U Beogradu je prošlog tjedna održano natjecanje za najboljeg kuhara Balkana na kojem je sudjelovalo 9 država, od Slovenije do Turske i Cipra, a prvu i najvišu titulu «Zlatni kuhar Balkana» osvojio je Hrvat Tomislav Hruban, 29-godišnji kuhar iz zagrebačkog hotela Westin.
Kada smo danas pozvali zagrebački Hotel Westin, «Zlatni kuhar Balkana» nije imao puno vremena za razgovor, uspio je iz kuhinje izaći tek na desetak minuta.
„Nemam puno vremena, baš smo u gužvi s tanjurima, pripremamo večeru za oko 200 maturanta“, kazao nam je.
Titule, kaže, nije još ni svjestan iako ju je dobro proslavio i u Beogradu, a i proteklih dana u Zagrebu:
«Prvi put sam bio u Beogradu i stvarno mi je bilo odlično! Primili su nas stvarno široke ruke i častili nas gdje god su stigli. Imali smo organiziranu večeru u jednom restoranu na samom Dunavu. To je jedna terasa, na samom pontonu i kad prodje brod sve se od valova zaljulja, zaista prekrasan ambijent. Kad je u subotu završilo natjecanje i svi se okupili odmah je tu bila i muzika, pjevalo se za stolom... Moram priznat da se već dugo nisam tako lijepo proveo k'o tamo.»
U vrlo oštroj konkurenciji kuhara iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Grčke, Turske, Crne Gore, Rumunjske i Cipra upravo je 29-godišnji Tomo Hruban iz Velike Gorice kraj Zagreba odnio laskavu titulu:
«U svega 90 minuta trebalo je pripremiti kompletan objed, završio sam 2 minute prije roka, a pripremao sam: hladno predjelo - riba (brancin) sa špinatom i paprikom u umaku od carryia u kombinaciji sa lososom i mahunarkama. Za glavno jelo – biftek punjen guščjom jetrom i omotom od blitve u kombinaciji s rižotom od šumskih gljiva i raguom od povrća. Desert je bio dosta lagan, muss od bijele čokolade s malinama i jednim žličnikom od breskve.»
RSE: Da li ste se sami prijavili za natjecanje ili tko vas je prijavio?
Hruban: Pa, prijavio me Hrvatski kuharski savez budući da sam ja član hrvatske nacionalne kulinarske reprezentacije koja broji 12 članova, a s obzirom da sam lani u nizu natjecanja u Hrvatskoj osvojio 'kristalnu kuhaču' , a to znači 'Hrvatski kup', izbornik Ognjenović me je odabrao da prezentiram Hrvatsku na medjunarodnom natjecanju u Beogradu.
RSE: Velika titula....?
Hruban: Pa da, jest Balkan Culinary Cup 'Zlatni kuhar Balkana'!
RSE: Hrvatska baš ne voli da je ubrajaju u Balkan?!
Hurban: Haha...ne voli, da. Al' mislim, bože moj, takva je regija i ne možemo mi pobjeći od toga. Znam da se to ne voli i da je svima mrsko, al' ne možemo mi pobjeć od toga.
Sudjelovao je Tomislav prošlih godina s hrvatskom kuharskom reprezentacijom i na natjecanjima u Parizu, Welsu, a ljubav prema kuhanju spoznao je još u djetinjstvu, u gostionici svoga djeda Branka u Velikoj Gorici:
«Kao mali sam se uvijek igrao u kuhinji s tim tavama, loncima... Sjećam se da je jednom prilikom s mamom i tatom ušao u kuhinju nekakav čovjek u bijeloj uniformi, a ja sam baš sjedio na stolu i taman si na stroj za pomfrit rezao krumpir i pekao ga u fritezi. Sjedim ja tako i jedem, imao sam možda 7 godina, nemam pojma da je to inspektor, a on me pogladi po glavi i kaže 'e, dečko, znaš, pa ti sad tu ne bi baš smio biti...' Gledam ja njega i mislim 'pa, ko si sad ti da meni govoriš da ja u svojoj kuhinji nemrem bit' ...'
Hruban ističe da se Hrvatska i zemlje u regiji mogu pohvaliti raznolikom kuhinjom, ali prije svega vrlo, vrlo kvalitetnim namirnicama:
«Kad udjete vani u nekakvu prodavaonicu ili na plac, svejedno, i pomirišete rajčicu, jednostavno, ona nema taj miris rajčice, tako da kod nas još uvijek to postoji, još uvijek je rajčica-rajčica, paprika miriše na papriku, još uvijek ima svoj miris, tako da je to kod nas još uvijek veliki plus.»
Tomislav je oženjen, ima trogodišnjeg sina i mjesec i pol staru kćerkicu. Na pitanje tko kuha kod njega doma, odgovara:
"Pa, iskreno ću reći, tu palicu je preuzela –žena."
