Zbog organiziranja radničkih prosvjeda pred dva mjeseca, novi vlasnici splitskog brodogradilišta najavljuju 13 otkaza za kolovođe. Sindikati su ogorčeni ovim potezima novih vlasnika, ali nadaju se da će prevladati razum, da će se odustati od otkaza i da će se sjesti za stol i razgovarati.
Privatizacija hrvatskih brodogradilišta bio je jedan od uvjeta za hrvatski ulazak u Europsku uniju. Iako je novi vlasnik splitskog brodogradilišta – samoborski DIV - imao izvrsne reference, sindikati ih nisu dočekali raširenih ruku, a u listopadu su radnici za vrijeme jednog od prosvjeda upali i u upravnu zgradu.
Gotovo 250 tada suspendiranih radnika kažnjeno je disciplinskim kaznama. A za njih 13 koji su po ocjeni uprave predvodili prosvjed slijedi otkaz. Član uprave „Brodosplita“ Darko Pappo novinarima je kazao kako su to rezultati istrage poslovodstva o nemirima u „škveru“ 16. listopada.
„Isključivi razlog je upad u upravnu zgradu 'Brodosplita', istjerivanje ostalih radnika iz kancelarija i na taj način ugrožavanje njihove sigurnosti, i to je jednostavno nešto preko čega se nije moglo proći. Ukupno je bilo privremeno udaljeno s posla 243 radnika, međutim od svih njih trinaestorica su identificirani kao kolovođe od strane povjerenstva koje je bilo formirano s tim zadatkom“, naveo je Pappo.
Jedan od trojice sindikalista kojima je od prosvjeda u listopadu zabranjen ulaz u krug brodogradilišta, predsjednik Nezavisnog sindikata „Brodosplita“ Zvone Šegvić kaže za naš radio kako u ovoj državi dobro prolaze samo oni sindikalisti koji potpisuju sve što im država i kapital stave pred njih.
„Dva sindikalna čelnika su kazala da su poslije mukotrpne borbe uspjeli izgubiti božičnicu, uskrsnicu i sve do 2016. godine i time se hvale! I takvi ljudi dobro prolaze jer su apsolutno u vezi sa onom prošlom i ovom vlašću, a mi koji pokušavamo sindikalno djelovati jednostavno smo stigmatizirani. Osjećam se poslije 41 godine radnog staža u 'Brodosplitu' tako tužno za svoj Split jer sam spletom okolnosti pravi Splićanin – što se reče – 'iz kolina'. Split je pao, a ništa se nije dogodilo“, konstatira Šegvić.
Naime, splitski „škver“ je u osamdesetima bio najveći hrvatski izvoznik sa 12.000 zaposlenih, a nakon privatizacije na burzu je otišlo 1.500 ljudi, pa se broj zaposlenih stabilizirao na 2.000.
A što se Splita tiče, broj nezaposlenih se opasno približava brojci od 20.00, a stopa nezaposlenosti u gradu i županiji dvostruko je viša nego, primjerice, u Zagrebu.
Ništa ne mijenja na stvari što je od 13 ljudi kojima će biti uručeni otkazi njih devet s ugovorima na određeno vrijeme, koji su većini već istekli, a od petorice ljudi sa ugovorima na neodređeno vrijeme jedan je sam predložio sporazumni raskid.
Predsjednik Sindikata Metalaca Hrvatske Vedran Dragičević rekao nam je kako još ništa službeno o otkazima nisu dobili.
„Kada dobijemo dokumentaciju – ukoliko do toga dođe – krenut ćemo u pravnu borbu i siguran sam da ćemo je dobiti. U cijeloj priči je najvažnije da je brodogradilište privatizirano u jednom teškom ozračju nepovjerenja. Radnici su bili naoružani strahom i mnoge stvari su se desile spontano samo zato što se nepovjerenje razvilo do te mjere da više nitko nikome ništa ne vjeruje“, kaže Dragičević.
