Piše: Todd Prince
Uloga Ukrajine u predsjedničkoj kampanji u SAD-u više je stvar politike nego diplomatskog usmjerenja, piše redakcija Radija Slobodne Evrope na engleskom jeziku.
Država sa 44 miliona stanovnika privlačila je previše pažnje u Washingtonu – razlog za to mnogi njeni građani mogu shvatati pogrešno.
Slučaj opoziva protiv predsjednika Donalda Trumpa kojeg je teretio Predstavnički dom sa demokratama u većini, ali Senat koji kontrolišu republikanci oslobodio u februaru, skoncentrisao se na navode da je Trump "koristio svoja zvanična ovlštenja za pritisak" ukrajinske vlade da se "umiješa u izbore u Sjedinjenim Državama kako bi ostvario ličnu korist".
Trump i njegovi republikanski saveznici pokušali su diskreditovati svog protivnika na izborima, kandidata Demokratske stranke i bivšeg potpredsjednika Joe Bidena, propitujući primjerenost Bidenovih postupaka u odnosu na Ukrajinu i bivšeg položaja njegovog sina Huntera Bidena u odboru kompanije za proizvodnju prirodnog gasa iz Kijeva, Burisma.
Ova pitanja nakratko su ponovo došla do izražaja krajem septembra, nekoliko sedmica prije izbora 3. novembra, s kontroverznim izvještajem republikanskih senatora koji se fokusirao na aktivnosti Bidenovih u Ukrajini i kada su dva kandidata razmjenjivala udarce oko istih pitanja u prvoj od tri televizijske debate, 29. septembra.
Ali uprkos uzavrelim političkim debatama, neki analitičari kažu da ishod izbora može imati malo uticaja na američki odnos prema Ukrajini nakon što predsjednik bude inaugurisan za četvorogodišnji mandat 20. januara.
Ovi posmatrači situacije kažu da će naredna administracija – Trumpova ili Bidenova – najvjerovatnije nastaviti da Kijevu pruža vojnu podršku, uključujući i naoružanje, te da pomaže Ukrajini u tekućem ratu sa separatistima koje podržava Rusija u regiji Donbas na istoku zemlje.
Sjedinjene Države će takođe najvjerovatnije gurati ukrajinsku vladu da sprovede ekonomske reforme, bori se protiv korupcije, bori se protiv uticaja tajkuna milijardera i smanji zavisnost od ruskih energenata, kako navode, te da nastavi sa odbijanjima prava Rusiji na Krim, poluostrvo u Crnom moru nad kojim je preuzela kontrolu 2014.
"Politika će biti slična", kaže za RSE John Herbst, koji je bio američki ambasador u Kijevu od 2003. do 2006. a koji danas vodi Evroazijski centar u Atlantskom savjetu. On kaže da bi se glavna razlika mogla odnositi na način govora o Ukrajini koji dolazi iz Bijele kuće.
Trumpove opaske o Ukrajini povremeno su odstupale od pristupa i djelovanja njegove administracije - ili su signalizirale moguće promjene diplomatskih smjernica. Tokom kampanje 2016., on je rekao da bi mogao razmatrati priznavanje Krima kao dijela Rusije i da bi, kako on to shvata, ljudi na Krimu "radije bili sa Rusijom".
Zvaničnici Trumpove administracije provjerili su ono za šta kritičari kažu da je Trumpova tendencija favorizovanja Rusije u odnosu na Ukrajinu, rekao je Herbst. I usmjerili su ga da odobri slanje vojne pomoći u Ukrajinu, što se administracija predsjednika Baracka Obame uzdržala da uradi zbog zabrinutosti da bi mogla izazvati veću agresiju Moskve.
Stil i supstanca
Ipak, dinamika bi se mogla promijeniti ako Trump bude ponovo izabran, vjeruju neki analitičari.
Steven Pifer, viši saradnik na Institutu Brookings koji je bio američki ambasador u Kijevu 2000-01., kaže da je zabrinut zbog toga da bi Trump mogao imati osjećaj veće slobode u drugom mandatu, dijelom i zbog toga što mu Ustav brani treći mandat.
"Ako Trump pobijedi, bojim se moguće vanjske politike prema Ukrajini, NATO savezu i Rusiji, kada se on neće suočavati sa ponovnom izbornom kampanjom i Republikanskom partijom potpuno u njegovoj šaci", rekao je Pifer za RSE.
Takođe je izratio snažno nepovjerenje za Ukrajinu, prema bivšem savjetniku, i dok je tvrdio da je prema Moskvi bio oštriji nego što je to bio Obama, ponekad se čini da pokazuje sklonost ka Rusiji. Ali do sada ga je američki Kongres ograničavao u vanjskoj politici.
Kongres je 2017. izglasao značajne sankcije prema Rusiji sa velikom podrškom obje partije.
Joe Biden (lijevo) i njegov sin Hunter Biden u Washingtonu, januar, 2010.
