Prva gimnazija u Sarajevu obilježava 140 godina postojanja. U vrijeme osnivanja bila je to prva i jedina sekularna škola u Bosni i Hercegovini. Između dva svjetska rata, među redovnim profesorima u gimnaziji, predaje 35 doktora nauka, kasnije osnivača Univerziteta u Sarajevu. Poznata je i kao jezička gimnazija, u kojoj se učilo čak osam stranih jezika. Danas je to jedina srednja škola koja ima muzej i koju je pohađao dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Ivo Andrić.
"Prva gimnazija je simbol Sarajeva jer je najstarija sekularna škola u BiH. Osnovana je davne 1879. godine ukazom Austrougarske vlade", kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) direktorica Prve gimnazije u Sarajevu Lejla Tuzlak.
"Prva gimnazija je starija i od Zemaljskog muzeja i od Narodnog pozorišta u Sarajevu. Od samog osnivanja, u školi radi veoma kvalitetan nastavni kadar. Dolazili su doktori nauka iz cijele monarhije kako bi predavali u našoj školi, što je rezultirao velikim uspjehom po samom njenom osnivanju. Dakle, 1883. godine, na izložbi tadašnjih srednjih škola u Trstu, naša škola je osvojila drugo mjesto u monarhiji i iza sebe je ostavila škole iz Beča i Budimpešte. Već 1883. godine naša škola postaje klasična gimnazija. Tada je uveden obavezni grčki jezik. Kao alternativa grčkom, učenici islamske vjeroispovijesti su mogli birati arapski jezik. Osim tog jezika izučava se mađarski jezik ili alternativa mađarskom, njemački jezik. Učenici su učili još i engleski, talijanski, perzijski i turski jezik", priča Tuzlak.
RSE: Prva gimnazija je bila dugo vremena jedina srednja škola u BiH. Ko je sve išao u Prvu gimnaziju? Kakav je bio sastav učenika?
Tuzlak: U Prvu gimnaziju, od samog njenog osnivanja, išli su učenici svih nacionalnosti koje su živjele u našem gradu, a dolazili su i iz drugih krajeva BiH. Tu su bili katolici, pravoslavci, Muslimani, Jevreji, evangelisti i drugi. Od samog njenog osnivanja pohađali su je isključivo mladići jer je djevojkama u to vrijeme bilo zabranjeno školovanje.
Zvanično, djevojkama je odobreno pohađanje nastave od školske 1919. do 1920. godine. U to vrijeme je bio veliki interes učenica za pohađanje nastave. Godinama se povećavao njihov broj, tako da se već 1924. godine osniva Prva ženska gimnazija. Od 1925. godine, naša škola praktično postaje Prva muška gimnazija u Sarajevu.
Prva gimnazija ima svoj muzej u kojem čuva vrijedne artefakte
RSE: Prva gimnazija je, u stvari, prva srednja škola u BiH?
Tuzlak: Da. Ona jeste prva sekularna srednja škola. Postojale su starije, ali vjerske srednje škole. Nakon Prve gimnazije, u Mostaru je otvorena Narodna srednja škola i to 1893. godine. U Sarajevu je Druga srednja škola otvorena tek 1905. godine. To je današnja Druga gimnazija u Sarajevu.
RSE: Po čemu je još Prva gimnazija bila specifična? Ona ima dugu tradiciju. Ove godine obilježavate 140 godina njenog postojanja.
Tuzlak: Prva gimnazija je bila specifična po tome što je školovala veoma kvalitetan učenički kadar koji je kasnije doprinio razvoju našeg grada, države, a i šire. Osim toga, u našoj školi je bila prisutna, svo vrijeme, slobodarska ideja. Bili su učenici koji su bili veoma poznati po antifašističkim pokretima, posebno između dva svjetska rata. I dio profesora je sudjelovao u svemu tome. Naša škola, u Drugom svjetskom ratu, dala je 18 narodnih heroja, a naših 11 profesora je izgubilo život u Drugom svjetskom ratu. Dio njih je tragično završio jer su bili jevrejske vjeroispovijesti, odvedeni su i ubijeni.
RSE: Koje su to još specifične pojedinosti koje se vezuju za Prvu gimnaziju?
Tuzlak: Veoma je interesantan podatak da je naša škola, po samom osnivanju, osim redovnog razreda koji je primljen, imala još jedan pripravni razred, u kojem je najmlađi učenik imao deset godina. Tu su bili primljeni i učenici koji nisu znali sva slova, niti su znali pisati, ali koji bi vremenom sustigli ostale učenike.
RSE: U to vrijeme, da li su roditelji davali svoju djecu rado u školu?
Tuzlak: Bilo je problema prilikom upisa prve generacije. Roditelji su imali nepovjerenje jer je bila nova vlast u državi. To je bilo u vrijeme Austrougarske okupacije. U prvi mah je prvi direktor morao, kažu tako, ići od vrata do vrata i moliti roditelje da upišu djecu u školu, što već kasnije nije bio slučaj.
Prva gimnazija u Sarajevu jedina je škola koja ima svoj muzej
RSE: Ovo je u stvari jedina gimnazija koja ima svoj muzej?
Tuzlak: Mi smo jedina škola u BiH koja ima svoj muzej. Naša muzejska zbirka je veoma bogata. U njoj su izloženi svi detalji, koji su vezani za historijski razvoj naše škole, koji uključuju knjige koje su se koristile u tom periodu. Interesantan je podatak da mi imamo izloženu i gramatiku bosanskog jezika koja je izdana 1903. godine, kao i karte BiH iz vremena Austrougarske monarhije. Karta u našem muzeju je iz 1889. godine.
