Uprkos nepovoljnoj političkoj situaciji i poslovnom okruženju, i u Bosni i Hercegovini ima primjera mladih ljudi koji su, bez obzira na sve prepreke, razvili vlastiti posao i osigurali egzistenciju ne samo za sebe, nego i za druge.
Takav primjer bilježimo u Tomislavgradu, u Livanjskom kantonu, gdje je jedna mlada poduzetnica od hobija napravila biznis i sada gradi regionalno poznati brend damskih tašni, pri tom zapošljavajući u proizvodnji neke od svojih sugrađanki.
U proizvodnom pogonu firme Lovely Bags u Tomislavgradu radi se punom parom. Riječ je o sve popularnijem brendu damskih tašni, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i Švicarskoj, a uskoro će se pojaviti i u Sloveniji, Crnoj Gori i Srbiji.
U malom, ali uigranom timu, radnica Ilijana Tadić zadužena je za narudžbe. “Kroz cijelu godinu primamo jako puno narudžbi, ali zanimljivo je da sad kroz ovo vrijeme dolazi do zagušenja, jer cure naše iz dijaspore su već, koje su bile tu za Uskrs, rezervirale datum, da bi na ljeto dobile torbu”, govori Tadić.
Stalno zapošljavanje novih
A sve je počelo kao hobi. Duvanjka Marija Perić pravila je tašne za sebe. Kada je uvidjela da to što ona napravi nije lijepo samo njoj, počela je s proizvodnjom. “Proizvodnja ide super. Stalno sa rastom, stalno zapošljavamo nove djelatnike. Potražnja je stvarno velika”, kaže Marija Perić.
Tašne Marije Perić
Biznis se stalno širi, pa je Marija morala adaptirati i garažu porodične kuće u Tomislavgradu, odnosno proširiti je i na dio voćnjaka, kako bi osposobila proizvodnju. I sve to u kraju koji nema tradiciju u takvoj vrsti proizvodnje niti obučene kadrove za tako nešto.
“Ideje su moje, znači, ja sa svojim kolegicama iz ureda. Uvijek kada kupim nove materijale, nove kopče, onda napravim skice. Kad to završim, onda s njima komentiram, šta one misle o tome, sviđa li im se ili kad napravim gotov proizvod. Kad napravim torbicu koju sam zamislila, ja vidim da li mi se sviđa ili ne sviđa, da li trebam nešto dodati ili ne”, priča Marija.
Kako ide prodaja tašni bh. brenda, provjerili smo i u duvanjskom tržnom centru. “Traže se torbice, dolaze ljudi iz Hrvatske i šire, tražiti baš njene torbice, Marije naše. Rezultati su svakim danom bolji i bolji, suradnja je uspješna. Što se tiče prodaje, obje strane mislim da su zadovoljne”, govori radnica u tržnom centru, Ivana Šteko.
“Severina je bila oduševljena”
I ne samo da Marijine tašne dobro idu kod šire populacije. Za njene proizvode zainteresirale su se i neke od najvećih zvijezda šou-biznisa u BiH i Hrvatskoj, a među njima je i poznata hrvatska pjevačica Severina.
“Severini sam poklonila torbicu, uradila sam je baš ekstra za nju. Znači, taj dizajn i taj poklon je bio baš osmišljen samo za Severinu. To je bila torbica sa kožom i sa Swarovski kristalima i Severina je stvarno bila oduševljena ”, priča Marija.
Radnice firme Lovely bags
Marijini uspjesi nisu važni samo za nju, nego i za Duvanjke koje ona zapošljava. Danas za nju radi petnaest radnica, a uskoro se očekuje da ih bude još toliko.
To je dobra vijest za kraj koji je poznat po tome što veliki broj ljudi, koji su i hrvatski državljani, odlazi trbuhom za kruhom u Evropsku uniju ili dalje na zapad.
Šansa za ostanak
“Svi mi koji imamo bilo kakvu mogućnost, bilo kakvo zaposlenje, ostajemo. Tu nam je dom, tu nam je jezik, tu nam djeca rastu. Ko god ima ikakvu šansu da ostane, on ostaje, ali ljudi koji nemaju posao, oni i idu”, kazala nam je jedna od radnica u proizvodnji, Nikolina Perić.
“I sve smo zadovoljne poslom. I drago nam je da možemo ostati i da se možemo baviti ovim”, dodaje radnica Zorica Ćurić.
Mlada poduzetnica Marija Perić, kada je riječ o iseljavanju iz BiH, poručuje:
“Ne treba napustiti zemlju u kojoj si odrastao. Znači, treba pružiti priliku, treba se potruditi, stvoriti nešto svoje. Tržište je veliko, ne morate se samo za svoj grad vezati. Znači, možete svoje ideje prodati i dalje, ali ipak ostati u zemlji iz koje ste potekli”.
Od države - ništa
A kako se u toj zemlji boriti sa birokratijom, nepovoljnim uslovima za poslovanje i brojnim drugim preprekama? Marija Perić kaže kako od države nikada nije dobila ništa.
“Prijavljivala sam se par puta za poticaje, za mlade žene poduzetnice i za mlade poduzetnike. Nisam nikad ništa dobila. Kad sam vidjela da je jedan solarij dobio poticaje, ja sam bila razočarana, jer ja ipak tu imam proizvodnju i zapošljavam ljude. Sve sama postižem, koliko mogu i kako mogu. Kupujem mašinu po mašinu. Znači, nije to bilo na početku 15 mašina, to je bila jedna, pa dvije, pa nakon pola godine tri i tako dalje”, ističe Marija.
Recimo još da Marijine tašne sada traže i sa Floride. Međutim, hoće li to biti konačno dovoljno da vlasti – stvaranjem uslova za poslovanje Marijinog, ali i svih drugih sličnih biznisa u BiH - konačno podrže ovaj i sve slične projekte, u korist svih građana?