Pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postale su gotovo svakodnevna pojava u gradovima u BiH i razlog zbog kojih se građani sve manje osjećaju sigurnim. Posljednji tragični događaj u Zenici, kada je usljed razmjene vatre, u pucnjavi smrtno stradao slučajni prolaznik, trebao bi natjerati nadležne organe da konačno ozbiljno shvate kako je sigurnost ugrožena, za što analitičari smatraju odgovornim pravosudne, policijske instance, ali i politički haos u kojem se država nalazi.
Amer Pivić bio je povučen mladić, dobar učenik. Kada nije bio u školi, radio je kako bi svojoj porodici osigurao bolji život. Ubijen je prije dvije večeri dok je čekao autobus za povratak kući, na istom mjestu gdje je prije dvije godine nastradao 15-godišnji dječak takođe u obračunu kriminalnih grupa. U naprometnjoj ulici u Zenici, oko 21 sat Pivić našao se usred razmjene oružane vatre. Puka je slučajnost da ubijenih prolaznika nije bilo više.
„Postalo je opasno hodati ulicama ako nemate pancir ili bilo šta drugo. Slučajni prolaznici ginu, dok revolveraši rade šta hoće“, „Usljed ovakvih pucnjava uglavnom stradaju nevini ljudi. Mislim da vlast, pritom posebno mislim na policiju i tužilaštvo, ne radi dobro svoj posao - jer već su to dokazani kriminalci koji imaju iza sebe bezbroj kriminalnih djela“, kažu uplašeni i ogorčeni građani Zenice.
Obračuni kriminalnih grupa, eksplozije, pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postali su gotovo svakodnevna pojava na ulicama gradova u BiH. Divljanje navijačkih grupa u Mostaru, brutalno premlaćivanje 80-ogodišnje starice u Sarajevu - bili su vijest tek od jednog dana, još jedna stavka u redovnom biltenu policijskih uprava, dok istovremeno policijski zvaničnici ponavljaju kako sigurnosna situacija nikada nije bila bolja.
Sarajevski taksista Azem H. bio je metom napada sarajevskih kriminalaca. O sigurnosti kaže:
„Napadnut sam nažalost. Poslije toga su mene specijalci privodili da mi traže pištoj jer su kriminalci rekli da ja imam poštolj, što ja nikad nisam imao poslije rata. Nažalost, gledam svakodnevno, pred mojim očima su otimali ženama lance s vrata, vozio sam u bolnicu dosta povrijeđenih osoba, djeci otimaju mobitele. Ja sam par puta prijavljivao i kriminalce i ljude koji voze mortus pijani po ulici - nažalost, oni drugi dan ponovo voze.“
Blaga kaznena politika
Razbojništva se događaju na ulicama, ali nisu rijetka pojava i u trgovinama, apoteakama, na benzinskim pumpama, u haustorima. Statistika kaže da su počinitelji uglavnom mlađe osobe, povratnici u kriminalne radnje.
„Radi se o dosta mladim osobama. Obično se to radi u grupama. Brutalno se ponašaju prema drugoj, oštećenoj strani da je to zaista za ne povjerovati“, ističe Mladen Jurišić, predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru.
Jedna od poražavajućih činjenica je i to što počinitelji ovih djela, nakon što budu ispitani, uglavnom završe na slobodi jer Kazneni zakon BiH samo u najtežim oblicima kriminalnih djela predviđa mjere dugotrajnog pritvora. Jurišić upozorava na blagu kaznenu politiku nižih sudova.
„Mi smo pravili jednu analizu. Vidjeli smo da je kaznena politika općinskih sudova koji rade po tim djelima nasilja, vrlo niska i neprimjerena, poticajna za počinitelje. Uglavnom se radilo o uvjetnim osudama, novčanim kaznama, bez nekih većih kazni zatvora. Naše je mišljenje da stvarno zbog karaktera tih krivičnih djela, posljedica, sigurnosti građana i sličnih stvari to treba najrigoroznije kažnjavati“, poručuje on.
Zahvaljujući institutu pomilovanja, u BiH nije rijetkost ni da se osobe osuđene za teška krivična djela kroz zatvor samo prošetaju. Podsjetimo na slučaj Mersada Hadžića, odnosno Mirse Švicaraca koji je iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica, gdje je trebao izdržati kaznu od dvije i pol godine zbog pokušaja ubistva, izašao nakon dva mjeseca. Iako se njegovo ime dovodi u vezu i sa zločinačkom organizacijom Zijada Turkovića, protiv koje se vodi postupak za više ubojstava, višemilijunske pljačke, te otmice i trgovinu drogom, Hadžić je odnedavno slobodan čovjek zahvaljujući odluci o pomilovanju predsjednika Federacije BiH Živka Budimira.
„Nije problem u zakonima, već se radi o slabostima, jednoj kompletnoj dekadenciji i odsustvu sistema, a riječ je o nefunkcioniranju pravne države. U takvoj situaciji je potpuno očekivano da se dešavaju incidenti i da se nasilje instalira kao princip rješavanja svih problema. Mislim da građani treba definitivno da postanu svjesni da u ovoj zemlji više nikada ili u dogledno vrijeme ne možemo imati onaj stepen sigurnosti koji smo imali nekad. Sve dotle dok se ne promijeni karakter vladajućih politika, dok se država ne osposobi da autonomno funkcionira, prije svega mislim na pravosudni sistem i policiju, dotle mi ne možemo imati bitno bolje stanje i dotle će sigurnost biti na niskom nivou - i ono što je najgore, tendencija nesigurnosti će se povećavati. To su zakonomjerne posljedice ukupnog stanja kojeg mi imamo u društvu“, zaključuje analitičar i psiholog Ibrahim Prohić.
