Fotografije: Lana Sator i arhiv | Tekst: Amos Chapple | Preveo: Zvjezdan Živković
Ruska fotografkinja ušla je u jedinu na svijetu lebdjelicu na nuklearni pogon i zabilježila rijetke fotografije njezine unutrašnjosti.
Ovo je ekranoplan klase Lun, nekoć strogo tajno sovjetsko mornaričko plovilo koje je moglo preletjeti točno iznad valova brzinom jet-zrakoplova, izbjegavajući radare i protubrodske mine.
Ekranoplan tijekom ispitivanja na Kaspijskom moru 1980-ih godina.
Ekranoplan ili leteći brod, bio je opremljen s šest bacača koji su mogli ispaliti nuklearne rakete dovoljno snažne da unište nosač zrakoplova.
Lebdjelica je koristila takozvani "efekt tla" - jastuk visokog pritiska koji se formira pod krilima ekstremno nisko letećih zrakoplova, povećavajući brzinu i dizanje. Na isti način lete i morske ptice.
Ekranoplan 2010. godine.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza i završetka programa Lun, "ubojica nosača zrakoplova" bio je smješten u ovom dobro čuvanom pristaništu na obali ruske regije Dagestan.
Fotografkinja Lana Sator
Ovog ljeta ruska istraživačica Lana Sator (31) pročitala je o tome kako će ekranoplan lebdjeti nad morem u Derbentu, gradu u Dagestanu, u kojemu bi trebao biti premješten i trajno postavljen u "domoljubnom parku".
Ekranoplan koji čekaju svoj konačni put do vojnog tematskog parka, Sator je rekla za Radio Slobodna Europa (RSE) da je iskoristila ponudu po cijeni od 150 dolara i priuštila si let iz njezine baze u Moskvi do Dagestana.
Ekranoplan nekoliko metara od obale Derbenta.
Ujutro 7. kolovoza oko 13.00 sati, Sator i njezin prijatelj ugurali su kamere u vodonepropusne vreće, prošetali se obalnom obasjanom mjesečinom, a zatim se kroz valove uputili prema lebdjelici.
Sator kaže da je more oko krila lebdjelice napravilo "duboku rupu u pijesku", ali su se uspjeli popeti na ekranoplan i zaviri u njegovu unutrašnjost.
Prijatelj Lane Sator unutar ekranoplana.
Na samom ulazu Sator je kazala: "Žarulje su bile upaljene, a generator je glasno odjekivao". Tada su ugledali čuvara.
Kontrolna soba ekranoplana.
Čini se da glasni zvuk generatora nije omeo čuvara da spava. Uz buku koja je prekrivala njihove korake, Sator i njezin suputnik – oboje mokri od morske vode – uspjeli su se provući pokraj čuvara i ući u trbuh sovjetske zvijeri.
Radar stoji visoko u repu ekranoplana. Sator kaže da postoje tri različita radarska sustava složen jedan na drugi u repu lebdjelice.
Par se potom odmaknuo od čuvara i ušao u stražnji dio lebdjelice. Zatim su uzeli kamere i svjetla te se bacili na posao.
Sator je rekla da je bila više uzbuđena nego prestrašena dok su neprimjetno puzali kroz slabo osvijetljene odjeljke ekranoplana. Lebdjelica se, poput čamca, lagano njihala na valovima.
Kokpit lebdjelice: ekranoplan je zahtijevao posadu od 15 ljudi kako bi bio u punoj funkciji.
Nakon gotovo sat vremena istražujući stražnji dio ekranoplana, par se ponovo zaputio prema čuvaru i zaustavio se kraj prednjeg dijela gdje je Sator mogla fotografirati kontrolnu sobu koja podsjeća na onu u zrakoplovu.
Stanica operatora radara. Sator kaže da su neka mjesta u ekranoplanu klase Lun bila prepuna „piletine i kolača“ koji su ostavili majstori koji rade na pripremi lebdjelice za svoj zadnji javni nastup.
Konačno, oko 3 sata ujutro, par je s pregršt ispucanih fotografija još jednom prošao pored uspavanog čuvara i sišao s krila lebdjelice u toplo more, koje je već tada bilo neočekivano duboko.
Nakon što je stupila na obalu i pogledala obris čuvara kako izlazi iz lebdjelice, proteže se i zijeva, Sator je kazala da njezina "misija ostvarena".