Fotografije sa jedinog netaknutog ostatka ukrajinske uništene nuklearne raketne mreže.
Unutar praznog silosa na selu južno od Kijeva, nuklearna raketa, koja je sposobna da pogodi New York u roku od 25 minuta od lansiranja, nekad je bila spremna za napad.
Raketni silos u blizini Pervomajska jedini je netaknuti ostatak onoga što je nekada bilo niz ukrajinskih nuklearnih baza.
Sovjetska Ukrajina držala je oko jedne trećine nuklearnog arsenala Sovjetskog Saveza, od kojih je većina bila usmjerena na Sjedinjene Države.
(Slijeva nadesno) Američki predsjednik Bill Clinton, ruski predsjednik Boris Jeljcin i ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk rukuju se u Moskvi, 14. januar 1994. godine.
Nakon pada Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Države, Rusija i Ujedinjeno Kraljevstvo uvjerile su Ukrajinu i nekoliko drugih bivših sovjetskih država da uklone nuklearno oružje na svojoj teritoriji.
Zauzvrat, nuklearno naoružane zemlje potpisale su memorandum, koji je uključivao zavjet "suzdržavanja od prijetnje ili upotrebe sile" protiv Ukrajine i poštovati njene postojeće granice.
Silos projektila u ukrajinskoj regiji Mikolajev uništen je eksplozivom u septembru 1998. godine.
Dok su svi drugi nuklearni raketni silosi uništeni širom Ukrajine, Pervomajsku je dozvoljeno da ostane, ali kao muzej.
Ukrajinski vojnik stoji blizu ulaza u raketnu bazu Pervomajsk u aprilu 2019.
Radio Slobodna Evropa je u aprilu 2019. godine posjetio lokaciju kada je bila tek nešto više od istorijske zanimljivosti.
Danas, fotografije snimljene unutar nekadašnje tajne baze dobijaju novi značaj u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu.
Srcu baze se pristupa kroz vrata teška 750 kilograma. Neki od ljudi koji danas rade na povučenim mjestima, nekad su bili sovjetski vojnici ove aktivne raketne baze.
Maketa podzemnog komandnog centra raketne baze.
Unutar masivne čelične ljuske, baza oblika cilindra bila je prikačena na amortizere kako bi izolirala vojnike i opremu od mogućeg nuklearnog napada.
Komandni centar raketne baze, nalazi se skoro 40 metara ispod zemlje.
Raketa sa lokacije Pervomajsk bila je u posebnoj komori oko 100 metara od komandnog centra.
Sovjetski vojnici su sve vrijeme morali nositi sigurnosne pojaseve u slučaju raketnog napada neprijatelja. Jedna smjena trajala bi šest sati.
Lokalni vodič u kontrolnoj sobi pokazuje ključ (desno) i dugme koje bi pokrenule nuklearni napad.
Da bi ispalili projektil ove baze, dva oficira koji su sjedili za različitim konzolama morali su istovremeno da izvrše istu akciju. Sistem "četiri ruke" je praktično onemogućio da jedna osoba sama pokrene nuklearni udar.
Ovo je bio stambeni prostor za komandante u bazi.
Unutar stambenog prostora nalazi se polica za odlaganje pištolja.
Lokalni vodič Olena Smeričevska rekla je za Radio Slobodna Evropa da je to oružje u slučaju da vojnici odbiju da pokrenu nuklearni napad kada komanda dođe iz Moskve.
Jedan vojni stručnjak je snažno osporio tu tvrdnju, rekavši da su pištolji vjerovatnije bili za samoodbranu.
Ljestve koje vode od stambenog prostora do komandnog centra podzemne baze.
Iznad zemlje, baza je bila okružena bunkerima (iznad) i puškarnicama, te snažnom električnom ogradom.
Vojna vozila unutar raketne baze.
Smeričevska je rekla da su baza Pervomajsk i druge slične koje su postojale na tom području bile toliko tajne da čak i danas neki mještani nerado govore o njima.
Samovar za kuhanje čaja u komandnom centru.
Prema riječima Smeričevske, nakon raspada Sovjetskog Saveza neki od ljudi koji su zapošljavali sovjetske ukrajinske baze preselili su se u Rusiju kako bi nastavili na istom poslu.
Sivo dugme (u sredini) koje bi bilo pritisnuto za pokretanje nuklearnog napada.
"Upravo sada neko sjedi ispred ovih dugmadi i razmišlja da ih pritisne", rekla je Smeričevska.