Tužiteljstvo je u završnim riječima za Zdravka Tolimira zatražilo doživotnu kaznu zatvora zbog srebreničkih zločina ustvrdivši da za optuženog „postoji samo jedna kazna“ budući da je bio na čelu organiziranja i nadgledanja masovnih ubijanja.
Dok je njegovom bivšem šefu Ratku Mladićusuđenje tek na početku, proces generalu Vojske Republike Srpske Tolimiru približava se kraju završnim riječima obiju strana u postupku.
Prvi dan završne riječi izvela je optužba ustvrdivši kako je Tolimir, kao Mladićev pomoćnik za sigurnost i obavještajne poslove u Glavnom štabu VRS-a, bio u samom vrhu visoko organizirane akcije ubijanja izdvojenih muškaraca i dječaka u Zaštićenoj zoni Srebrenica i Žepa u srpnju 1995.godine.
„Operacija ubijanja, udruženi zločinački poduhvat, naređen od predsjednika RS (Radovana Karadžića) i zapovjednika VRS(Mladića) , bio je nadgledan i organiziran od Uprave za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba na čijem je čelu bio Tolimir“, izjavio je tužitelj Peter McCloskey (Mekloski) koji je tijekom argumentacije podsjetio na niz dokumenata, naređenja i presretnutih razgovora iz spornog vremena prezentiranih tijekom suđenja.
Prema stavu optužbe Tolimir je znao za sve aspekte tajne operacije masovnih pogubljenja vojno sposobnih muškaraca koju je na terenu sprovodio i nadgledao njegov pomoćnik za sigurnost Ljubiša Beara.
Podsjetimo Beara je osuđen (u procesu protiv sedam oficira VRS-a) nepravomoćno na doživotan zatvor zbog ubojstva preko 7000 muškaraca i dječaka prema navodu iz optužnice, dok broj ubijenih prema zadnjim podacima međunarodnih istražnih komisija prelazi 8000.
„Sve je napravljeno po lancu zapovjedanja. Hijerarhija je bila jasna i nema načina da se izvrši operacija ubijanja 7000 muškaraca bez visoke organizacije i discipline“, naveo je tužitelj Mekloski objašnjavajući kako se između 13.i 16.srpnja 1995.godine nije dogodilo u Srebrenici nešto spontano i slučajno, pokrenutom na nižim nivoima i zbog osvete.
To je inače glavna obrana gotovo svih haških optuženika u vezi spomenutih zločina.
Mekloski je odbio navode obrane kako Tolimir nije znao što se događa na terenu budući da je bio 12.srpnja u Bijeljini kad su se zarobljenici izdvajali u bazi UN-a u Potočarima, kao i u Žepi 13.srpnja kada su masovna ubijanja počela.
Prema optužbi Tolimir je kontrolirao sebi podređene oficire koji su osobno nadgledali operaciju ubijanja, a i naredio je rušenje bezpilotne letjelice kako ne bi snimila stratišta zarobljenika na području Zvornika i Orahovca.
„Ubijanje i zlostavljanje je bilo rasprostranjeno i Tolimir je za to trebao znati, kao i što je imao obavezu zaštititi zarobljenike“, izjavio je Vanderpui dajući na uvid neka naređenja o ubijanju zarobljenika koje su prema njegovom stavu – donesena na najvišim nivoima vojno-političke vlasti.
Vaš browser nepodržava HTML5
O presretnutom razgovoru Tolimira i Vujadina Popovića
Tolimir odgovoran i za učešće u protjerivanju
Namjera je bila da se kroz propust dogode ubojstva, glasio je stav tužiteljstva u nastavku iznošenja završnih riječi „o najvećem organiziranom ubojstvu nakon Drugog svjetskog rata“.
„Da je general Tolimir poduzeo mjere kako bi kaznio odgovorne, zaustavio organizaciju ubijanja – ubojstva se sigurno ne bi dogodila u takvom razmjeru. Ali on to nije učinio jer je bio dio toga. On se pobrinuo da se ona dogode“, izjavio je u nastavku završnih riječi tužitelj Vanderpui (Kweku Vanderpuye) citirajući propise međunarodnog ratnog prava u SFRJ (Savezne Federativne Republike Jugoslavije) o humanom postupanju prema zarobljenicima i zaštiti od ubojstva.
„Propust je bio namjeran, svjestan i napravljen u svrhu unaprijeđivanja ciljeva UZP-a ubojstva. To je nešto za što on treba u potpunosti odgovarati“, izjavio je tužitelj navodeći što su radili neki od Tolimiru podređenih oficira.
Osim toga Vanderpui je naveo kako je plan protjerivanja Bošnjaka bio uglavljen od rukovodstva bosanskih Srba u 6 strateških ciljeva, dovodeći ih u vezu s izjavama i naredbama Karadžića, kao i oficira VRS-a – o stvaranju nemogućih uvjeta u enklavama.
Vaš browser nepodržava HTML5
O strateškom cilju protjerivanja nesrpskog stanovništva
„Pravo kaže da ne možete stvoriti uvjete koji vas tjeraju na nešto i onda se osloniti na te uvjete kao opravdanje. To je sasvim jasna pravna odrednica“, izjavio je Vanderpui opisujući učešće Tolimira i u protjerivanju kao ključno - zbog planiranja cijele operacije, zaustavljanja humanitarnih konvoja te kasnijeg žestokog napada na zaštićene zone prije njihovog zauzimanja.
Drugim riječima, prema optužbi, civili nesrpske nacionalnosti nisu dobrovoljno napustili zaštićene zone, kako je to pokušala prezentirati obrana.
Tužiteljstvo je zatražilo od sudaca da Tolimira kazni i za ubojstvo bošnjačkog rukovodstva iz Žepe, poput zapovjednika bošnjačke obrane Avde Palića koji mu se osobno predao.
Na kraju je optužba podsjetila na svjedoke žrtve, poput Mirsade Malagić koja je izgubila više muških članova obitelji. Pri tom je opisan i „srebrenički sindrom“ koji i dalje prati mnoge žrtve koje su preživjele, a nisu nikad našle mir nakon ogromnih gubitaka i patnje.
Dokazni postupak na suđenju Tolimiru je trajao dve godine od veljače 2010. do veljače 2012.godine. Optužba je izvela ukupno 126 svjedoka, dok je Tolimir koji se branio sam, pozvao samo četvoricu bivših kolega iz VRS.
Tijekom izvođenja završnih riječi tužiteljstva Tolimir je žustro zapisivao svoja opažanja koja će iznijeti u srijedu, a u četvrtak su predviđene eventualne replike obiju strana u postupku.
Presuda za sudjelovanje u srebreničkim zločinima očekuje se krajem ove godine.