Zakon o suzbijanju američkih protivnika sankcijama (CAATSA) učitan je u zakon o sankcijama iz Obamine ere koje su Rusiji nametnute uglavnom zbog zauzimanja Krima i sudjelovanja u ratu na istoku Ukrajine, te predviđa da je za njihovo ukidanje potrebno odobrenje Kongresa.
Sankcije imaju za cilj da nametnu ekonomske štete Rusiji i prisile je da vrati Krim i povuče se iz Dombasa gdje je više od 13.000 ljudi poginulo u konfliktu od aprila 2014. Tako je postao kamen temeljac politike prema Rusiji, i posljedično, prema Ukrajini.
"Najvažnija stvar koje se treba sjetiti jeste da Kongres vodi većinu naše politike" prema Ukrajini i Rusiji, kaže William Courtney, regionalni analitičar Rand Corporation i bivši diplomat i službenik u organima nacionalne bezbjednosti sa namještenjima u Rusiji i drugim bivšim sovjetskim republikama.
"Imamo veliku podršku obje partije u obje (Obamine i Trumpove) administracije zato štp je Kongres zabrinut zbog imperijalističkog ponašanja Rusije", kaže Courtney.
‘Nulta tačka’
Ta podrška Kongresa uključuje više od 1,5 milijardi dolara vojne pomoći Ukrajini od 2014. godine, uključujući, pod Trampom, protivtenkovsko naoružanje, iako se ono ne koristi u sukobu sa separatistima koje podržava Rusija, a koji drže dijelove Donbasa.
Američki čelnici u Kongresu opisali su Ukrajinu kao "nultu tačku" u, kako kažu, naporima Kremlja da potkopa demokratiju u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i zemaljama Istočnog bloka, a dobro zaštićenu i demokratsku Ukrajinu nazvali su ključnom za američke sigurnosne interese.
Važnost te vojne pomoći u očima mnogih u Washingtonu postala je jasna kada je Trump optužen 2019. godine da je pokušao zadržati oružje i druge elemente odbrane vrijedne gotovo 400 miliona dolara dok je pritiskao predsjednika Volodimira Zelenskog da istraži Bidenove aktivnosti u Ukrajini – što su potezi koji su doveli do Trumpovog opoziva. Kongres, uključujući svoje republikanske članove, odmah je zatražio da se pomoć odobri.
Ove godine je grupa senatora iz obje partije predložila zakon kojim se predviđa vojna pomoć Ukrajini do 300 miliona dolara godišnje. Courtney je to nazvao dvopartijskim pokušajem da "drži Trumpove noge na vatri" u znak podrške Kijevu.
"Snažna dvopartijska podrška ostaje za naš odnos s Ukrajinom i jasno je da Kongres prepoznaje stratešku vrijednost partnerstva," rekao je senator Chris Murphy, demokrata iz Connecticuta, u izjavi od 30. jula o tom zakonu.
Međutim, u pozadini toga optika i smjer veza između Washingtona i Kijeva potencijalno bi se mogli bitno razlikovati zavisno od toga ko pobjeđuje na američkim izborima.
Trumpov odnos s Kijevom nategnut je još od njegove uspješne predsjedničke kampanje 2016. godine.
Nepuna tri mjeseca prije američkih izbora, ukrajinski Nacionalni ured za borbu protiv korupcije objavio je da je primio tajne dokumente koji ukazuju na to da je Paul Manafort, tadašnji šef Trumpove kampanje, možda primio 12,7 miliona dolara u tajnim novčanim uplatama od ukrajinske političke stranke u prijateljskim odnosima sa Miskvom, a je on savjetovao.
Manafort je uskoro odstupio sa pozicije. Kasnije je uhapšen i osuđen na kaznu zatvora zbog pranja novca i izbjegavanja poreza.
Nema posjete
U međuvremenu, nekoliko ukrajinskih poslanika, zvaničnika i diplomata, među kojima i ambasador Kijeva u Sjedinjenim Državama, javno je izrazilo zabrinutost zbog Trumpovih izjava o Ukrajini tokom kampanje, uključujući njegovu opasku o potencijalnom priznanju Krima kao ruske teritorije.
U junu 2017. Činilo se da je Trump ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku priredio hladan doček, kratko komunicirajući s njim u onome što je Bijela kuća opisala kao "napuštanje" nakon sastanka između Porošenke i potpredsjednika Mikea Pencea.
Porošenkov nasljednik, Zelenski, inicijalno je očekivao da posjeti Bijelu kuću u ljeto 2019., nekoliko mjeseci nakon što je TV komičar i novajlija u politici pobijedio s ogromnom većinom na ukrajinskim predsjedničkim izborima.
Kijev vodi kontinuirani rat na istoku Ukrajine protiv separatista koje podržava Rusija
Onda je došao telefonski poziv 25. jula koji je završio u centru slučaja opoziva protiv Trumpa: tvrdnje da je on vršio pritisak na Ukrajinu da istražuje njegove političke rivale, uključujući i Bidena tako što je uskraćivao pomoć koju je odobrio Kongres i posjetu Zelenskog Bijeloj kući dok vlada u Kijevu javno ne najavi istragu.
