Prijedor je grad u kojem su se početkom rata 1992. godine u BiH desili neki od najstrašnijih zločina. Televizijske slike prijedorskih logoraša šokirale su svijet. I pored toga što su kroz tri prijedorska logora - Omarska, Keraterm i Trnopolje, prošle na desetine hiljada lica nesrpske nacionalnosti, a ubijeno ili nestalo više od hiljadu, 18 godina poslije mnogi od učesnika u ovim zločinima mirno šetaju ulicama.
Zbog sporosti bh. pravosuđa većina, vjerovatno, nikada neće biti procesuirani, tako da će žrtve i dalje sretati svoje nekadašnje dželate.
Mirsad Duratović imao je 17 godina kada je u maju 1992. godine iz svoje kuće u Prijedoru odveden u logor Omarska. I pored toga što je nakon Omarske prošao i kroz logore Manjača i Trnopolje, sa porodicom se vratio u Prijedor 2001. godine.
„Ja živim i radim u Prijedoru. Vratio sam se sa porodcom - supruga, dvoje djece i majka. Šta i kako je bilo po logorima teško je ispričati u kratkim crtama. Porodica rastrgnuta, otac ubijen, brat koji je imao 15 godina ubijen, did, nana, stričevi, strina - 56 članova moje porodice je ubijeno,“ priča on.
Duratović, koji je i predsjednik Udruženja logoraša Prijedor 92., i 15 godina od završetka rata susreće svoje nekadašnje zlostavljače na ulici ili u javnim instucijama.
„Teško je opisati taj osjećaj kad stojite ili sjedite s nekim ovako preko stola koji vas je prije par godina ispitivao u logoru Omarska, a vi danas odete kod istih ljudi i tražite status logoraša, da vam se prizna status civilne žrtve rata. Od nekog ko vam je sve to učinio očekujete da vam prizna sad to, da vam da pravo!“ kaže Duratović.
U Prijedoru je doskora živjelo i radilo 18 ljudi, dvojica su nedavno umrla, protiv kojih je Tribunal u Hagu bio podigao optužnice, ali je kasnije svojom odlukom iz 1996. godine te optužnice prebacio u nadležnost nacionalnih sudova, kaže aktivista Udruženja Izvor Edin Ramulić.
„Mi ih uglavnom pomenemo i zatražimo odgovornost na komemoracijama prilikom posjeta logorima, i na tome se sve završava. Jedan je znam bio dugogodišnji direktor rukometnog kluba ovdje, Dragomir Šaponja, jedan od optuženih. Neki od njih su se pojavljivali kao svjedoci odbrane u nekim procesima za ratne zločine. Znači niko ih ne privodi, a poznata su ta imena, i službeno su poznata - Tribunal je u tom trenutku imao dovoljno činjeničnih navoda da podigne optužnicu,“ rekao je Ramulić.
Dio učesnika i na vodećim funkcijama
Zbog toga, ističe Ramulić, normalna situacija je da se bivši prijedorski logoraši na ulicama sreću sa ovim ljudima.
„Evo ja sam do prije dvije sedmice mogao svakodnevno da vidim čovjeka za kojeg je Tribunal u Hagu utvrdio da je odgovoran, da je odveo grupu logoraša, među kojima je bio i moj brat. Ta osoba je prije dvije sedmice umrla," kazao je on.
Muharem Murselović, također bivši logoraš i svjedok Haškog tribunala u predmetima protiv Milomira Stakića, Radoslava Brđanina, te Miće Stanišića i Stojana Župljanina, kaže da sreće ljude koji su bili umješani u ratna zbivanja u Prijedoru.
„Nekada mi je jako neugodno da prođem kraj njih jer se znamo, a ne pozdravljamo se. Ima ih koji obnašaju dosta uticajne funkcije, a bili su ispitivači u Omarskoj. Ima ih koji su neki rukovodioci koje sam poznavo i koje poznajem. Ne pozdravljam se s tim ljudima manje-više, ali se viđamo,“ kaže Murselović.
„Mržnja ne postoji, ali nepravda boli,“ zaključio je Duratović.
Ramulić potvrđuje da dio ovih lica i dalje obavlja vodeće funkcije u nekim javnim institucijama.
