Broj žena koje su u potrazi za poslom postale žrtve trgovine ljudima iz godine u godinu raste. Na području Bosne i Hercegovine u prošloj godini registrirana je 41 žrtva. Njih 30 su bh. državljanke, a čak 18 su bile maloljetne. Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Samir Rizvo ističe da većina žrtava potiče iz takozvanih problematičnih porodica:
„Većina žrtava koje su vrbovane dolaze iz siromašnih sredina, iz ruralnih sredina, u pravilu iz disfunkcionalnih porodica, porodica u kojima je prisutno nasilje u porodici i porodica koje su zapustile svoju obavezu prema djeci i prema odgajanju.“
Samo u Sigurnoj kući u Sarajevu u posljednjih sedam godina boravilo je 10 žena, žrtava organizovanog kriminala. Većina njih, kako kaže menadžerica kuće Amra Muslić, bile su djevojčice od 12 do 18 godina:
„U pitanju su djevojčice koje dolaze u kontakt sa nekim momcima koji im nude za kratko vrijeme da mogu zaraditi pare, da mogu biti samostalne, da mogu započeti svoj samostalni život, da budu važne. To njima puno znači u tom trenutku kada se osjećaju napušteno i iznevjereno od svoje porodice i pristaju, dakle, povjeruju tim ljudima. I onda vrlo često odlaze u neke druge gradove gdje rade kao konobarice u kafićima, nakon toga moraju pružati seksualne usluge muškarcima protiv svoje volje.“
Muslićeva ističe da žrtve seksualne eksploatacije u sigurne kuće dolaze u teškom zdravstvenom stanju i pretežno pod uticajem narkotika:
„One prvo osjećaju veliku krivnju za to što im se dešava, stid i sram. Jako teško poslije uspostavljaju kontakt sa svojim roditeljima jer osjećaju da su ih na neki način iznevjerili, budu često stigmatizirane u društvu kao osobe na lošem glasu, lošeg morala.“
Kako bi se mlade žene zaštitile od mogućnosti da postanu žrtve trgovine ljudima, potrebno im je pružiti mogućnost zaposlenja. Nevladina organizacija Bosanskohercegovačka inicijativa žena, uz finansijsku podršku Austrijske razvojne agencije, završila je trogodišnji projekat pod nazivom ”Ekonomsko osnaživanje u prevenciji trgovine ženama”. Program je obuhvatio 90 djevojaka iz BiH, kaže Marijana Dinek:
„Devedeset djevojaka dobilo je neku vrstu edukacije. Od toga da li je u pitanju je opismenjavanje, a jeste, mladih djevojaka koje su izgubile pravo na školovanje ili Romkinja koje uopće nisu bile školovane, do toga da smo osposobili grupe djevojaka koje su dobile dodatnu edukaciju pa pripremaju ovakve konferencije, mogu raditi kao organizatorice konferencija, frizerke koje su dobile potrebnu praksu, medicinske sestre koje su, također, dobile potrebnu praksu - i danas rade, imaju prihode, izdražavaju sebe, ali, naravno, otvaraju time put i drugim djevojkama.“
Osnovni cilj projekta “Ekonomsko osnaživanje u prevenciji trgovine ženama” jeste pripremanje djevojaka kako bi sebi i svojim porodicama, kroz samozapošljavanje, mogle osigurati ekonomsku samostalnost. Direktorica nevladine organizacije Forma F, iz Mostara, Mirjana Penava kaže da su kroz ovaj projekat djevojkama omogućeni dokvalifikacija i opismenjavanje:
Trgovina ženama kroz lažno zaposlenje je, prema riječima Penave, čest oblik ekonomskog iskorištavanja pretežno mladih žena. U borbi protiv ovog zla BiH je prihvatila međunarodne općeprihvaćene načine za borbu protiv trgovine ljudima, kaže državni koordinator Samir Rizvo:
„Da bi se efikasno borilo protiv trgovine ljudima nužno je krivično goniti trgovce ljudima, nužno je osigurati adekvatnu zaštitu za žrtve trgovine ljudima i nužno je vršiti prevenciju takve pojave. Ukoliko bilo koji od ovih segmenata nije ostvario napredak, nemoguće je očekivati da ostala dva idu dosta naprijed.“
Rizvo je naglasio da su žrtve gotovo isključivo žene, te da su u cijelosti iskorištene u svrhu seksualne eksploatacije. U nešto manjem broju registrirane su i žrtve prinudnog rada, a većinom je riječ o Romima. Naglašava da na području BiH još nije zabilježena niti jedna žrtva trgovine ljudskim organima.