Piše: Aleksander Palikot
Za Vladislava Nedostupa, osmomjesečna okupacija njegovog rodnog grada brzo je otišla u prošlost otkako je posljednji ruski vojnik gliserom pobjegao iz Hersona početkom novembra, i već djeluje daleko i nestvarno.
Međutim, taj dio vremena ga je nepovratno promijenio: bucmasti diplomac sociologije blage naravi sada je i osoba koja je ubila druge ljude - pet ruskih vojnika, rekao je sjedeći u baru u oslobođenom gradu nekoliko dana nakon ruskog povlačenja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Da mi je prije godinu dana neko rekao da ću postati partizan ili nekoga ubiti – nasmijao bih im se", rekao je. "Ali sad smo tu."
Nedostup, 28-godišnji trgovac autodijelovima, nije imao vojnog iskustva prije nego što je Rusija pokrenula invaziju velikih razmjera na Ukrajinu 24. februara.
Vladislav Nedostup nije znao kako da ubije, kaže, pa je guglao i proučavao video snimke na YouTube-u.
Ubrzo nakon toga, kako je rekao, otac mu je rekao da ide u lokalnu vojnu kancelariju i dodao: 'dođi ako želiš'.
Nedostup je krenuo očevim stopama i pridružio se lokalnoj jedinici teritorijalne odbrane, gdje je dobio pušku kalašnjikov s četiri šaržera - iako nikada nije završio papirologiju, kaže, dok je situacija u gradu tada bila "veoma haotična".
Ruske snage su ubrzo ušle u Herson, lučki grad na strateškoj lokaciji blizu ušća rijeke Dnjepar sjeverozapadno od Krimskog poluostrva, pretvarajući ga u jedinu regionalnu prijestonicu koju su uspjeli zauzeti od invazije - iako su je sada ponovo izgubile.
Nedostupova jedinica nije ulazila u sukobe s okupatorima, a on je, kaže, brzo bio primoran da se krije. Njegov komandir i još dvojica u jedinici su ispitivani i zatvoreni na pet dana, a on je u više navrata primao prijeteće telefonske pozive.
Nije mu prijetnja ispitivanjem bila najnepodnošljivija, kaže, već činjenica da su se "Rusi u Hersonu počeli osjećati kao kod kuće".
Ubrzo nakon što su okupatori rastjerali početne proteste, okačili su ruske zastave po gradu, stvorili vojno-civilnu upravu i uveli rublju kao valutu u gradu Hersonu i dijelovima okolne regije koji su kontrolisali, a za koje će u septembru Moskva neosnovano tvrditi da je ruska teritorija.
Kada je postalo jasno da više neće biti borbi za Herson, Nedostup je odlučio da ne želi s dijelom svoje jedinice ići u borbu u susjednu regiju Mikolajev te se s pojedinim saborcima vratio u grad.
Nedostup je želio da "ostane koristan" i da "nastavi da se bori", kaže, pa je počeo prikupljati informacije o ruskim trupama i prosljeđivati ih kolegama iz ukrajinske vojske. Međutim, dok su užasne vijesti neprestano pristizale iz cijele zemlje, uključujući masakr u Buči blizu Kijeva i opsadu fabrike Azovstal u Mariupolju, istočno od Hersona, očajnički je želio da učini više.
Kap koja je prelila čašu desila se krajem aprila. Kada je u ruskom raketnom napadu ubijena žena po imenu Valerija Hlodan, skupa sa njenom kćerkom i majkom, u njihovom stanu u Odesi, Nedostup - koji je u djetinjstvu bio njen školski drug - odlučio je da traži "krvavu osvetu".
Nije znao kako da ubije pa je, kako kaže, guglao i proučavao videe na Jutjubu (YouTube).
Nekoliko dana kasnije, kaže da je prišao iza leđa ruskom vojniku - anonimnom čovjeku u vojnoj uniformi koji je izlazio iz bara u kvartu u kojem je Nedostup živio veći dio svog života - i ubio ga.
Nisam osjećao ništa, samo strah i besmisao svega toga, rekao je prisjećajući se napada Nedostup u novembru, dok jeručao u lokalnom restoranu. Nakon što je pobjegao s mjesta događaja, vratio se u stan u kojem je živio, dugo se tuširao i na kompjuteru gledao epizode američke televizijske serije "The Office".
