Prema jedinom istraživanju koje se bavilo izdvajanjem budžetskog novca za nevladine organizacije u BiH, u 2010. godini NGO sektoru dato je 114 miliona konvertibilnih maraka. Istraživanje je uradila Fondacija za socijalno uključivanje u saradnji sa Centrom za promociju civilnog društva.
Prema njihovim podacima, u Federaciji BiH je izdvojeno više od 75 miliona konvertibilnih maraka, u RS skoro 34, a u Brčko Dstriktu oko tri miliona KM.
"Od 114 miliona maraka 16 odsto izdvojeno je za boračko – invalidska udruženja i srodne organizacije, a više od 21 odsto je namijenjeno za NVO koje se fokusiraju na pružanje socijalnih usluga. Najviše novca odvaja se iz opštinskih budžeta, čak 60 odsto", kaže, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje Ranka Ninković Papić.
Tek nešto više od 18 odsto institucija dodjeljuju sredstva nevladinom sektoru isključivo putem javnih poziva, dok 43 odsto ne sprovodi proceduru objavljivanja javnih poziva za dodjelu sredstava.
Veliki broj institucija je naveo da zahtijeva podnošenje finansijskih i pismenih izvještaja za dodjeljeni novac.
Oko pet odsto dodjeljuje sredstva bez obaveze podnošenja izvještaja, a 14 odsto institucija vlasti zahtijeva podnošenje isključivo finansijskog izvještaja.
"No to nije dovoljno da bi se spriječila manipulacija budžetskim novcem. A takođe je važno što novac nije pravilno usmjeren, na prave potrebe i na prave korisnike", navodi Ninković Papić.
Iz budžeta Vlade Federacije BiH najviše novca dobijaju takozvana temeljna udruženja, ratnivojni invalidi, demobilisani borci, porodice šehida i poginulih boraca, 'Zlatni ljiljani', plus hrvatska komponenta. Godišnje se samo za ova udruženja u prosjeku sa svih nivoa vlasti u Federaciji BiH potroši oko 16 miliona konvertibilnih maraka godišnje.
Ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata u Vladi Federacije BiH Zukan Helez kaže da nema čvrstih zakonskih mehanizama kojima se može kontrolisati da li je novac koji je odvojen iz budžeta otišao u prave ruke, onima kojima je namijenjen.
“Oni su dužni da nama podnesu neki izvještaj. Ali Ministarstvo nema tijelo koje može da kontroliše istinitost tih izvještaja", kaže Helez.
Prijave finansijskoj policiji
Jedna od opština koja odvaja novac za udruženja koja okupljaju žrtve rata je i Stari Grad Sarajevo. Na teritoriji ove opštine registrovano je čak devet boračkih organizacija. Njih sedam ove godine je ušlo u opštinski budžet i za njih je planirano 150.000 konvertibilnih maraka.
Načelnik ove opštine Ibrahim Hadžibajrić navodi da se kroz grantove iz ove opštine finansiraju još neka udruženja.
Tek u poslednje dvije godine, prema tvrdnjama načelnika Hadžibajrića u ovoj opštini uveden je red i sistem kontrole utroška budžetskog novca.
I iz budžeta grada Mostara izdvaja se novac namjenjen udruženjima žrtava rata.
Načelnik službe za društvene djelatnosti Grada Mostara Božo Ćorić kaže da je ove godine za 12 udruženja koliko ih se finansira iz njihovog budžeta predviđeno 260.000 maraka, te da imaju mehanizme kojima kontrolišu kako se budžetski novac troši.
U isto vrijeme Finansijskoj policiji Federacije BiH stižu prijave pojedinaca i grupa, članova udruženja, u kojima traže da se ispita finansijsko poslovanje ljudi koji vode ova udruženja.
Posljednja takva stigla je upravo iz Hercegovačko-neretvanskog kantona i u njoj se tvrdi da se novac koristi u lične svrhe predsjednika jednog udruženja, te da se članstvu čak i prijeti sa policijom, opštinskim načelnikom i nekim političarima sa kojima predsjednik "ima bliske veze". Finansijska policija trenutno ispituje te navode.