Kako dalje? Treba stati na loptu, kaže Dragičević.
„Ovaj sukob će završiti onako kako svu svi ratovi završili – da se sjedne i da se dogovori“, zaključuje Dragičević.
Privatizacija hrvatskih brodogradilišta bio je jedan od uvjeta za hrvatski ulazak u Europsku uniju. Iako je novi vlasnik splitskog brodogradilišta – samoborski DIV - imao izvrsne reference, sindikati ih nisu dočekali raširenih ruku, a u listopadu su radnici za vrijeme jednog od prosvjeda upali i u upravnu zgradu.
Gotovo 250 tada suspendiranih radnika kažnjeno je disciplinskim kaznama. A za njih 13 koji su po ocjeni uprave predvodili prosvjed slijedi otkaz. Član uprave „Brodosplita“ Darko Pappo novinarima je kazao kako su to rezultati istrage poslovodstva o nemirima u „škveru“ 16. listopada.
„Isključivi razlog je upad u upravnu zgradu 'Brodosplita', istjerivanje ostalih radnika iz kancelarija i na taj način ugrožavanje njihove sigurnosti, i to je jednostavno nešto preko čega se nije moglo proći. Ukupno je bilo privremeno udaljeno s posla 243 radnika, međutim od svih njih trinaestorica su identificirani kao kolovođe od strane povjerenstva koje je bilo formirano s tim zadatkom“, naveo je Pappo.
Jedan od trojice sindikalista kojima je od prosvjeda u listopadu zabranjen ulaz u krug brodogradilišta, predsjednik Nezavisnog sindikata „Brodosplita“ Zvone Šegvić kaže za naš radio kako u ovoj državi dobro prolaze samo oni sindikalisti koji potpisuju sve što im država i kapital stave pred njih.
„Dva sindikalna čelnika su kazala da su poslije mukotrpne borbe uspjeli izgubiti božičnicu, uskrsnicu i sve do 2016. godine i time se hvale! I takvi ljudi dobro prolaze jer su apsolutno u vezi sa onom prošlom i ovom vlašću, a mi koji pokušavamo sindikalno djelovati jednostavno smo stigmatizirani. Osjećam se poslije 41 godine radnog staža u 'Brodosplitu' tako tužno za svoj Split jer sam spletom okolnosti pravi Splićanin – što se reče – 'iz kolina'. Split je pao, a ništa se nije dogodilo“, konstatira Šegvić.
Naime, splitski „škver“ je u osamdesetima bio najveći hrvatski izvoznik sa 12.000 zaposlenih, a nakon privatizacije na burzu je otišlo 1.500 ljudi, pa se broj zaposlenih stabilizirao na 2.000.
A što se Splita tiče, broj nezaposlenih se opasno približava brojci od 20.00, a stopa nezaposlenosti u gradu i županiji dvostruko je viša nego, primjerice, u Zagrebu.
Ništa ne mijenja na stvari što je od 13 ljudi kojima će biti uručeni otkazi njih devet s ugovorima na određeno vrijeme, koji su većini već istekli, a od petorice ljudi sa ugovorima na neodređeno vrijeme jedan je sam predložio sporazumni raskid.
Predsjednik Sindikata Metalaca Hrvatske Vedran Dragičević rekao nam je kako još ništa službeno o otkazima nisu dobili.
„Kada dobijemo dokumentaciju – ukoliko do toga dođe – krenut ćemo u pravnu borbu i siguran sam da ćemo je dobiti. U cijeloj priči je najvažnije da je brodogradilište privatizirano u jednom teškom ozračju nepovjerenja. Radnici su bili naoružani strahom i mnoge stvari su se desile spontano samo zato što se nepovjerenje razvilo do te mjere da više nitko nikome ništa ne vjeruje“, kaže Dragičević.
Kako dalje? Treba stati na loptu, kaže Dragičević.
„Ovaj sukob će završiti onako kako svu svi ratovi završili – da se sjedne i da se dogovori“, zaključuje Dragičević.