Bez naredbi
Bar u kojem je Nedostup pričao svoju priču bio je jedan od samo nekoliko koji su posluživali hranu u gradu usred nestašica struje i vode izazvanih udarima koje su ruske snage pokrenule na infrastrukturu nakon povlačenja, a jedine dostupne cigarete bile su s Krima koji je pod kontrolom Rusije.
Herson je tokom okupacije ovisio o ruskom uvozu, a vlasnik je rekao da cigarete i mnogi drugi proizvodi iz kopnene Ukrajine još nisu stigli.
Od početka marta do početka novembra mnogi stanovnici grada su se odlučili ili bili prisiljeni da sarađuju s okupatorom na razne načine. Firma za popravak automobila u kojoj je Nedostup radio prije invazije popravljala je ruska vozila, kaže on. Prije nego što je Ukrajina povratila Herson, njegov bivši šef otišao je u Španiju, a neki radnici su pobjegli zajedno s Rusima.
Srušeni televizijski toranj gradskom parku u Hersonu.
Kako su mjeseci prolazili, život onih koji su se odupirali ruskim okupacionim vlastima postajao je sve lošiji. Zatvorski centar u gradu korišten je za ispitivanje i mučenje onih koji nisu htjeli sarađivati, tvrde preživjeli i ukrajinski zvaničnici. Broj stradalih još nije poznat, ali mještani kažu da je u taj objekat svakodnevno odvođeno na desetine ljudi.
Nedostup tvrdi da je znao da ga Rusi traže, ne samo zato što je pretresan stan njegovog oca. Skrivao se seleći se po nekoliko stanova u različitim dijelovima grada, a kontakte s drugima sveo je na minimum kako im "ne bi predstavljao opasnost".
"U ovakvim okolnostima bilo je puno vremena da budete sami sa sobom, razmislite ko ste i koja je vaša uloga u ovom svijetu", rekao je. "Shvatio sam da pravda zahtijeva da djelujem."
Početkom juna jedan Nedostupov prijatelj primijetio je da u dvorištu njegovog bloka nekoliko ruskih vojnika često provode popodne besposleno, pušeći cigarete, pijući čaj i čekajući da im se završi smjena umjesto da patroliraju ulicama.
Sa svojim prijateljem kao osmatračem, Nedostup tvrdi da je ubio dvojicu vojnika iz pištolja koji je dobio od jedinice Teritorijalne odbrane nedugo nakon invazije. Kaže da su njih dvojica htjeli uzeti dokumente i oružje vojnicima, no stvari su se odvijale prebrzo pa su pobjegli.
U tom trenutku Nedostup je, kako tvrdi, već izgradio vlastitu mrežu doušnika i počeo je direktno da izvještava ukrajinsku vojnu obavještajnu službu. Ipak, nije učestvovao u organizovanim diverzantskim aktivnostima pokreta otpora i dobio je upute da prioritet uvijek bude njegova sigurnost.
VIDEO: Stanovnici Hersona kažu da su ruske snage koristile istražni zatvor za ispitivanje i mučenje mještana.
Nedostup je ubio ruske vojnike na svoju ruku, "bez ikakve naredbe", rekao je. Naglasio je da su njegovi postupci bili "legalni" zbog zakona usvojenog početkom marta koji je omogućio civilima u Ukrajini da ubijaju rusko vojno osoblje raspoređeno u Ukrajini.
Član 5. Zakona o učestvovanju civila u odbrani Ukrajine kaže da civili neće biti odgovorni za upotrebu oružja protiv osoba koje vrše oružanu agresiju na Ukrajinu.
Ilija Vorobiov, savjetnik za krivičnu praksu u advokatskoj firmi Miler Miller u Kijevu, rekao je za RSE da ne vidi razlog za pokretanje istrage o Nedostupovim radnjama kako je opisano u ovom članku. Kazao je i da se sa stanovišta međunarodnog prava Nedostup ne treba tretirati kao civil, već kao pripadnik vojske.
'Bez košmara'
Nakon oslobađanja Hersona, Nedostupova prijateljica Anastasija Burlak bila je šokirana kada je saznala da je on ubijao ruske vojnike, ali je rekla da je ubijeđena da ljude koji su "likvidirali okupatore" treba "tretirati kao heroje".