U Finansijskoj policiji kažu kako skoro pa nema udruženja koje na transparentan i zakonom propisan način raspolaže sa dobijenim novcem.
Kontrolisali su brojna udruženja koja okupljaju žrtve rata, no glavni inspektor Zufer Dervišević nije želio da kaže o kojim je udruženjima riječ.
Iz ove institucije prošle godine nadležnim tužilaštvima upućeno je pet prijava koje se upravo odnose na udruženja koja okupljaju žrtve rata.
Zaboravljeni
Da novac podjeljen iz budžeta rijetko stigne i ponogne onima kojima je najpotrebniji svjedoče i priče žrtava iz cijele BiH. Bilo da je riječ o demobilisanim borcima, izbjeglim, povratnicima, bivšim logorašima, jednako većina njih danas živi na rubu egzistencije. Nezaposleni, bez elementarnih uslova za svoj i život svoje porodice:
Ramo Avdić vratio se u svoje selo Pusumlići, 11 kilometara od Srebrenice. Danas živi sam od 41 marke socijalne pomoći. Ovaj sedamdesetdevetogodišnjak živi u selu do kog se zimi ne može doći ni automobilom.
"Vikali da se vratimo, sve ćemo imati. Samo se vratite. A danas niko ne dolazi ovdje da pita ni kako živite ni imate li šta pojesti", priča Ramo.
U njegovo selo od 70 prijeratnih porodica vratilo se tek njih petoro. Kažu da su potpuno zaboravljeni i prepušteni sami sebi. Sjete ih se tek kad su izbori i kada treba skupiti političke poene.
U ništa boljem položaju od povratnika nisu ni bivši borci širom zemlje. Naš sagovornik koji nije želio da mu se otkriva identitet bio je borac Armije BiH. Bez posla već godinama, danas živi u improvizovanom podrumu sa ženom i dvoje male djece.
"Od svega sam dobio tek certifikate i ništa više, evo vidiš gdje živim. Većina mojih ratnih drugova prošla je kao i ja. Neki su se odali alkoholu, neki drogama, nekima od nas dijagnosticiran je PTSP. Niko više i ne zna za nas", priča on.
I priče bivših boraca Vojske RS slične su. Đorđo Rogić jedan je od njih. Nekoliko puta ranjavan u ratu, danas živi od minimalne invalidnine, a niko u višečlanoj porodici ne radi. "Ogorčen sam, ne treba valjda da skupljam karton i od toga da živim", kaže Rogić.
Boračka organizacija u Republici Srpskoj iz entitetskog budžeta u prosjeku dobija između 400.000 i 430.000 konvertibilnih maraka. Novac dobijaju od Ministarstva za boračka pitanja i od Ministarstva lokalne uprave i samouprave. Prošle godine od Ministarstva za boračka pitanja dobili su 300.000 konvertibilnih maraka.
No to nisu svi prihodi koji ovom Udruženju stižu od budžetskog novca.
"Dobijamo novac i iz nekih grantova, kakav je onaj koji dodjeljuje, na primjer, predsjednik RS", objašnjava predsjednik Boračke organizacije RS Pantelija Ćurguz.
Konferencije, a ne egzistencija
Pored boračke, najviše novca iz prošlogodišnjeg budžeta Ministarstva za boračka pitanja dobio je Savez logoraša RS - 40.000 konvertibilnih maraka i Organizacija zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS - 70.000 maraka. I ove dvije organizacije dobile su novac i iz Ministarstva lokalne uprave i samouprave.
Preko Ministarstva uprave i lokalne samouprave finansiraju se organizacije od javnog interesa kojih je u RS-u 21. U budžetu za 2010. godinu za te organizacije izdvojeno je 850.000 konvertibilnih maraka.
Milanka Šopin, pomoćnica u ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS, kaže da su tek u 2010 .godini počeli sa finansijskom kontrolom utroška budžetskog novca.
