Život u rovovima kroz objektiv ukrajinskog fotografa
Ukrajinski vojnik ispaljuje vatru na položaje proruskih separatista koje podržava Kremlj u industrijskoj zoni u blizini Avdijivke, sjeverno od Donjecka, u novembru 2016.
Ovo je jedna od hiljada slika koje je ukrajinski fotoreporter Anatolij Stepanov načinio na prvim linijama fronta na istoku Ukrajine.
Fotograf Stepanov.
Ruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovarao je sa ovim fotografom veteranom o njegovim iskustvima na frontu i najnovijem projektu posvećenom predstojećoj 30. godišnjici nezavisnosti Ukrajine.
Ukrajinski vojnik nosi raketnu bombu u blizini Krasnohorivke u julu 2021.
Stepanov, koji je uglavnom freelancer i radi za novinsku agenciju AFP, izvještavao je o sukobima na istoku Ukrajine od 2014. godine, nedugo nakon ruskog zauzimanja poluostrva Krim, kada su naoružani proruski separatisti u ukrajinskom gradu Harkovu pokušali zauzeti administraciju tog grada.
Oleksandra, dvadesetogodišnja vojnica koja je Stepanovu rekla da je "od djetinjstva htjela u vojsku". Fotografija je načinjena u blizini Novotoškovskog u septembru 2018.
Najnoviji projekat fotografa, nazvan Independent, fokusira se na borce poput Oleksandre, čija mladost znači da su samo poznavali ukrajinsku nezavisnost.
Vitalij, 25-godišnji vojnik, fotografisan je u blizini Avdijivke 2018. Rođen je kao siroče na istoku Ukrajine, a odgojila ga je baka.
Vitalij je rekao fotografu Stepanovu da je njegovo najživlje sjećanje na rat bilo sudjelovanje u napadu na rudnik Butovka, kada je pomogao u pronalaženju unakaženih tijela ubijenih vojnika. Kaže da je nakon bitke ukrajinska vojska dvije sedmice granatirala rudnik kako bi spriječila separatiste da dođu do poginulih.
Olena, 22-godišnja borkinja, snimljena je u Marinki u januaru 2018. U vojsku je stupila dobrovoljno sa samo 17 godina. Kad nije na prvoj liniji fronta, studira pozorišnu režiju na Kijevskom univerzitetu za kulturu i umjetnost.
Prema riječima Stepanova, više od četvrtine ukrajinskih boraca mlađe je od 30 godina, što je pomak u odnosu na rane dane sukoba kada su stariji, ponekad i penzionisani dobrovoljci, bili prvi na linijama fronta.
Vitalij, vojnik koga interno zovu Hans, drži mačku u rovu u blizini Želoboka u januaru 2020. Prvi put se pokušao pridružiti vojsci 2014., kada mu je bilo 16 godina. Nakon što ga je vojska odbila, tinejdžer je čekao dvije godine, te 2016. godine stupio u vojsku.
Ukrajinski vojnik ispaljuje vatru tokom sukoba u blizini Volnovaka u junu 2021.
Svjedočeći o godinama sukoba u Ukrajini, Stepanov to trenutno ratno stanje naziva "pomalo farsičnom rutinom" u kojoj se obje strane uglavnom drže "prekida vatre" do oko 17 sati svakog dana, a zatim, kada posmatrači Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) prestanu sa nadgledanjem, pucnjava ponovo počne.
Ukrajinski vojnik puca na separatiste u blizini Horlivke u julu 2020.
"Na prvim linijama nikada se ne možete opustiti", kaže Stepanov za RSE, "jer vam prijeti metak, naročito noću."
Ostaci rakete ugrađene u trotoar u Debalceveu u novembru 2014. godine.
U sedam godina izvještavanja o ratu, Stepanov je preživio nekoliko opasnih situacija. Jednom je tenk naciljao položaj koji je on dijelio sa nekoliko vojnika. Nakon što su pobjegli i sklonili se, grupa se kasnije vratila i zatekla položaj potpuno uništen.
Opustošeni pejzaž ničije zemlje između položaja ukrajinske vojske i položaja separatističkih snaga u aprilu 2017.
Stepanov kaže da mu je sada, nakon što je veći dio života posvetio fotografisanju sukoba u rodnoj zemlji, nemoguće prestati.
Ukrajinski vojnik svira violinu na prvoj liniji fronta u blizini Horlivke u decembru 2020.
Stepanov za RSE kaže da je fotografisanje u veoma opasnim uslovima "poput građanske dužnosti ili slično". "Možda zvuči pretjerano, ali ja to tako pokušavam predstaviti. Ljudi žive u zemlji koja izgleda kao da je mirna, ali pitanje - hoće li se linija fronta dalje micati ili ne - visi o koncu. Sve se može dogoditi u tren oka."