Kako bi osporilo njegov glavni iskaz haško tužiteljstvo je u unakrsnom ispitivanju suočilo zaštićenog svjedoka obrane s njegovim ranijim izjavama, različitim od onih datim na suđenju Radovanu Karadžiću tijekom čega je osporavao broj žrtava u Srebrenici i potvrđivao teze optuženog – o uzajamnom ubijanju bošnjačkih boraca i ubrajanju živih ljudi u žrtve genocida.
U dovršetku svog glavnog iskaza navodni bivši pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, svjedočeći pod zaštitnim mjerama, iskrivljenog lika i glasa i pod pseudonimom KW-012, smijao se kada mu je bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić pokazao spisak imena žrtava iz skladišta Kravica, gdje je prema optužnici ubijeno oko 1000 zarobljenih Srebreničana.
„Ima živih ljudi na spisku žrtava. Ima ljudi koji su u Švicarskoj, Americi...ima ih na vašem sudu, ima ih u Nizozemskoj“, ustvrdio je zaštićeni svjedok koji je prema svom iskazu preživio zarobljavanje i pogubljenje zarobljenika u Kravici, bijegom kroz prozor jedne kancelarije, gdje ga je smjestio poznanik.
Prema iskazu KW-012 broj žrtava u Kravici je preuveličan, kao i broj od oko 7000 žrtava Srebrenice o čemu govori optužnica. On je naime Karadžiću potvrdio tezu kako su se tijekom povlačenja 28.divizije ARBiH kolona podijelila na tri grupe koje su u međusobnoj pucnjavi ubile oko 500 do 600 vlastitih boraca, a koji su poslije ubrojeni u žrtve masovnih pogubljenja.
Zbog njegovog saznanja o ubijanju u skladištu u Kravici, gdje prema njegovim tvrdnjama nije moglo stati tisuću ljudi, navodno su mu prijetili dužnosnici sarajevske vlade i ljudi bliski Naseru Oriću, zapovjedniku bošnjačkih jedinica u Srebrenici koje je optužio za zločine protiv srpskih i bošnjačkih civila.
Iskaz je zbog zaštitnih mjera često prekidan tako da se mozaik priče svjedoka polagano slagao tijekom dva dana iskaza.
Tužiteljstvo: iskaz čista mašta
Tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljica Melissa Pack suočila je KW-012 s raznim izjavama u kojima je njegova priča bila drugačija, a između ostalog je citirala i njegove riječi – kako je 1996.godine, kada je bio u srpskom zatvoru zbog optužbi za ubojstvo, vršen na njega pritisak da svjedoči u korist Karadžića, a protiv Nasera Orića u vezi Srebrenice.
„Nisam ovdje došao da lažem. Prošao sam detektor laži prije dolaska ovamo, prošao sam sve. Dok ne vidim te ljude iz Sarajeva neću više o tome raspravljati“, vikao je nakon toga iznerviran svjedok spominjući Željka Kalema i Damira Alagića kao osobe koje su ga maltretirale i prijetile mu ubojstvom te izmanipulirale javnost u BiH.
„Meni je prijećeno da će me likvidirati i da neću iz zatvora živ izaći. Alagić me 2010.godine nazvao i rekao – ako te nađe Hag nemoj ništa pričati o Srebrenici dok ja ne dođem“, svađao se svjedok s tužiteljicom ostajući kod svog iskaza o svom progonu kao dijelu skrivanja istrage o Srebrenice.
Tijekom iskaza je naime naveo da su mu 1997.godine efendija Mustafa Cerić i predsjednik BiH Alija Izetbegović dali 50 tisuća njemačkih maraka za odlazak iz zemlje, prilikom čega je izbrisan iz vojne evidencije „kao i mnogi drugi“.
„Kad Vas se uhvati u laži onda je teško prihvatiti istinu, zar ne? Radi se o čistoj mašti to što Vi sada govorite?“, konstatirala je tužiteljica koja je nakon toga ustvrdila da je KW-012 lagao i o smrti svog sina i majke u Bratuncu 1992. godine, koje je prema njegovoj priči ubio na kućnom pragu jedan od srpskih vojnika.
Vaš browser nepodržava HTML5
Tužiteljstvo i svjedok različito o ranijim izjavama
„Nisam lagao o smrti svoga sina“, povikao je svjedok govoreći da ne želi reći ime čovjeka koji je pucao, pozivajući tužiteljstvo da o svemu ispita Muhameda Ahmetovića, budući da je navodno on sve vidio.
