Vlada Turkmenistana nikada ne propusti priliku da razočara, pa je i svojim posljednjim potezom očuvala takvu reputaciju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Već više od dvije decenije vlada Turkmenistana se diči statusom neutralne zemlje koji su priznale Ujedinjene nacije da bi se zatvorila od ostatka svijeta i sačuvala sklad, za koji vlasti kažu da postoji u zemlji.
Na primjer, turkmenistanska vlada i dalje tvrdi da u toj zemlji nema slučajeva korona virusa.
Ta tvrdnja je zanimljiva mnogim stranama, između ostalog i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) koja je planirala da pošalje delegaciju u Turkmenistan da razgovara o borbi protiv korona virusa.
Delegacija SZO već je u Tadžikistanu i poslije završenog posla u toj zemlji planirala je da ode u Turkmenistan, ali zvaničnici u Ašhabadu koriste stari trik da odlože i vjerovatno spriječe dolazak delegacije.
Odlaganje dolaska delegacije SZO u Turkmenistan pomalo zbunjuje.
Ako je Ašhabad bio tako uspješan u sprječavanju ulaska korona virusa u Turkmenistan, moglo bi se pomisliti da bi turkmenistanskim vlastima bilo drago da pusti delegaciju SZO-a da dokumentuje priču o virološkom trijumfu zemlje.
Možda Turkmenistan radi nešto što bi druge zemlje trebalo da kopiraju.
Očigledan razlog što Turkmenistan ne pušta delegaciju SZO-a jeste što tvrdnja da u toj zemlji nema korona virusa koji bjesni širom svijeta – zarazivši milione, dok je umrlo više od 280.000 ljudi do 11. maja – gotovo sigurno nije tačna.
Ali postoji i drugi razlog.
Svaki susjed Turkmenistana registrovao je slučajeve zaraze korona virusom.
Do 11 maja, istočni susjed Turkmenistana Uzbekistan zabilježio je 2.453 slučaja, sjeverni susjed Kazahstan 5.138 slučajeva, a južni susjedi Iran i Afganistan po 109.650 i 4.687 slučajeva, (mada u svim tim zemljama postoje razlozi da se sumnja u podatke zbog nepotpunog prijavljivanja svih slučajeva).
Ipak, zvaničnici u Ašhabadu tvrde da u Turkmenistanu nema nijednog slučaja.
Do 29. aprila, moglo se izvještavati da Turkmenistan i Tadžikistan zvanično kažu da nemaju slučajeva zaraze korona virusom.
Tadžikistan je, međutim, odjednom od nijednog slučaja 29. aprila prešao na prijavljenih 15 slučajeva, da bi ih do 11. maja bilo više od 600.
Mnogi su vjerovali da je u Tadžikistanu i nedjeljama ranije bilo slučajeva korona virusa i da je tamošnjim zvaničnicima dato naređenje da uzrok bolesti ili smrt od COVID-19 pripišu nečemu drugom, obično upali pluća.
Mnogi misle da je situacija u Turkmenistanu ista. Izvještaji o neobično velikom broju ljudi koji umiru od upale pluća u Turkmenistanu pojavili su se još u februaru.
Sakrivanje slučajeva zaraze korona virusom, međutim, više nije jedini problem s kojim bi se suočili turkmenistanski zvaničnici ako dopuste posjetu delegacije SZO.
U februaru, kako je obim širenja korona virusa postajao sve očigledniji, turkmenistanske vlasti uspostavile su karantinske zone u istočnoj provinciji Lebap za njene građane koji se vraćaju iz inostranstva.
Svi koji su stigli avionom morali su da odlete do aerodroma u pokrajinskoj prijestonici Turkmenabat (koji se ranije zvao Čardžu) i na kratki period budu izolovani u kampovima kako bi se obezbijedilo da ne donesu korona virus u Turkmenistan.
Ti kampovi su nešto što bi delegacija SZO željela da posjeti i činilo se da su se turkmenistanske vlasti unaprijed pripremale za upravo takvu posjetu.
Karantinski kampovi
Regionalni direktor SZO-a za Evropu Hans Kluge 23. aprila je na Tviteru (Twitter) napisao da ministarstva vanjskih poslova Tadžikistana i Turkmenistana "pozdravljaju" posjetu tehničkih timova SZO i da će misija SZO stići u Tadžikistan i Turkmenistan "u narednim danima" u okviru centralnoazijske misije za COVID-19.