„Možda nama najstrašniji primjer i najgori to je da je šef odjela boračko-invalidske zaštite u Opštini Prijedor Mišo Rodić, koji nikada nije ni negirao da je bio isljednik u logorima smrti Omarska i Keraterm. Kod te službe gdje je on šef odjela, ljudi su morali da predaju zahtjeve, porodice uglavnom ubijenih logoraša, da bi ostvarili kakva prava i najveći broj tih zahtjeva je završio u fiokama kod njega - a da ne govorim kroz šta su sve te porodice morale proći,“ navodi on.
Prijedor je prepun ovakvih primjera, pa čak i onih koji se graniče sa groteskom, kaže Ramulić.
„Jedan od sada optuženih za Korićanske stijene, Branko Topola, koji ima limarsku radnju, hvali se kako je on na više od pola povratničkih kuća u Kozarcu on postavio oluke i izvršio druge od limarske radnje, a najveći broj žrtava je upravo sa tog područja u tom zločinu Korićanske stijene,“ kazao je Ramulić.
Murselović je nezadovoljan jer je ubijeđen da vlast još uvijek štiti veliki broj osoba od procesuiranja.
„Ja mislim da postoji jedna cijela strategija od organa i vlasti, ili su sada u institucijama sistema, koji na svaki načni pokušavaju da minimiziraju šta se desilo jer je to i zvanična politika u RS. I drugo što me boli je da puno važnih organizatora i onih koji su činili zločine vjerovatno neće nikada biti osuđeni. I mi ćemo vjerovatno biti suočeni s tim da se doživotno viđamo, bar s jedne i s druge strane ceste, ulice. I to je ono što me boli,“ navodi on.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
„Žrtve teških kršenja ljudskih prava imaju pravo na pravdu, istinu i obeštećenje. Međutim, surova stvarnost u BiH je takva da se žrtve u svojoj svakodnevici moraju susretati sa osobama za koje vjeruju da su odgovorni za krivična djela koja su počinjena nad njima. Procjenjuje se da u ovom trenutku u BiH postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratne zločine u BiH. To je zapanjujući podatak koji se mora hitno rješavati. Misija OSCE-a u BiH želi naglasiti da napori koji su usmjereni ka preuzimanju odgovornosti za ratne zločine predstavljaju ključni prioritet za BiH, a ta činjenica se ogleda u uspostavi Međunarodnog krivičnog suda za Jugoslaviju i Suda BiH i naglašena je u državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. U društvu koje se temelji na vladavini prava postoji obaveza svih građana da omoguće da pravda ide svojim tokom. S obzirom na posljedice ratnih zločina, to znači da žrtve treba nadležnim organima vlasti prijaviti ratne zločine koji su počinjeni nad njima kako bi se mogao provesti sudski postupak", kaže za emisiju Zločin i kazna govori Saša Bojanić, pravni savjetnik Misije OSCE-a u BiH.
Saradnja žrtava i drugih svjedoka u smislu pružanja dokaza koje imaju i svjedočenja na suđenjima, navodi Bojanić, je najznačajnije za postizanje pravde.
"Isto tako pojednici imaju pravo da očekuju da će nadležni organi vlasti provesti zakone koji omogućavaju njihovu zaštitu i pružanje prodške prije, u toku i nakon suđenja. Osiguravanje da se prava žrtava i svjedoka poštuju mora se posmatrati kao sastavni dio borbe prodtiv nekažnjivosti. Iako se sa žaljenjem može konstatovati da su žrtve primorane da se svakodnevno suočavaju sa svojim zlostavljačima, Misija OSCE-a u BiH odlučno se zalaže da nadležni organi provedu detaljnu istragu svih prijavljenih prijetnji ili zastrašivanja u skladu sa zakonom. Ukoliko se to ne uradi, onda nastaje neprihvatljiva situacija u kojoj pravda ne može biti zadovoljena bez kršenja prava žrtava i svjedoka. Kako žrtve i svjedoci, tako i pravosudni organi i međunarodna zajednica igraju značajnu ulogu u okončavanju nekažnjivosti. Pravosudni sistem BiH mora ispoštovati međunarodne pravne obaveze u procesuiranju odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Misija OSCE-a u BiH i drugi će nastaviti sa pružanjem pomoći BiH u ispunjavanju ovih obaveza na način pružanja podrške i pomoći kada je god moguće“, smatraju u OSCE-u.