RSE: A kako je kuhat 'zlatnom kuharu', da li prigovarate?
Hruban: Pa ne smijem prigovarat, inače ću ostat gladan, hahaha.
„Nemam puno vremena, baš smo u gužvi s tanjurima, pripremamo večeru za oko 200 maturanta“, kazao nam je.
Titule, kaže, nije još ni svjestan iako ju je dobro proslavio i u Beogradu, a i proteklih dana u Zagrebu:
«Prvi put sam bio u Beogradu i stvarno mi je bilo odlično! Primili su nas stvarno široke ruke i častili nas gdje god su stigli. Imali smo organiziranu večeru u jednom restoranu na samom Dunavu. To je jedna terasa, na samom pontonu i kad prodje brod sve se od valova zaljulja, zaista prekrasan ambijent. Kad je u subotu završilo natjecanje i svi se okupili odmah je tu bila i muzika, pjevalo se za stolom... Moram priznat da se već dugo nisam tako lijepo proveo k'o tamo.»
U vrlo oštroj konkurenciji kuhara iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Grčke, Turske, Crne Gore, Rumunjske i Cipra upravo je 29-godišnji Tomo Hruban iz Velike Gorice kraj Zagreba odnio laskavu titulu:
«U svega 90 minuta trebalo je pripremiti kompletan objed, završio sam 2 minute prije roka, a pripremao sam: hladno predjelo - riba (brancin) sa špinatom i paprikom u umaku od carryia u kombinaciji sa lososom i mahunarkama. Za glavno jelo – biftek punjen guščjom jetrom i omotom od blitve u kombinaciji s rižotom od šumskih gljiva i raguom od povrća. Desert je bio dosta lagan, muss od bijele čokolade s malinama i jednim žličnikom od breskve.»
RSE: Da li ste se sami prijavili za natjecanje ili tko vas je prijavio?
Hruban: Pa, prijavio me Hrvatski kuharski savez budući da sam ja član hrvatske nacionalne kulinarske reprezentacije koja broji 12 članova, a s obzirom da sam lani u nizu natjecanja u Hrvatskoj osvojio 'kristalnu kuhaču' , a to znači 'Hrvatski kup', izbornik Ognjenović me je odabrao da prezentiram Hrvatsku na medjunarodnom natjecanju u Beogradu.
RSE: Velika titula....?
Hruban: Pa da, jest Balkan Culinary Cup 'Zlatni kuhar Balkana'!
RSE: Hrvatska baš ne voli da je ubrajaju u Balkan?!
Hurban: Haha...ne voli, da. Al' mislim, bože moj, takva je regija i ne možemo mi pobjeći od toga. Znam da se to ne voli i da je svima mrsko, al' ne možemo mi pobjeć od toga.
Sudjelovao je Tomislav prošlih godina s hrvatskom kuharskom reprezentacijom i na natjecanjima u Parizu, Welsu, a ljubav prema kuhanju spoznao je još u djetinjstvu, u gostionici svoga djeda Branka u Velikoj Gorici:
«Kao mali sam se uvijek igrao u kuhinji s tim tavama, loncima... Sjećam se da je jednom prilikom s mamom i tatom ušao u kuhinju nekakav čovjek u bijeloj uniformi, a ja sam baš sjedio na stolu i taman si na stroj za pomfrit rezao krumpir i pekao ga u fritezi. Sjedim ja tako i jedem, imao sam možda 7 godina, nemam pojma da je to inspektor, a on me pogladi po glavi i kaže 'e, dečko, znaš, pa ti sad tu ne bi baš smio biti...' Gledam ja njega i mislim 'pa, ko si sad ti da meni govoriš da ja u svojoj kuhinji nemrem bit' ...'
Hruban ističe da se Hrvatska i zemlje u regiji mogu pohvaliti raznolikom kuhinjom, ali prije svega vrlo, vrlo kvalitetnim namirnicama:
«Kad udjete vani u nekakvu prodavaonicu ili na plac, svejedno, i pomirišete rajčicu, jednostavno, ona nema taj miris rajčice, tako da kod nas još uvijek to postoji, još uvijek je rajčica-rajčica, paprika miriše na papriku, još uvijek ima svoj miris, tako da je to kod nas još uvijek veliki plus.»
Tomislav je oženjen, ima trogodišnjeg sina i mjesec i pol staru kćerkicu. Na pitanje tko kuha kod njega doma, odgovara:
"Pa, iskreno ću reći, tu palicu je preuzela –žena."
RSE: A kako je kuhat 'zlatnom kuharu', da li prigovarate?
Hruban: Pa ne smijem prigovarat, inače ću ostat gladan, hahaha.