Turkmenistanski servis RSE-a, lokalno poznata kao Azatlik, izvijestio je da su, poslije Klugeovog tvita, zvaničnici u Lebapu počeli da iseljavaju ljude iz karantinskih kampova.
Sajt Hronika Turkmenistana, koji vode turkmenistanski aktivisti pobjegli iz te zemlje, izvijestio je da je među evakuisanim ljudima iz karantinskih kampova bilo najmanje sedam pacijenata s korona virusom.
Međutim, 27. aprila uraganski vjetrovi i kiša pogodili su dijelove Lebapa (i provincije Mari), izazvavši veliku štetu u toj oblasti, posebno u Turkmenabatu.
Turkmenistanska vlada nikada ne spominje prirodne katastrofe koje povremeno pogađaju zemlju i snažna oluja koja je s razornim posljedicama pogodila područja istočnog i sjevernog Turkmenistana nije bila izuzetak.
Organizacija za ljudska prava Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) 4. maja je pitala zašto, nedjelju dana poslije oluje, državni mediji još nisu izvijestili o katastrofi i zašto se policija u tom području fokusira na pritvaranje ljudi za koje se sumnja da su svojim mobilnim telefonima snimili štetu i to objavili na društvenim mrežama.
Regionalni direktor SZO za Evropu Hans Kluge
RSE je izvijestio da je najmanje 30 ljudi poginulo. Kasnije je izvijestio da vlada neće pomoći hiljadama ljudi koji su teško pogođeni katastrofom, od kojih su mnogi bez kuća.
Malo poznati informativni portal iz Lebapa Jezhun.news izvijestio je o nevremenu 4. maja, navodeći da je snažna oluja srušila krovove nekoliko kuća i oborila drveće i dalekovode, ali uvjeravajući da se ulažu "svi mogući napori" na saniranju štete. Portal je 6. maja izvijestio da "specijalci" dolaze iz drugih dijelova Turkmenistana da pomognu u radovima u Turkmenabatu i mjestima na njegovoj periferiji.
SZO nema ovlaštenja da traži pristup sumnjivim mjestima ili medicinskim podacima, niti da odlazi u nenajavljene posjete bolnicama. Vlade definišu nivo saradnje s tom međunarodnom organizacijom.
Predstavnica SZO u Turkmenistanu Paulina Karvovska (Karwowska) početkom maja je posjetila karantinske zone u Lebapu.
"Oslanjamo se na zdravstvene organe Turkmenistana da izvještavaju o potvrđenim slučajevima, a do sada nismo obaviješteni ni o jednom slučaju", rekla je ona.
Izvještaj nije spomenuo komentare Karvovske o šteti u Lebapu.
Da je samo riječ o dovoženju delegacije SZO u Potemkinove karantinske oblasti, vjerovatno ne bi bilo problema ili odlaganja.
Međutim, štetu u oblasti Lebap o kojoj državni mediji i turkmenistanski zvaničnici izbjegavaju da govore, bilo bi nemoguće sakriti.
Metod odlaganja posjete delegacije SZO oslanja se na stari trik turkmenistanske vlade za izborne posmatrače Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) prije više od 20 godina kada je autoritarni lider Saparmurat Nijazov bio predsjednik.
Nijazov je rekao da su dobrodošli svi koji žele da prate izbore, ali da nikom posebno neće biti upućen poziv.
OSCE-ova Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) nudi posmatranje izbora i Turkmenistan je član OSCE-a. ODIHR, međutim, traži jasan, zvanični poziv, ali turkmenistanske vlasti im nikada nisu poslale poseban poziv.
Delegacija SZO je u sličnoj situaciji. Potreban joj je zvaničan poziv za posjetu Turkmenistanu, što tamošnje vlasti nisu uradile.
Možda osjetivši da bi mogli postojati problemi, Kluge je, kako je izviješteno, tražio pomoć od Ane Popove, predsjednice ruskog Rosptrebnadzora (Federalne službe za nadzor zaštite prva potrošača), uključujući dovođenje ruskih specijalista u Tadžikistan i Turkmenistan.
Kluge je kasno 5. maja na Tviteru napisao: "Pozdravljam poziv Vlade Turkmenistana da SZO Evropa sprovede tehničku COVID-19 misiju".
On je, međutim, dodao da je SZO "spremna da krene što je prije moguće", izgleda ukazujući da delegacija SZO još nije dobila sve dozvole potrebne za odlazak u Turkmenistan.
A "što je prije moguće" može zavisiti od toga koliko brzo će biti sređena šteta u Turkmenabatu.