Probudivši se u februarsko jutro 2022., ukrajinskoj djevojčici Nastyi postalo je jasno da njen život više neće biti isti i da će školu zamijeniti podrumom u kome će se kriti od rata.
"Probudila sam se u 7.30 i rekla mami: 'Hajde da se spremimo za školu, zakasnit ćemo'. No, ona je rekla da više neće biti škole i da je rat", priča je ove djevojčice iz Harkiva, grada na sjeveroistoku Ukrajine.
Ispovijest 13-godišnje Nastye jedna je među stotinama koje govore o ratnim stradanjima iz perspektive djece, otkako je Rusija započela invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022. godine.
Zajedno s igračkama i drugim predmetima, priče mališana prikupio je i digitalizirao Muzej ratnog djetinjstva, koji je prije sedam godina otvoren u Sarajevu, a u Kijevu ima ured od 2020.
Od početka rata u Ukrajini, njen rodni grad meta je svakodnevnih napada, zbog čega je u proljeće prije dvije godine izbjegla s porodicom kod tetke, koja stanuje na zapadu zemlje.
Djevojčica Nastja iz Harkiva poklonila je Muzeju ratnog djetinjstva u Kijevu knjigu koju je čitala u vozu, na izbjegličkom putu na zapad Ukrajine.
Putujući vozom u izbjeglištvo, Nastya je čitala knjigu koja se danas nalazi među eksponatima Muzeja u Kijevu.
"Kod kuće sam je pročitala još nekoliko puta. Interneta ionako nije bilo, pa je postojala samo ova knjiga", ispričala je predstavnicima muzeja.
Ruska invazija na Ukrajinu, koja je počela prije dvije godine, opustošila je mnoga područja, ostavljajući desetine hiljada mrtvih i milione raseljenih.
Procjenjuje se da je od početka rata ubijeno više od 520 djece, a više od 2.130 ih se vodi kao nestalo, podaci su glavnog tužilaštva Ukrajine.
Iako Muzej ratnog djetinjstva u Ukrajini, kao ispostava sarajevskog, radi zvanično od 2020., dokumentiranje priča, prikupljanje igračaka i drugih predmeta počelo je nekoliko godina ranije.
Svjedočenja djece odnose se, uglavnom, na rat koji je Rusija pokrenula prije dvije godine, ali i na događaje od 2014. godine, kada je Moskva anektirala ukrajinski poluotok Krim i počela s podrškom separatistima u istočnoj Ukrajini.
Oleksandra Dmytrenko, predstavnica Muzeja ratnog djetinjstva u Kijevu, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je u protekloj godini intervjuirano više od 130 djece u Ukrajini, kao i mališana u izbjeglištvu.
Glasovi djece su glasniji nego u ranijim ratovima, kaže Oleksandra Dmytrenko, predstavnica Muzeja ratnog djetinjstva u Kijevu.
"Jako je važno što to radimo sada, dok rat još traje. Glasovi djece su snažniji nego u ranijim ratovima. No, moramo ih još ojačati jer su dječija iskustva veoma bitna, s obzirom na to da su ona budućnost i obnavljat će ovu zemlju", ističe ona.
Rat kao apsurd čovječanstva
Izložba igračaka i drugih predmeta koji svjedoče o tome kako izgleda rat iz perspektive djece, prikazana je u nekoliko ukrajinskih gradova.
Muzej u Kijevu čuva bajku "Omiljena dječija knjiga", koja 14-godišnju Yevheniiju iz Avdijivke podsjeća na bombardovanje u kome je izgubila majku i brata.
"Mama mi je čitala ovu knjigu. Ona i brat su ubijeni. Brat je bio živ još malo nakon bombardiranja. Potom su iz njegovog tijela počeli vaditi gelere i on je preminuo“, ispričala je djevojčica.
Avdijivka, u kojoj je ostalo manje od hiljadu stanovnika od prijeratne 32.000, trenutno se nalazi pod ruskom okupacijom.
Među eksponatima u kijevskom muzeju je i kocka koju je ustupio 17-godišnji Bohdan iz grada Kryvyi Rih na jugu Ukrajine. Njome se prvih dana rata, dok su bili u skloništu, igrao njegov mlađi rođak.
"Vjerujem da je rat veliki apsurd čovječanstva. Želim podržati djecu koja se sada skrivaju i osjećaju sve. Ponosan sam na ukrajinsku djecu, zbog toga koliko su jaki, motivirani i odrasli", naveo je Bohdan.
Muzej ratnog djetinjstva čuva i sliku "Partner za labuda", koju je naslikao dječak Kostiantyn iz Avdijivke.
"Bilo je ljeto 2017. Pucalo se, ali htio sam otići na kupanje. Vidio sam labuda i pitao sam čuvara gdje je drugi jer sam znao sam da ne žive sami. Rekao je da je upucan (…) Na satovima crtanja dlučio sam nacrtati partnera za labuda", ispričao je.
Kako izgleda život djece u Ukrajini?
Oleksandra je prvi put bila u Bosni i Hercegovini 2021. godine, prije početka ruske invazije, kada je do Sarajeva doputovala za tek nekoliko sata.
