Život u unakrsnoj vatri u Bakhmutu na istoku Ukrajine

Rusija nastavlja svoju kaznenu ofanzivu kako bi zauzela ključni grad Bakhmut, samo da bi bila više puta odbijana odlučnim ukrajinskim kontranapadom.

"Pucaju po cijeli dan i noć, a ja ne mogu da spavam", rekao je Serhij dok je pokazivao iz svog automobila iz sovjetskog doba.

Naizgled nasumični ruski udari, izvedeni ratnim avionima, artiljerijom i projektilima, mjesecima su ubijali, sakatili i strašili stanovnike Bakhmuta i ukrajinske vojnike.

"Situacija je haos i civili pate. Društvene strukture su uništene", rekao je Serhiy Vlasov dok je 14. augusta prolazio kroz razorenu pijacu.

Dok nailaze na gotovo neprekidne ruske artiljerijske i raketne udare, ukrajinska odbrana je pružila jak otpor.
 

Suočena sa skoro nemilosrdnim bombardovanjem, propalom infrastrukturom i nejasnom budućnošću, starija žena je pristala da bude evakuisana dok su se slomljene komšije opraštale od nje.

"Rođen sam u ovom gradu. Ali moram priznati: svaki put kada dođem ovdje, postaje mi sve više strano", rekao je Skoryk (lijevo) koji radi za nevladinu organizaciju koja pomaže ugroženim ljudima.

Tokom sovjetskih vremena pa sve do 2016. godine, Bakhmut je bio poznat kao Artemovsk. Njegova istorija datira još od 1571. godine, kada su bakhmutski stražari (ili Bakhmut kozaci) patrolirali njegovim južnim perimetrom radi upada Tatara. Kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu 24. februara, grad je imao oko 70.000 stanovnika.
 

Kako su se ruske snage približavale Bakhmutu, mnogi stanovnici su pobjegli, ostavljajući za sobom razoreni grad. Međutim, neki stanovnici, poput Viktorije Bulavinceve, ostali su.

Natalya Ataiantz (42) i njen suprug Oleksandr Ataiantz (52) također su odlučili da ostanu, rekavši: "To je naša zemlja. Odavde nećemo ići nikuda".

Porodica ima malu farmu na kojoj živi i njihova slaba baka Marija Tkačenko (96).

Ataiantz drži ruke svoje bake. "Ona ne zna ništa o ratu. Ja joj kažem da vojska trenira", rekla je.

Ataiantz pokazuje sliku bake i dede dok Marija spava.

U televizijskom prenosu 30. jula, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da stotine hiljada ljudi koji još uvijek žive u borbenim zonama u istočnoj regiji Donjecka ih moraju napustiti.

Iako ruske snage održavaju brojčanu prednost u teškom naoružanju, ukrajinska vojska je 15. augusta tvrdila da je uspješno odbila ruske napade na frontovima Bakhmut, Slovyansk, Avdiyivka i Novopavlivske.

 

Uz sve veći broj poginulih na obje strane krvavog sukoba, neki ranjeni, a u nekim slučajevima i vojnici sa amputacijom vraćaju se na front.