Burlak, koja je tokom okupacije vodila restoran, opisala je život pod stalnim pritiskom, s ruskim vojnicima koji su koristili svoj položaj moći da maltretiraju žene i prijete muškarcima. Kazala je i da je Nedostupu govorila o svojim klijentima sve što je mogla.
Anastasija Burlak
"U nekom trenutku sam saznao ko gdje ide, gdje pije i počeo sam im prepoznavati lica", rekao je Nedostup o ruskim vojnicima u gradu.
Kazao je da je ubio još dvojicu ruskih vojnika u Hersonu u vrijeme dok je ukrajinska vojska izvodila uspješnu kontraofanzivu u regiji Harkov na sjeveroistoku. Tvrdi da su početkom septembra, on i dvojica poznanika nožem su ubili dva vojnika dok su izlazili iz mjesta za karaoke u udaljenom okrugu. Oduzeli su im pasoše i tijela stavili u kanalizacione otvore.
Govoreći o svojim navodnim radnjama, Nedostup je rekao da "nije imao košmare o ljudima koje je ubio".
"U najgoroj noćnoj mori koju sam imao, sjedio sam u mračnoj sobi u blizini Trga slobode gdje sam živio i kroz prozor vidio kolonu ruskih vozila kako se kreće glavnom ulicom Hersona", rekao je. "Onda sam se probudio i vidio vojno vozilo tačno na tom mjestu."
Nakon što je Herson oslobođen, Nedostup je bio spreman da nastavi svoju borbu. Čekao je vojnu uniformu i radio s Ukrajinskom službom bezbjednosti (SBU) na identifikovanju osumnjičenih kolaboracionista, kaže.
Mihajlo u svom taksiju
Nedostupa je iz bara pokupio Mihajlo, prijatelj koji je tražio da se njegovo prezime ne objavljuje iz sigurnosnih razloga.
Na drugoj strani
Mihajlo, koji je u ranim 30-im, proveo je cijelo vrijeme ruske okupacije radeći kao taksista. Nakon što su mu žena i kći uspjele napustiti grad, postao je doušnik Nedostupu i drugim pripadnicima pokreta otpora.
Mihajlo kaže da je znao svako mjesto u Hersonu koje je granatirala ukrajinska vojska, uključujući i ona koja su bila meta artiljerijskim sistemima HIMARS koje su isporučile SAD, a za koje stanovnici kažu da su pogađale grupe ruskih vojnika vrlo precizno.
"Uvijek sam bio u pokretu, tako da sam imao precizne informacije", rekao je Mijhalo dok je izlazio iz centra grada u svojoj dotrajaloj Mazdi, dodajući da je u jednom slučaju "meta uništena 20 minuta nakon što sam o tome izvijestio".
"Međutim, ne sviđa mi se fraza 'dobar Rus je mrtav Rus'", rekao je nakon šutnje, dodajući da je većini ruskih vojnika koji su se vozili u njegovom taksiju "propaganda isprala mozak" i "nisu imali izbora nego da služe u vojsci".
Ono što je ostalo od Antonivskog mosta
"Rat je zla stvar i nema ničeg dobrog u smrti", rekao je, parkirajući svoj automobil pored Antonivskog mosta, koji se protezao preko Dnjepra, ali su ga Rusi u povlačenju uništili nekoliko dana ranije.
Mihajlov otac zaglavio je s druge strane rijeke, koja je još uvijek pod ruskom kontrolom. Jedva da ostvaruju kontakt zbog slabog mobilnog signala.
Glasan zvižduk metka i zvuk mitraljeza prekinuli su pauzu za cigarete na obali rijeke, a Mihajlo je uskočio u auto i brzo se odvezao.
Takvi će zvukovi ponovno postati učestaliji u sedmicama koje su uslijedili, dok su ruske snage pucale po gradu, usmrtivši najmanje 17 ljudi u nešto više od sedam dana, dok je euforiju oslobođenja prigušila prijetnja s druge strane rijeke.
"Rat je zapravo prilično idiotski i besmislen, pogotovo u 21. vijeku", rekao je Mihajlo, jureći natrag u grad.