Ostati ili otići: Dilema roditelja u Hersonu godinu nakon oslobođenja grada

Zaštitna ograda okružuje dječje igralište u južnom gradu Hersonu.

Herson se nalazi na zapadnoj obali rijeke Dnjipro i pod ukrajinskom je kontrolom. Grad, de facto, služi kao linija fronta. Dok se neprijateljstva intenziviraju na objema stranama, roditelji se suočavaju s teškom dilemom: hoće li kao porodica hrabro izdržati nemilosrdno rusko granatiranje ili će svoju djecu odvesti na sigurno.

Psi lutalice partoliraju napuštenom ulicom u Hersonu.

Grad je od ruskih snaga oslobođen 11. novembra 2022., nakon gotovo osam mjeseci okupacije. Godinu dana kasnije, trpi svakodnevne napade. U strahu za djecu, lokalni zvaničnici su uspostavili program za njihovo privremeno preseljenje u kamp na planinama na zapadu Ukrajine.

Okupljanje djece pred evakuaciju 30. nopvembra.
 
Nadia Kondratkova, majka dviju kćeri koje će prvi put biti odvojene od nje, od straha se tresla dok su joj oči bile pune suza.

"Moraju se odmoriti daleko od eksplozija i sirena", rekla je Kondratkova, objašnjavajući svoju odluku da ih pošalje negdje na sigurno. "Iscrpljene su", rekla je. "Više ne mogu spavati i noću vrište".

Uz zvukove eksplozija u daljini, djeca u autobusu čekaju na evakuaciju.

"Naš zadatak je odvesti djecu na sigurno mjesto na nekoliko mjeseci", rekao je zvaničnik Hersona, Anton Yefanov. "Osjećamo da je sve opasnije jer je sve više i granatiranja."

Boris (11) u maloj sobi koju dijeli sa svojom porodicom u prihvatnom centru za izbjeglice u gradu na jugu zemlje Mikolajivu.

Kijev kaže da je više od 500 djece ubijeno otkako je Rusija pokrenula invaziju u februaru 2022., što je bila sumorna prekretnica u sukobu koji traje više od 20 mjeseci.

Ikone svetaca krase sobu jedne porodice u prihvatnom centru za izbjeglice.

Dok neki bježe iz Hersona, drugi su odlučili ostati.

Djevojčica pušta zmaja sa bakom na kasnom poslijepodnevnom suncu u Hersonu.

Volodimir nanosi šminku za Noć vještica na lice svoje 11-godišnje kćeri Darije.

"Sad je teško biti roditelj. Teško je objasniti djetetu što se događa, a da ga ne traumatiziramo. Mi im kažemo da budu oprezni, da slušaju sirene."

On i njegova supruga nastoje djecu izvesti na igralište "prije sirena", kaže, "da ne zaborave da postoji toplina, veselje, sreća, a ne samo tragedija i smrt".

Marina pomaže kćeri Anni (6) da se spremi za Noć vještica dok njen suprug Volodimir posmatra njihovu drugu kćer Dariju kako trči uokolo i pjeva: "Ja sam smrt, skrivam se u sjeni".

"Slavimo Noć vještica da zaboravimo rat", kaže Volodimir.

Genadij Grickov (43) sjedi pored svoje majke, Ljubov Sitnikova, u izbjegličkom centru dok pokazuje fotografiju svog 6-godišnjeg unuka, Nazara, koji je ubijen prošlog mjeseca u ruskom granatiranju regije Herson. Povrijeđen je i njen 13-godišnji unuk. Sada žive na mjestu bivšeg internata u Mikolajivu.

"Tog dana smo trebali slaviti sinov rođendan. Unuk mi je rekao da želi ići u školu, da želi naučiti pisati. Nije uspio", kaže Ljubov kroz suze.