Tri godine poslije, njen put je trajao dva dana, a u BiH je stigla kako bi sudjelovala u obilježavanju sedme godišnjice Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu.
Zbog rata je u njenoj zemlji obustavljen putnički zračni promet, pa je morala putovati vozom do Poljske, a potom avionom preko Beča do Sarajeva.
"Kad sam bila u Sarajevu 2021. godini, prije invazije, mnogo sam čitala o ratu i bila sigurna da razumijem ljude. No, u februaru 2022., shvatila sam da ništa nisam znala. Nažalost, moraš doživjeti samo ako doživiš isto", kaže ona.
Pročitajte i ovo: Olena Zelenska poziva saveznike da prisile Rusiju da vrati ukrajinsku djecuGovoreći o trenutnoj situaciji u Ukrajini, naglašava da nije ista u svim područjima, a najteža je za djecu koja žive u blizini borbenih linija.
U pojedinim dijelovima zemlje nastavu pohađaju u školama, a u područjima koja su bliže ratištima online, jer je opasno ići u školu.
"Mnogi nam kažu da im od svega najviše nedostaju očevi, da ih žele natrag. Da opet provode vrijeme s njima. To je, nažalost, veoma teško, jer su muškarci mobilizirani", kaže ona.
Iz razgovora s djecom se, kako kaže, također, može zaključiti da su se mnoga od njih navikla na ratno stanje, što im služi kao mehanizam pomoći da opstanu i lakše podnesu situaciju.
"Kako bi se mogli nositi sa svim, morali su nastaviti svakodnevni život i naviknuti se. No, uvijek nam kažu da to nije normalna situacija i da žele da rat prestane", ističe ona.
Pojedinoj djeci rat predstavlja višegodišnju svakodnevicu s obzirom na to da su doživjela rusku okupaciju Krima 2014., a potom su preselila u predgrađe Kijeva gdje ih je u februaru 2022. ponovo dočekao rat.
"Mrze riječ rat. Ima kod njih dosta ljutnje zbog te opasnosti kojoj su izloženi”, kaže ona.
Flaširani miris djetinjstva
O životu u Sjeverodonjecku, gradu na istoku koji su ruske snage zauzele u maju 2022., govori 15-godišnja Maria koja je ukrajinskom muzeju prošle godine poklonila sliku "Sjeverodonjeck kakav je bio".
U ispovijesti, ta djevojčica navodi da njena slika prikazuje grad kakav je bio prije rata, dok je danas 90 posto zgrada uništeno ili oštećeno.
"U budućnosti bih željela nekako komunicirati s rekonstrukcijom Sjeverodonjecka. Ukoliko tamo bude djece, neka znaju kakav je grad bio" ispričala je.
Muzej ratnog djetinjstva čuva i bočicu parfema, koja simbolizira sjećanje 24-godišnje Alise na rodni Donjeck, grad na istoku pod ruskom okupacijom. Alisa je u Donjecku posljednji put bila 2015., a danas živi u Kijevu.
"Zadnji put sam bila u Donjecku za doček Nove godine 2014.–2015. Kad ovo otvorim, uvijek se sjetim zime u Donjecku. Vjerojatno je dobro što više ne proizvode ovaj parfem. To je kao flaširani miris mog djetinjstva", priča je te djevojčice.
Kakva je budućnost?
Na pitanje o tome kako ona, ali i djeca s kojom je razgovarala, zamišljaju budućnost Ukrajine, kaže da je glavni cilj da rat prestane, odnosno da Ukrajina pobijedi.
Sva pitanja s kojima se godinama nakon rata suočava i BiH, poput onih koja se tiču pomirenja, prema njenom mišljenju bit će pitanje kojima će se baviti neke nove generacije.
"Nažalost, ne znamo koliko će rat još trajati i trenutno i nije vrijeme da razmišljamo o budućnosti u kontekstu pomirenja i oprosta. Potrebno nam je da prvo pobijedimo i da nakon toga krenu sudski procesi. To je jedini način da nakon toga govorimo o pomirenju. No, to će biti dug proces i ne nadam se da će moja generacija to doživjeti. Možda naši unuci", kaže ona.
Volonteri slamka spasa za djecu s invaliditetom na ratom razorenom istoku Ukrajine
Invazija Rusije na Ukrajinu prisilila je milione da napuste svoje domove i potraže utočište u susjednim zemljama i zemljama Evropske unije u kojima, prema procjenama, danas ima više od četiri miliona izbjeglih.
Oleksandra je i sama provela dio rata u Poljskoj, ali se vratila u Kijev, o čemu mašta i većina djece s kojima su predstavnici Muzeja razgovarali.
"Djeci u izbjeglištvu nedostaje dom, pa čak i njihove škole, iako ih ranije nisu voljeli. Mnogima se teško prilagoditi", ističe Oleksandra.
Ukrajinski zvaničnici tvrde da je oko 19.500 djece oteto i odvedeno u Rusiju, zbog čega je Međunarodni kazneni sud u Haagu u martu prošle godine izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina.