula, opoziciona zastupnica Solomija Bobrovska izjavila je da vojna komanda medicinskih snaga nije kupila komplete prve pomoći u 2023., a oni koji su osigurani putem međunarodne pomoći nisu propisno provjereni.
Ostaščenko je odbacila ovu izjavu kao neistinitu i rekla da problemi s kojima se Ukrajina suočava nemaju presedana u moderno doba. Istovremeno, Generalštab je obećao da će poduzeti "više koraka i organizacijskih promjena usmjerenih na rješavanje problema u području taktičke medicine".
Efekat toga je očigledno bio nedovoljan i Ostaščenko je morala ustupiti mjesto Anatoliju Kazmirčuku, načelniku vojne bolnice u Kijevu, kao novom komandantu.
U video obraćanju u kojem je pravdao promjenu, Zelenski je objasnio da društvo, a posebno medicinska zajednica, zahtijevaju "fundamentalno novi nivo medicinskih potrepština za naše vojnike".
Zelenski je nagovijestio da su potrebne mnoge promjene.
Od visokokvalitetnih zavoja do potpune digitalizacije i transparentnosti snabdijevanja, od kvalitetne obuke do iskrene komunikacije s ratnim ljekarima u onim jedinicama koje ispravno i efikasno funkcionišu, rekao je.
Na stabilizacijskom punktu
Pružanje odgovarajuće prve pomoći i brza evakuacija s ratišta - idealno unutar takozvanog zlatnog sata kada je vjerovatnost da će medicinska i hirurška intervencija spriječiti smrt najveća - ključna je za spašavanje života vojnika.
Jednom kad su ranjeni izvučeni iz bitke, često nakon previše sati čekanja na pomoć, dovedeni su do stabilizacijskog punkta gdje ih ljekari i bolničari pokušavaju održati u životu dovoljno dugo da stignu do bolnice.
Ukrajinski ratni bolničari Pete jurišne brigade liječe ranjene vojnike u blizini Bahmuta u regiji Donetsk.
"Većina pacijenata dolazi ovamo u teškom stanju, često na ivici smrti", rekao je Oleksij Marčenko, 42, za RSE sredinom novembra tokom posjete stabilizacijskom punktu u blizini Bahmuta, sada uništenog grada u regiji Donetsk koji je pao u ruke borcima ozloglašene ruske plaćenićke grupe Wagner i druge snage u maju nakon mnogo mjeseci iscrpljujućeg ratovanja.
Otkako je Ukrajina u septembru oslobodila sela Klipčijivka i Andrijivka na južnoj periferiji Bahmuta, ruske snage ovdje pokušavaju ponovno preuzeti inicijativu, što znači redovne napade pješačadije i artiljerijsko granatiranje.
U prosjeku se dnevno na stabilizacijskom punktu doveze 50 ranjenih vojnika, no ponekad ih može stići i 200, kaže Marčenko, dodajući da 80 posto ranjenih ima povrede od eksplozije mina ili artiljerijske vatre. Prije razgovora za RSE obavio je tri operacije, uključujući amputaciju noge.
"Ono što me najviše pogađa su stotine vojnika koji su bili ovdje tri puta, ali su se ipak vratili da bi se borili uz svoje saborce", rekao je.
Razlozi za optimizam
Nekoliko ljekara i bolničara reklo je za RSE da postoje razlozi za optimizam usprkos strašnoj stvarnosti teškog ratovanja.
Marčenkov kolega, 36-godišnji Volodimir Veselovskij, rekao je za RSE da je tim od 20 ljekara i bolničara koji su radili uz njih značajno poboljšao način na koji rade od početka ruske invazije. Rekao je da su već vidljivi rezultati prelaska sa brige u sovjetskom stilu na NATO standarde.
Većina ranjenih ima povrede od eksplozije mina i artiljerijske vatre.
Desetine svježe opranih zavoja, naprava namijenjenih za jednokratnu upotrebu, bili su obješeni na zid na stabilizacijskog punkta da se osuše. Ali generalno, ustanova je imala modernu opremu i pune zalihe potrošnog materijala. Većina dolazi od volontera i donatora, rekao je Veselovskiij, dodajući da državna podrška također postaje snažnija.
To nije uvijek bio slučaj. Katarzina Daniszevska, poljska medicinarka i voditeljica volonterske grupe Awangarda koja je pomagala medicinarima i timovima za evakuaciju od početka invazije, rekla je da se medicina na ratištu u Ukrajini "vrlo brzo razvija".
Većina pozitivnih promjena, međutim, potaknuta je odozdo prema gore impulsima vojnika i jedinica koje pokušavaju povećati svoje šanse za preživljavanje, rekla je.
Daniszevska je provela više mjeseci radeći na raznim stabilizacijskim punktovima, uključujući onu u blizini Bahmuta tokom perioda najintenzivnijih borbi tamo. "U početku je nedostajalo opreme za kosti i ubrizgavanje krvi, a sada su napredne transfuzijske tekućine norma", rekla je.
Ukrajinski vojnik i nedavni amputirac, Stasik, 45, reaguje dok jede čokoladicu koju je tražio od ukrajinskih medicinskih volontera dok je bio evakuisan s istočne linije fronta blizu Bahmuta u bolnicu u regiji Dnjepropetrovsk.
U septembru, nakon višemjesečnih pregovora između ukrajinskog Ministarstva odbrane, Ministarstva zdravstva i Komande medicinskih snaga, vlada je dala ratnim medicinarima, čak i onima bez medicinske diplome, dopuštenje za obavljanje transfuzije krvi prije hospitalizacije ranjenih vojnika - odluka koju mnogi doživljavaju kao simbolično priznanje njihove sve veće profesionalizacije.
"Svakog mjeseca određene jedinice i brigade postaju sve samodostatnije", rekla je Daniszesvka, dodajući da je i dalje impresionirana visokim moralom vojske uprkos mjesecima iscrpljujućeg ratovanja.
Neprestani niz ranjenika
Kako se borbama ne nazire kraj, niz ranjenih vojnika evakuisanih s ratišta, spašenih na stabilizacijskim punktovima i liječenih u bolnicama čini se beskrajnim.
Ni Ukrajina ni Rusija ne iznose podatke o svojim gubicima, ali prema neslužbenim američkim procjenama, koje je sredinom avgusta objavio The New York Times, ukrajinski gubici iznose oko 70.000 poginulih vojnika i 100.000 do 120.000 ranjenih, dok su ruski gubici oko 120.000, odnosno oko 170.000 do 180.000.
Vojniku koji je stao na nagaznu minu raznijeta su stopala, a pola tijela, uključujući lice, teško opečeno.
Zelenski je nedavno rekao da su ukrajinski gubici "pet puta manji" od ruskih, ali je također ukazao da stotine ukrajinskih vojnika budu ubijene ili ranjene svaki dan tokom najintenzivnijih perioda borbi.
Nedavno uvečer je tim medicinara organizacije za pomoć MOAS, koja prevozi najteže slučajeve sa stabilizacijskih punktova u bolnice, evakuisao teško povrijeđenog čovjeka. Tog jutra je stao na nagaznu minu; noge su mu bile raskomadane, a pola tijela spaljeno.
Okružena zvučnim monitorima i opremom za održavanje života, doktorica Alla Moločko rekla je da će vojnik preživjeti, ali ga čeka duga rehabilitacija. Hitna pomoć jurila je brzinom od 130 kilometara na sat kako bi ga odvezla u bolnicu u Dnjepru i vratila u bazu organizacije u Donbasu.
Čekali su ih teže ranjeni vojnici.