Tu se nalaze, po periodima podijeljeni, dijelovi. Prvi je vezan za osnivanje škole, izgled kabineta u tom periodu. Kabineti su, za taj period, bili veoma dobro opremljeni, čak i najbolje što je bilo moguće. Sada planiramo da, do obilježavanja dana škole, dopunimo tu muzejsku postavku, kako bi smo pokazali i ovih posljednjih dvadeset godina njenog postojanja.
RSE: Voljela bih da pričamo o školskom dvorištu, koje je jedan od simbola Prve gimnazija, ali i samog Sarajeva, čuveni Metalac. Postoje priče da su se tu održavali prvi sportski događaji u gradu?
Tuzlak: Da, svakako da jesu. Igralište naše škole, Metalac, je veoma poznato i omiljeno u našem gradu. Tu su se igrali i naši roditelji na sportskim igrama, u svoje vrijeme. U ovom momentu nastojimo, kada smo god u mogućnosti, da tu realiziramo neke sportske aktivnosti. Na sportskom igralištu Metalac su se najčešće odvijala i sportska natjecanja, Gimnazijade. Kada god razgovarate sa učenicima koji su pohađali bilo koju gimnaziju, oni se rado sjećaju tih svojih Gimnazijada, odnosno susreta mladih iz cijelog grada.
Jedan od plakata Gimnazijade
RSE: Ove godine imate veliki jubilej, 140 godina škole. Na koji način ćete obilježiti ovu godinu?
Tuzlak: Mi ćemo obilježavati 140 godina od osnivanja naše škole tokom cijele ove godine. Tako da ćemo 6. aprila upriličiti otvorena vrata naše škole. Taj dan desiti će se jedan interesantan susret generacija. Tom prilikom nas mogu posjetiti svi naši bivši učenici, profesori i prijatelji Prve gimnazije.
Ono što je interesantno za taj dan jeste da će se održati zajednički čas 4G generacije 1961/1962. godine, i 4G. U Domu mladih će 11. aprila biti zvanični susret generacija. Najviše zainteresiranih bivših učenika je upravo za taj događaj.
Planirali smo realizirati šestosatni koncert na kojem će nastupiti neki naši bivši učenici koji imaju svoje bendove. Planiramo 15. aprila otvoriti za javnost naš obnovljeni muzej, dakle muzej sa dopunjenom postavkom.
Naša škola će biti domaćin regionalnog susreta školskih bendova 23. septembra. Naša škola je potpisnica memoranduma gimnazija iz regiona. Upravo učenici iz tih partnerskih škola će učestvovati na ovom regionalnom susretu bendova. Tu je riječ o gimnazijama iz svih glavnih gradova EX YU.
Tradicionalno nam dolaze u školu veoma dobri đaci i zadovoljstvo je raditi sa uspješnim ljudima.
RSE: U razgovoru sa ljudima koji su nekada pohađali ovu školu, kako starijim generacijama, ali i ovim današnjim vidi se da su svi jako ponosni na to što su bili ili jesu učenici Prve gimnazije. Zašto je to tako?
Tuzlak: To je prvenstveno zbog naše tradicije. Mi smo godinama bili jedini u državi, najbolji u određenim oblastima. U posljednje vrijeme se trudimo da održimo kvalitet nastave. Konkurencija je jača, ali nama tradicionalno dolaze u školu veoma dobri đaci i zadovoljstvo je raditi sa tako uspješnim mladim ljudima, koji dalje nastavljaju svoj studij i ostavljaju trag, kako u našem gradu, tako i u državi i šire.
RSE: Koliko je danas zadržala svoju specifičnost?
Tuzlak: Mi se trudimo da zadržimo specifičnost. Ono na čemu insistiramo danas jeste interkulturalna saradnja, posjeta različitim kulturnim manifestacijama. Naši učenici su veoma otvorenih pogleda i redovno sudjeluju na ceremonijalu otvaranja Sarajevske zime. Posjećujemo tradicionalno Narodno pozorište. Naši učenici pripremaju priredbe, čak i predstave humanitarnog karaktera. Veoma nam je važno da taj trend zadržimo i u budućnosti.
RSE: Šta je to sa čime se vi danas suočavate, kada pričamo o nekim problemima vezano za ovu školu?
Tuzlak: Imamo sreću da su nam učenici veoma dobri i nemamo problema u realizaciji samog nastavnog procesa. Jedini problem sa kojim se suočavamo jeste zgrada, koja je veoma stara i u kojoj se odvija nastava. Imamo problem sa vlagom, sa neotopljenim prostorom, sa lošom izolacijom i dotrajalom drvenarijom. Učenici nam se često žale da je veoma hladno. Nadamo se da ćemo u skorijoj budućnosti moći riješiti taj problem.
- Više o izazovima mladih Balkana u emisiji "Glasom mladih"
RSE: Koliko je danas teško baviti se obrazovanjem? Šta je najteže danas mladim ljudima poručiti?
Tuzlak: Najteže im je obećati sigurnu budućnost. Ono što mi nastojimo jeste da im kažemo da je znanje temelj svega i da moraju raditi na tome, moraju ići dalje, moraju studirati, a sve ostalo će poslije, nakon njihovog uloženog truda, samo od sebe doći. Moraju prije svega postati dobri ljudi. Mi se trudimo da ustrajemo u tome.