Trump je poricao da je uradio nešto loše odnosima sa Ukrajinom i nazvao je "lažnim" pozive na opoziv.
Šesnaest mjeseci nakon inauguracije, Zelenski tek treba da posjeti Bijelu kuću. Analitičari kažu da je gorki ukus koji je ostao nakon višemjesečnog procesa opoziva koji je završio tako što je Senat oslobodio Trumpa u februaru, mogao bi odnose i dalje držati hladnim ako Trump osvoji drugi mandat.
"Ne mogu da zamislim da Trump ide u posjetu Ukrajini", kaže David Kramer, bivši viši zvaničnik State Departmenta koji je sada gostujući saradnik Instituta McCain.
Čovjek na čelu kolone
Nasuprot tome, Biden je često bio u Ukrajini. Kao potpredsjednik tokom dva mandata Obame od 2009-2017., posjetio je Ukrajinu šest puta – najskorija posjeta bila je u januaru 2017., nekoliko mjeseci prije nego što je Trump došao na mjesto predsjednika, kada je nastojao uvjeriti zemlju u kontinuiranu podršku SAD-a.
Biden je pomagao u nadgledanju američke vojne podrške Ukrajini počevši od 2014. godine, kada su protesti na Majdanu s vlasti srušile predsjednika Viktora Janukoviča, inače prijatelja Moskve. Prozapadna vlada koja je došla na vlast odmah se suočila s izazovima Rusije koja je preuzela kontrolu nad Krimom i poticala separatizam u istočnoj Ukrajini - Moskva je podržavala militante koji su zauzeli dijelove Donjecke i Luganske oblasti.
Biden je takođe efektivno gurnuo novu vladu u provođenju ekonomskih i reformi pravosudnog sistema za koje zapadne zemlje i liberali kažu da su ključne za Ukrajinu ako želi da se odupre ruskom uticaju i napreduje.
Međutim, koliko god su Trumpovi odnosi s Kijevom doveli do njegovog opoziva, Bidenova povezanost s Ukrajinom, kao i nekadašnji angažman njegovog sina u odboru Burisme, bili su kamen temeljac republikanske kritike i optužbi za neprimjereno ponašanje.
U srcu tih optužbi je tvrdnja Trumpovih pristalica da, kada je Biden vršio pritisak na Porošenka da otpusti tadašnjeg tužioca Viktora Šokina, radio je to kako bi zaštitio vlastite interese.
Biden poriče da je imao takve motive. Trump i njegovi saveznici nisu dali nikakve konkretne dokaze koji to podržavaju, a Bidenove pristalice ukazuju na činjenicu da mnoge zapadne vlade i međunarodne institucije pozivaju na reforme u Ukrajini i vjeruju da je Šikon, koji je otpušten u martu 2016., bio značajna prepreka u antikorupcijskim naporima.
Šire gledano, Trump je sugerisao da je Hunter Biden, koji je bio pet godina u odboru Burisme i navodno imao platu od 50.000 američkih dolara mjesečno, profitirao na osnovu imena svog oca. "Iz Ukrajine je otišao sa bogatstvom ", rekao je Trump početkom septembra.
Biden je rekao da je rad njegovog sina u Ukrajini "možda izgledao loše" ali da nije bio "pogrešan".
U debatI sa Trumpom 29. septembra ustvrdio je da su optužbe "totalno diskreditovane" i ponovio da njegov sin "nije ništa loše učinio u Burismi".
‘Teška ljubav’
Izvještaj koji su 23. septembra objavili republikanski senatori Ron Johnson iz Wisconsina i Chuck Grassley iz Iowe, obojica predsjedavajući odbora, kaže da je pozicija Huntera Bidena stvorila "potencijalni sukob interesa" koji potkopava američku politiku, ali da je "nejasno" da li je bivši potpredsjednik promijenio američku politiku ili poduzeo bilo kakve druge radnje kako bi pomogao svom sinu.
Možda ovo podcrtava koliko su američke političke bitke oko Ukrajine odvojene od američke politike prema Ukrajini, Johnson je član Kluba zastupnika u Senatu za Ukrajinu - grupe koja pažnju usmjerava na veze s Kijevom - i odlučni pristalica te zemlje.
Ipak, neki analitičari kažu da bi čak i pod pretpostavkom da Trump ne odstupa od svoje trenutne ukrajinske politike ako bude izabran na drugi mandat, Bijela kuća na čelu s Bidenom mogla biti aktivnija u praćenju nekih američkih ciljeva, a istovremeno smirivati zabrinutost u Kijevu.
"Teška ljubav" politike pritiska za ekonomske reforme i snažna borba protiv korupcije dogodila bi se pod upravom obje administracije, ali možda je bila malo energičnija pod Bidenom jer je lično bio u vezi s Ukrajinom, rekao je Courtney.
Kramer je rekao da će, ako Biden bude izabran, vjerojatno pozvati Zelenskog u Bijelu kuću i posjetiti Ukrajinu, što će ga učiniti prvim američkim predsjednikom još od Georgea W. Busha koji je 2008. godine bio u posjeti toj zemlji.