Trgovina ljudima: 14 miliona ljudi prisilno radi

Ilustracija

Globalni pokazatelji govore da je samo tokom ove godine oko 21 milion osoba postao žrtvom trgovine ljudima. Riječ je o veoma unosnom poslu za kriminalce jer im donosi desetine milijardi dolara, a posljednji trendovi upućuju na zaključak da je sve više trgovine ljudima koja se završava prisilnim radom.

U vrijeme kada se tzv. napredni svijet ‘busa u prsa’ demokratijom i zaštitom ljudskih prava, milioni ljudi su žrtve trgovine ljudima. Žrtve najčešće odbijaju da budu svjedoci sudskih postupaka, tako da se može samo nagađati koliki su stvarni razmjeri ovog problema, kojem GRETA, agencija Vijeća Evrope za borbu protiv trgovine ljudima, pristupa veoma ozbiljno, ukazujući da se trend mijenja - umjesto seksualne eksploatacije, sve više razmjera uzima trgovina ljudima zbog prisilnog rada.

Vjeruje se da samo ove godine 14 miliona ljudi, žrtava ove kriminalne trgovine, radi pod robovskim uslovima širom svijeta.

Šta činiti? Kratkoročna rješenja su u rukama policije, dok trajnija, dugoročna, traže uporno i trajno angažovanje vladinih i nevladinih agencija, prije svega na prevenciji.

"Treba raditi na svim nivoima. Treba postići tu kritičnu masu da ljudi kažu NE trgovcima ljudima i dati im mogućnost da se ta kriminalna radnja i kažnjava" , poručuje Linda Eriksson Baca, iz Međunarodne organizacije za migracije.

A šta je sa Zapadnim Balkanom, na koji se tako često upire prstom da je poseban slučaj u rješavanju ovog problema? U agenciji GRETA kažu da sve države regiona sarađuju sa Agencijom, međutim:

"Još uvijek vidimo neke teškoće, na primjer u prevenciji i zaštiti osjetljivih grupa da ne postanu žrtve trgovine ljudima", kaže predsjednik agencije GRETA, Nicolas Le Coz.

Zapadni Balkan se dugo smatrao izvorom trgovine ljudima. Na pitanje da li je još uvijek tako, ili sada govorimo o regionu kao tranzitnom području, predsjednik agencije, Nicolas Le Coz kaže:

"Situacija se mjenja, ali te države ostaju izvor trgovine ljudima. Postale su takođe i zemlje tranzita, a sve više postaju i prostor gdje vidimo slučajeve interne trgovine ljudima, tako da mislim da se dosadašnje kategorije sve više mijenjaju.”

Lažni azilanti

Izdvaja se još jedna karakteristika Zapadnog Balkana, dakle i Bosne i Hercegovine - lažni azilanti koji ne prestaju da kucaju na vrata evropskih država i ponekad - ne videći drugog načina da ostanu gdje su stigli, predstavljaju se kao žrtve trgovine ljudima. S tim u vezi je i upozorenje Evropskog parlamenta da bh. vlasti moraju pokazati više rezultata u kontroli granica, borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije - jednostavno, dokazati da su čvrst i pouzdan partner. U suprotnom, a takvi glasovi se već čuju na evropskoj strani, Bosanci i Hercegovci bi mogli izgubiti bezvizni režim.

„Postoji puno nekih ocjena pojedinih zemalja članica Evropske unije da svi lažni azilanti koji dolaze iz Bosne i Hercegovine predstavljaju svojevrsnu prijetnju. Postoji, naravno, argumentirana zabrinutost i namjera Evropske unije da ukine bezvizni režim. Ja se nadam da nećemo doći u situaciju da građani opet trebaju vize, ali, naravno, u situaciji kada je u pitanju kredibilitet granica i kada je u pitanju kriminal i trgovina ljudima, postoji opasnost da se bezvizni režim ukine. To bi bila velika šteta za građane Bosne i Hercegovine, za njenu perspektivu. Zbog toga je vrlo bitno da svi u Bosni i Hercegovini i cijela politička elita rade za građane, da bi ljudi znali koja su pravila i gdje su ograničenja slobode kretanja. Imamo neke zabrinjavajuće i alarmantne podatke – još uvijek je prevelik broj lažnih azilanata, osobito u Švedskoj, Njemačkoj i Belgiji. Zbog toga treba učiniti sve da se ne ugrozi bezvizni režim“, ističe članica Evropskog parlamenta iz Slovenije, Tanja Fajon.

U agenciji GRETA, koja nakon izvještaja o Crnoj Gori i Hrvatskoj, uskoro priprema i izvještaje o trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini i Srbiji, posebno ukazuju na važnost ozbiljnih rezultata kakve u borbi protiv ove vrste kriminala očekuju od država regiona.

Oni će, upozorava se, biti konsultovani i tokom pristupanja država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, jer je riječ o konkretnim pokazateljima da li je kandidatska zemlja spremna prihvatiti evropske standarde i konvencije o zaštiti ljudskih prava, kao i da li je sposobna da uspostavi i održi punu vladavinu prava za sve svoje građane.