Najveći broj projekata na osnovu kojih udruženja žrtava rata dobijaju budžetski novac nije fokusiran na ono što bi njihovom članstvu omogućilo bolji život, posao, egzistenciju. Uglavnom je riječ o projektima koji se odnose na pripremu i obezbjeđenje zakonskih prava određene kategorije, okrugle stolove, radionice, konferencije.
Budžetski novac nije jedini koji ove organizacije dobijaju. Tu su donacije međunarodnih organizacija, ali i domaćih preduzeća i ti iznosi vrlo često mnogo su veći nego novac koji se dobija od vlada sa različitih nivoa vlasti u BiH.
Prema njihovim podacima, u Federaciji BiH je izdvojeno više od 75 miliona konvertibilnih maraka, u RS skoro 34, a u Brčko Dstriktu oko tri miliona KM.
"Od 114 miliona maraka 16 odsto izdvojeno je za boračko – invalidska udruženja i srodne organizacije, a više od 21 odsto je namijenjeno za NVO koje se fokusiraju na pružanje socijalnih usluga. Najviše novca odvaja se iz opštinskih budžeta, čak 60 odsto", kaže, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje Ranka Ninković Papić.
Tek nešto više od 18 odsto institucija dodjeljuju sredstva nevladinom sektoru isključivo putem javnih poziva, dok 43 odsto ne sprovodi proceduru objavljivanja javnih poziva za dodjelu sredstava.
Oko pet odsto dodjeljuje sredstva bez obaveze podnošenja izvještaja, a 14 odsto institucija vlasti zahtijeva podnošenje isključivo finansijskog izvještaja.
"No to nije dovoljno da bi se spriječila manipulacija budžetskim novcem. A takođe je važno što novac nije pravilno usmjeren, na prave potrebe i na prave korisnike", navodi Ninković Papić.
Iz budžeta Vlade Federacije BiH najviše novca dobijaju takozvana temeljna udruženja, ratnivojni invalidi, demobilisani borci, porodice šehida i poginulih boraca, 'Zlatni ljiljani', plus hrvatska komponenta. Godišnje se samo za ova udruženja u prosjeku sa svih nivoa vlasti u Federaciji BiH potroši oko 16 miliona konvertibilnih maraka godišnje.
Ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata u Vladi Federacije BiH Zukan Helez kaže da nema čvrstih zakonskih mehanizama kojima se može kontrolisati da li je novac koji je odvojen iz budžeta otišao u prave ruke, onima kojima je namijenjen.
“Oni su dužni da nama podnesu neki izvještaj. Ali Ministarstvo nema tijelo koje može da kontroliše istinitost tih izvještaja", kaže Helez.
Prijave finansijskoj policiji
Jedna od opština koja odvaja novac za udruženja koja okupljaju žrtve rata je i Stari Grad Sarajevo. Na teritoriji ove opštine registrovano je čak devet boračkih organizacija. Njih sedam ove godine je ušlo u opštinski budžet i za njih je planirano 150.000 konvertibilnih maraka.
Tek u poslednje dvije godine, prema tvrdnjama načelnika Hadžibajrića u ovoj opštini uveden je red i sistem kontrole utroška budžetskog novca.
I iz budžeta grada Mostara izdvaja se novac namjenjen udruženjima žrtava rata.
Načelnik službe za društvene djelatnosti Grada Mostara Božo Ćorić kaže da je ove godine za 12 udruženja koliko ih se finansira iz njihovog budžeta predviđeno 260.000 maraka, te da imaju mehanizme kojima kontrolišu kako se budžetski novac troši.
U isto vrijeme Finansijskoj policiji Federacije BiH stižu prijave pojedinaca i grupa, članova udruženja, u kojima traže da se ispita finansijsko poslovanje ljudi koji vode ova udruženja.
Posljednja takva stigla je upravo iz Hercegovačko-neretvanskog kantona i u njoj se tvrdi da se novac koristi u lične svrhe predsjednika jednog udruženja, te da se članstvu čak i prijeti sa policijom, opštinskim načelnikom i nekim političarima sa kojima predsjednik "ima bliske veze". Finansijska policija trenutno ispituje te navode.
