Strategijom protivminskog djelovanja predviđeno je da zemlja bude očišćena od mina do 2019. godine, međutim, zbog nedostatka finansijskih sredstava, a i opšteg interesa za ovaj problem, teško da će planovi biti ispunjeni.
Od početka rata u BiH pa do danas od mina je stradalo oko 7,5 hiljada ljudi.
Procjenjuje se da je i sada blizu jedne trećine građana direktno ugroženo minama - jer ih se više od 200.000 nalazi na 10.000 lokacija, što znači da je čak tri posto teritorije BiH pokriveno minama.
Još kao pripadnik Armije BiH, spašavajući prijatelja, Asif Purdić stradao je od mine. Tada ja postao je invalid.
„U minsko polje nagazio mi je jedan prijatelj i ja sam otišao njemu da pomognem, previo njega, pokupio njegovu opremu što je bila oko njega - i ponovo detonacija. I sad ne znam šta je bilo. Kad sam ponovo progledao, nisam gubio svijest - meni se desilo isto što i mom drugu. Kad sam izašao iz bolnice i došao kući bilo mi je teško. Kad su rane zacijelile, zamladile, mislio sam kud dalje, šta čovjek da radi“, priča Purdić.
Kao povratnik u Novo Selo kod Zvornika danas se sa porodicom bavi poljoprivredom i živi od skromne invalidnine.
„Od države ja imam 380 maraka invalidnine. Imamo pravo na ortopedsku obuću, protezu. Svake godine imam pravo na ortopedske cipele, a protezu imam novu da radim svake tri godine. A ovu koju koristim, ako se nešto desi joj, pukne, besplatan mi je popravak“, kaže on.
Žrtve mina u Bosni i Hercegovini tretirane su kao i ostale osobe sa invaliditetom, a u bh. društvu one su diskriminisane. Teško dobijaju priliku za posao. Žrtve mina dobijaju pomoć od pojednih nevladinih organizacija, poput tuzlanske Inicijative preživjelih od mina. Ramiz Bećirović iz ove nevladine organizacije kaže da su problemi žrtava najčešće finansijske prirode.
„Prevashodno nedostatak mogućnosti zaposlenja, odnosno nedostatak ekonomske održivosti ustvari je jedan od najvećih krivaca zašto ljudi svjesno ulaze u minska polja. Potrebno je žrtvama od mina i kasetne municije da se omogući podrška ili zapošljavanja ili samozapošljavanja, ili jednog i drugog“, ističe Bećirović.
Demineri trpe zbog neusvajanja zakona
Više od 900.000 ljudi u Bosni i Hercegovini životno je ugroženo zbog prisustva mina. Posebno ih ima u seoskom području, što usporava povratak, razvoj poljoprivrede i turizma. Poljoprivrednici i povratnici žive u povećanoj opasnosti od nesreća. Strategijom protivminskog djelovanja planirano je da do 2019. godine BiH očisti od mina. Ali, oni koji se bave deminiranjem i demineri i BH Mac, zbog neusvajanja zakona o deminiranju, nemaju regulisan status.
Portparol BH Maca Svjetlana Trifković kaže da je ovaj zakon u proceduri već dvije godine.
„To je novi zakon o protivminskom djelovanju koji treba da poboljša rad osoblja na terenu i da učvrsti na neki način i agencije koje se bave protivminskim djelovanjem u BiH. Trenutno taj zakon čeka saglasnost od strane Vijeća ministara da bi mogao da bude usvojen u Parlamentu BiH“, kaže Trifković.
Zbog neusvajanja zakona najviše trpe demineri. Oni nemaju beneficirani radni staž, i plaća im se po sistemu dnevnica.
„Po mom općem saznanju, u svijetu je najduži period od sedam do deset godina rada u minskom polju - zato što tu stradaš i psihički i fizički. A kod nas još nije doneseno da imamo povlaštene mirovine. Uskoro bi se taj zakon trebao donijeti, ali stvar je politike, i oko naših mirovina i našega statusa, a i plaće. Da je normalan dogovor s političarima, mi bismo imali i dobru plaću“, kazala je deminerka Davorka Vrgoč.
Deminiranje se u Bosni i Hercegovini finansira iz Međunarodnog fonda za deminiranje i pomoć žrtvama mina, te kroz instrumente pretpristupne pomoći Evropske unije (IPA). Delegacija EU je kroz IPA 2011. za deminiranje izdvojila sedam miliona eura.