Amer Pivić bio je povučen mladić, dobar učenik. Kada nije bio u školi, radio je kako bi svojoj porodici osigurao bolji život. Ubijen je prije dvije večeri dok je čekao autobus za povratak kući, na istom mjestu gdje je prije dvije godine nastradao 15-godišnji dječak takođe u obračunu kriminalnih grupa. U naprometnjoj ulici u Zenici, oko 21 sat Pivić našao se usred razmjene oružane vatre. Puka je slučajnost da ubijenih prolaznika nije bilo više.
„Postalo je opasno hodati ulicama ako nemate pancir ili bilo šta drugo. Slučajni prolaznici ginu, dok revolveraši rade šta hoće“, „Usljed ovakvih pucnjava uglavnom stradaju nevini ljudi. Mislim da vlast, pritom posebno mislim na policiju i tužilaštvo, ne radi dobro svoj posao - jer već su to dokazani kriminalci koji imaju iza sebe bezbroj kriminalnih djela“, kažu uplašeni i ogorčeni građani Zenice.
Obračuni kriminalnih grupa, eksplozije, pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postali su gotovo svakodnevna pojava na ulicama gradova u BiH. Divljanje navijačkih grupa u Mostaru, brutalno premlaćivanje 80-ogodišnje starice u Sarajevu - bili su vijest tek od jednog dana, još jedna stavka u redovnom biltenu policijskih uprava, dok istovremeno policijski zvaničnici ponavljaju kako sigurnosna situacija nikada nije bila bolja.
Sarajevski taksista Azem H. bio je metom napada sarajevskih kriminalaca. O sigurnosti kaže:
„Napadnut sam nažalost. Poslije toga su mene specijalci privodili da mi traže pištoj jer su kriminalci rekli da ja imam poštolj, što ja nikad nisam imao poslije rata. Nažalost, gledam svakodnevno, pred mojim očima su otimali ženama lance s vrata, vozio sam u bolnicu dosta povrijeđenih osoba, djeci otimaju mobitele. Ja sam par puta prijavljivao i kriminalce i ljude koji voze mortus pijani po ulici - nažalost, oni drugi dan ponovo voze.“
Blaga kaznena politika
Razbojništva se događaju na ulicama, ali nisu rijetka pojava i u trgovinama, apoteakama, na benzinskim pumpama, u haustorima. Statistika kaže da su počinitelji uglavnom mlađe osobe, povratnici u kriminalne radnje.
„Radi se o dosta mladim osobama. Obično se to radi u grupama. Brutalno se ponašaju prema drugoj, oštećenoj strani da je to zaista za ne povjerovati“, ističe Mladen Jurišić, predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru.
Jedna od poražavajućih činjenica je i to što počinitelji ovih djela, nakon što budu ispitani, uglavnom završe na slobodi jer Kazneni zakon BiH samo u najtežim oblicima kriminalnih djela predviđa mjere dugotrajnog pritvora. Jurišić upozorava na blagu kaznenu politiku nižih sudova.
Ibrahim Prohić
„Mi smo pravili jednu analizu. Vidjeli smo da je kaznena politika općinskih sudova koji rade po tim djelima nasilja, vrlo niska i neprimjerena, poticajna za počinitelje. Uglavnom se radilo o uvjetnim osudama, novčanim kaznama, bez nekih većih kazni zatvora. Naše je mišljenje da stvarno zbog karaktera tih krivičnih djela, posljedica, sigurnosti građana i sličnih stvari to treba najrigoroznije kažnjavati“, poručuje on.
Zahvaljujući institutu pomilovanja, u BiH nije rijetkost ni da se osobe osuđene za teška krivična djela kroz zatvor samo prošetaju. Podsjetimo na slučaj Mersada Hadžića, odnosno Mirse Švicaraca koji je iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica, gdje je trebao izdržati kaznu od dvije i pol godine zbog pokušaja ubistva, izašao nakon dva mjeseca. Iako se njegovo ime dovodi u vezu i sa zločinačkom organizacijom Zijada Turkovića, protiv koje se vodi postupak za više ubojstava, višemilijunske pljačke, te otmice i trgovinu drogom, Hadžić je odnedavno slobodan čovjek zahvaljujući odluci o pomilovanju predsjednika Federacije BiH Živka Budimira.
„Nije problem u zakonima, već se radi o slabostima, jednoj kompletnoj dekadenciji i odsustvu sistema, a riječ je o nefunkcioniranju pravne države. U takvoj situaciji je potpuno očekivano da se dešavaju incidenti i da se nasilje instalira kao princip rješavanja svih problema. Mislim da građani treba definitivno da postanu svjesni da u ovoj zemlji više nikada ili u dogledno vrijeme ne možemo imati onaj stepen sigurnosti koji smo imali nekad. Sve dotle dok se ne promijeni karakter vladajućih politika, dok se država ne osposobi da autonomno funkcionira, prije svega mislim na pravosudni sistem i policiju, dotle mi ne možemo imati bitno bolje stanje i dotle će sigurnost biti na niskom nivou - i ono što je najgore, tendencija nesigurnosti će se povećavati. To su zakonomjerne posljedice ukupnog stanja kojeg mi imamo u društvu“, zaključuje analitičar i psiholog Ibrahim Prohić.