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
Zbog sporosti bh. pravosuđa većina, vjerovatno, nikada neće biti procesuirani, tako da će žrtve i dalje sretati svoje nekadašnje dželate.
Mirsad Duratović imao je 17 godina kada je u maju 1992. godine iz svoje kuće u Prijedoru odveden u logor Omarska. I pored toga što je nakon Omarske prošao i kroz logore Manjača i Trnopolje, sa porodicom se vratio u Prijedor 2001. godine.
„Ja živim i radim u Prijedoru. Vratio sam se sa porodcom - supruga, dvoje djece i majka. Šta i kako je bilo po logorima teško je ispričati u kratkim crtama. Porodica rastrgnuta, otac ubijen, brat koji je imao 15 godina ubijen, did, nana, stričevi, strina - 56 članova moje porodice je ubijeno,“ priča on.
Duratović, koji je i predsjednik Udruženja logoraša Prijedor 92., i 15 godina od završetka rata susreće svoje nekadašnje zlostavljače na ulici ili u javnim instucijama.
„Teško je opisati taj osjećaj kad stojite ili sjedite s nekim ovako preko stola koji vas je prije par godina ispitivao u logoru Omarska, a vi danas odete kod istih ljudi i tražite status logoraša, da vam se prizna status civilne žrtve rata. Od nekog ko vam je sve to učinio očekujete da vam prizna sad to, da vam da pravo!“ kaže Duratović.
U Prijedoru je doskora živjelo i radilo 18 ljudi, dvojica su nedavno umrla, protiv kojih je Tribunal u Hagu bio podigao optužnice, ali je kasnije svojom odlukom iz 1996. godine te optužnice prebacio u nadležnost nacionalnih sudova, kaže aktivista Udruženja Izvor Edin Ramulić.
„Mi ih uglavnom pomenemo i zatražimo odgovornost na komemoracijama prilikom posjeta logorima, i na tome se sve završava. Jedan je znam bio dugogodišnji direktor rukometnog kluba ovdje, Dragomir Šaponja, jedan od optuženih. Neki od njih su se pojavljivali kao svjedoci odbrane u nekim procesima za ratne zločine. Znači niko ih ne privodi, a poznata su ta imena, i službeno su poznata - Tribunal je u tom trenutku imao dovoljno činjeničnih navoda da podigne optužnicu,“ rekao je Ramulić.
Dio učesnika i na vodećim funkcijama
Zbog toga, ističe Ramulić, normalna situacija je da se bivši prijedorski logoraši na ulicama sreću sa ovim ljudima.
„Evo ja sam do prije dvije sedmice mogao svakodnevno da vidim čovjeka za kojeg je Tribunal u Hagu utvrdio da je odgovoran, da je odveo grupu logoraša, među kojima je bio i moj brat. Ta osoba je prije dvije sedmice umrla," kazao je on.
Muharem Murselović, također bivši logoraš i svjedok Haškog tribunala u predmetima protiv Milomira Stakića, Radoslava Brđanina, te Miće Stanišića i Stojana Župljanina, kaže da sreće ljude koji su bili umješani u ratna zbivanja u Prijedoru.
„Nekada mi je jako neugodno da prođem kraj njih jer se znamo, a ne pozdravljamo se. Ima ih koji obnašaju dosta uticajne funkcije, a bili su ispitivači u Omarskoj. Ima ih koji su neki rukovodioci koje sam poznavo i koje poznajem. Ne pozdravljam se s tim ljudima manje-više, ali se viđamo,“ kaže Murselović.
„Mržnja ne postoji, ali nepravda boli,“ zaključio je Duratović.
Ramulić potvrđuje da dio ovih lica i dalje obavlja vodeće funkcije u nekim javnim institucijama.
„Možda nama najstrašniji primjer i najgori to je da je šef odjela boračko-invalidske zaštite u Opštini Prijedor Mišo Rodić, koji nikada nije ni negirao da je bio isljednik u logorima smrti Omarska i Keraterm. Kod te službe gdje je on šef odjela, ljudi su morali da predaju zahtjeve, porodice uglavnom ubijenih logoraša, da bi ostvarili kakva prava i najveći broj tih zahtjeva je završio u fiokama kod njega - a da ne govorim kroz šta su sve te porodice morale proći,“ navodi on.