Od početka rata u BiH pa do danas od mina je stradalo oko 7,5 hiljada ljudi.
Procjenjuje se da je i sada blizu jedne trećine građana direktno ugroženo minama - jer ih se više od 200.000 nalazi na 10.000 lokacija, što znači da je čak tri posto teritorije BiH pokriveno minama.
Još kao pripadnik Armije BiH, spašavajući prijatelja, Asif Purdić stradao je od mine. Tada ja postao je invalid.
„U minsko polje nagazio mi je jedan prijatelj i ja sam otišao njemu da pomognem, previo njega, pokupio njegovu opremu što je bila oko njega - i ponovo detonacija. I sad ne znam šta je bilo. Kad sam ponovo progledao, nisam gubio svijest - meni se desilo isto što i mom drugu. Kad sam izašao iz bolnice i došao kući bilo mi je teško. Kad su rane zacijelile, zamladile, mislio sam kud dalje, šta čovjek da radi“, priča Purdić.
Kao povratnik u Novo Selo kod Zvornika danas se sa porodicom bavi poljoprivredom i živi od skromne invalidnine.
Bećirović: Potrebno je da se žrtvama od mina i kasetne municije omogući podrška ili zapošljavanja ili samozapošljavanja, ili jednog i drugog.
„Od države ja imam 380 maraka invalidnine. Imamo pravo na ortopedsku obuću, protezu. Svake godine imam pravo na ortopedske cipele, a protezu imam novu da radim svake tri godine. A ovu koju koristim, ako se nešto desi joj, pukne, besplatan mi je popravak“, kaže on.
Žrtve mina u Bosni i Hercegovini tretirane su kao i ostale osobe sa invaliditetom, a u bh. društvu one su diskriminisane. Teško dobijaju priliku za posao. Žrtve mina dobijaju pomoć od pojednih nevladinih organizacija, poput tuzlanske Inicijative preživjelih od mina. Ramiz Bećirović iz ove nevladine organizacije kaže da su problemi žrtava najčešće finansijske prirode.
„Prevashodno nedostatak mogućnosti zaposlenja, odnosno nedostatak ekonomske održivosti ustvari je jedan od najvećih krivaca zašto ljudi svjesno ulaze u minska polja. Potrebno je žrtvama od mina i kasetne municije da se omogući podrška ili zapošljavanja ili samozapošljavanja, ili jednog i drugog“, ističe Bećirović.
Demineri trpe zbog neusvajanja zakona
Više od 900.000 ljudi u Bosni i Hercegovini životno je ugroženo zbog prisustva mina. Posebno ih ima u seoskom području, što usporava povratak, razvoj poljoprivrede i turizma. Poljoprivrednici i povratnici žive u povećanoj opasnosti od nesreća. Strategijom protivminskog djelovanja planirano je da do 2019. godine BiH očisti od mina. Ali, oni koji se bave deminiranjem i demineri i BH Mac, zbog neusvajanja zakona o deminiranju, nemaju regulisan status.
Mapa za deminiranje područja planine Trebević, foto Midhat Poturović
Portparol BH Maca Svjetlana Trifković kaže da je ovaj zakon u proceduri već dvije godine.
„To je novi zakon o protivminskom djelovanju koji treba da poboljša rad osoblja na terenu i da učvrsti na neki način i agencije koje se bave protivminskim djelovanjem u BiH. Trenutno taj zakon čeka saglasnost od strane Vijeća ministara da bi mogao da bude usvojen u Parlamentu BiH“, kaže Trifković.
Zbog neusvajanja zakona najviše trpe demineri. Oni nemaju beneficirani radni staž, i plaća im se po sistemu dnevnica.
„Po mom općem saznanju, u svijetu je najduži period od sedam do deset godina rada u minskom polju - zato što tu stradaš i psihički i fizički. A kod nas još nije doneseno da imamo povlaštene mirovine. Uskoro bi se taj zakon trebao donijeti, ali stvar je politike, i oko naših mirovina i našega statusa, a i plaće. Da je normalan dogovor s političarima, mi bismo imali i dobru plaću“, kazala je deminerka Davorka Vrgoč.
Deminiranje se u Bosni i Hercegovini finansira iz Međunarodnog fonda za deminiranje i pomoć žrtvama mina, te kroz instrumente pretpristupne pomoći Evropske unije (IPA). Delegacija EU je kroz IPA 2011. za deminiranje izdvojila sedam miliona eura.