Kontrolisali su brojna udruženja koja okupljaju žrtve rata, no glavni inspektor Zufer Dervišević nije želio da kaže o kojim je udruženjima riječ.
Iz ove institucije prošle godine nadležnim tužilaštvima upućeno je pet prijava koje se upravo odnose na udruženja koja okupljaju žrtve rata.
Zaboravljeni
Da novac podjeljen iz budžeta rijetko stigne i ponogne onima kojima je najpotrebniji svjedoče i priče žrtava iz cijele BiH. Bilo da je riječ o demobilisanim borcima, izbjeglim, povratnicima, bivšim logorašima, jednako većina njih danas živi na rubu egzistencije. Nezaposleni, bez elementarnih uslova za svoj i život svoje porodice:
Vaš browser nepodržava HTML5
Ramo Avdić vratio se u svoje selo Pusumlići, 11 kilometara od Srebrenice. Danas živi sam od 41 marke socijalne pomoći. Ovaj sedamdesetdevetogodišnjak živi u selu do kog se zimi ne može doći ni automobilom.
"Vikali da se vratimo, sve ćemo imati. Samo se vratite. A danas niko ne dolazi ovdje da pita ni kako živite ni imate li šta pojesti", priča Ramo.
U njegovo selo od 70 prijeratnih porodica vratilo se tek njih petoro. Kažu da su potpuno zaboravljeni i prepušteni sami sebi. Sjete ih se tek kad su izbori i kada treba skupiti političke poene.
"Od svega sam dobio tek certifikate i ništa više, evo vidiš gdje živim. Većina mojih ratnih drugova prošla je kao i ja. Neki su se odali alkoholu, neki drogama, nekima od nas dijagnosticiran je PTSP. Niko više i ne zna za nas", priča on.
I priče bivših boraca Vojske RS slične su. Đorđo Rogić jedan je od njih. Nekoliko puta ranjavan u ratu, danas živi od minimalne invalidnine, a niko u višečlanoj porodici ne radi. "Ogorčen sam, ne treba valjda da skupljam karton i od toga da živim", kaže Rogić.
Boračka organizacija u Republici Srpskoj iz entitetskog budžeta u prosjeku dobija između 400.000 i 430.000 konvertibilnih maraka. Novac dobijaju od Ministarstva za boračka pitanja i od Ministarstva lokalne uprave i samouprave. Prošle godine od Ministarstva za boračka pitanja dobili su 300.000 konvertibilnih maraka.
No to nisu svi prihodi koji ovom Udruženju stižu od budžetskog novca.
"Dobijamo novac i iz nekih grantova, kakav je onaj koji dodjeljuje, na primjer, predsjednik RS", objašnjava predsjednik Boračke organizacije RS Pantelija Ćurguz.
Konferencije, a ne egzistencija
Pored boračke, najviše novca iz prošlogodišnjeg budžeta Ministarstva za boračka pitanja dobio je Savez logoraša RS - 40.000 konvertibilnih maraka i Organizacija zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS - 70.000 maraka. I ove dvije organizacije dobile su novac i iz Ministarstva lokalne uprave i samouprave.
Milanka Šopin, pomoćnica u ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS, kaže da su tek u 2010 .godini počeli sa finansijskom kontrolom utroška budžetskog novca.
Najveći broj projekata na osnovu kojih udruženja žrtava rata dobijaju budžetski novac nije fokusiran na ono što bi njihovom članstvu omogućilo bolji život, posao, egzistenciju. Uglavnom je riječ o projektima koji se odnose na pripremu i obezbjeđenje zakonskih prava određene kategorije, okrugle stolove, radionice, konferencije.
Budžetski novac nije jedini koji ove organizacije dobijaju. Tu su donacije međunarodnih organizacija, ali i domaćih preduzeća i ti iznosi vrlo često mnogo su veći nego novac koji se dobija od vlada sa različitih nivoa vlasti u BiH.