Prijedor je prepun ovakvih primjera, pa čak i onih koji se graniče sa groteskom, kaže Ramulić.
„Jedan od sada optuženih za Korićanske stijene, Branko Topola, koji ima limarsku radnju, hvali se kako je on na više od pola povratničkih kuća u Kozarcu on postavio oluke i izvršio druge od limarske radnje, a najveći broj žrtava je upravo sa tog područja u tom zločinu Korićanske stijene,“ kazao je Ramulić.
Murselović je nezadovoljan jer je ubijeđen da vlast još uvijek štiti veliki broj osoba od procesuiranja.
„Ja mislim da postoji jedna cijela strategija od organa i vlasti, ili su sada u institucijama sistema, koji na svaki načni pokušavaju da minimiziraju šta se desilo jer je to i zvanična politika u RS. I drugo što me boli je da puno važnih organizatora i onih koji su činili zločine vjerovatno neće nikada biti osuđeni. I mi ćemo vjerovatno biti suočeni s tim da se doživotno viđamo, bar s jedne i s druge strane ceste, ulice. I to je ono što me boli,“ navodi on.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Iz ugla OSCE-a
U OSCE-u navode kako u Bosni i Hercegovini postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratni zločin, te da taj problem treba što prije riješiti.„Žrtve teških kršenja ljudskih prava imaju pravo na pravdu, istinu i obeštećenje. Međutim, surova stvarnost u BiH je takva da se žrtve u svojoj svakodnevici moraju susretati sa osobama za koje vjeruju da su odgovorni za krivična djela koja su počinjena nad njima. Procjenjuje se da u ovom trenutku u BiH postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratne zločine u BiH. To je zapanjujući podatak koji se mora hitno rješavati. Misija OSCE-a u BiH želi naglasiti da napori koji su usmjereni ka preuzimanju odgovornosti za ratne zločine predstavljaju ključni prioritet za BiH, a ta činjenica se ogleda u uspostavi Međunarodnog krivičnog suda za Jugoslaviju i Suda BiH i naglašena je u državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. U društvu koje se temelji na vladavini prava postoji obaveza svih građana da omoguće da pravda ide svojim tokom. S obzirom na posljedice ratnih zločina, to znači da žrtve treba nadležnim organima vlasti prijaviti ratne zločine koji su počinjeni nad njima kako bi se mogao provesti sudski postupak", kaže za emisiju Zločin i kazna govori Saša Bojanić, pravni savjetnik Misije OSCE-a u BiH.
Saradnja žrtava i drugih svjedoka u smislu pružanja dokaza koje imaju i svjedočenja na suđenjima, navodi Bojanić, je najznačajnije za postizanje pravde.
"Isto tako pojednici imaju pravo da očekuju da će nadležni organi vlasti provesti zakone koji omogućavaju njihovu zaštitu i pružanje prodške prije, u toku i nakon suđenja. Osiguravanje da se prava žrtava i svjedoka poštuju mora se posmatrati kao sastavni dio borbe prodtiv nekažnjivosti. Iako se sa žaljenjem može konstatovati da su žrtve primorane da se svakodnevno suočavaju sa svojim zlostavljačima, Misija OSCE-a u BiH odlučno se zalaže da nadležni organi provedu detaljnu istragu svih prijavljenih prijetnji ili zastrašivanja u skladu sa zakonom. Ukoliko se to ne uradi, onda nastaje neprihvatljiva situacija u kojoj pravda ne može biti zadovoljena bez kršenja prava žrtava i svjedoka. Kako žrtve i svjedoci, tako i pravosudni organi i međunarodna zajednica igraju značajnu ulogu u okončavanju nekažnjivosti. Pravosudni sistem BiH mora ispoštovati međunarodne pravne obaveze u procesuiranju odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Misija OSCE-a u BiH i drugi će nastaviti sa pružanjem pomoći BiH u ispunjavanju ovih obaveza na način pružanja podrške i pomoći kada je god moguće“, smatraju u OSCE-u.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE