Radio Slobodna Evropa počinje sa novim serijalom u kojem priznati ekonomisti iz BiH govore o najbolnijim tačkama bh. ekonomije. Podsjećamo: Bosna i Hercegovina je zemlja sa najvećom stopom nezaposlenosti u regiji, najmanjim bruto domaćim proizvodom, najlošijim uslovima poslovanja za privrednike, te najbrojnijom državnom javnom administracijom. Ekonomski stručnjaci govore o načinima izlaska iz krize u kojoj je ta zemlja posljednjih 15 godina, te prioritetnim potezima koje treba poduzeti kako bi se zaustavio sunovrat privrede.
Prvi u nizu je Miloš Todorović, član Udruženja ekonomista RS ( SWOT) koji ocjenjuje da je bh. ekonomija bolesnik kojem podhitno treba operacija.
Todorović: Možemo upotrijebiti samo jednu riječ, da su i ekonomska i socijalna situacija u Bosni i Hercegovini jako teške. Kada bih upotrebljavao medicinski termin, rekao bih da je pacijent zreo za operaciju.
Todorović: Mislim da mi nikada nismo suštinski napravili to tzv. strateško fokusiranje. Jesmo djelimično. Strateško fokusiranje podrazumijeva da mi kažemo: trenutno smo tu gdje jesmo i da napravimo strateški plan, ali ne za sljedećih deset godina, već za sljedeće dvije ili tri godine, u kom pravcu mi želimo da idemo. I da svi znaju da idemo u tom pravcu i da tako usmjerimo sredstva. Vrlo često se dešava da rasipamo resurse baš iz razloga da nismo sigurni koji nam je pravac. Nekako je prvi korak da kažemo sami sebi istinu gdje se nalazimo. Ako slušamo većinu političara u Bosni i Hercegovini, oni o tome ne pričaju iskreno.
Todorović: Svi se ubismo trubeći o tome kako ne treba da se zapošljavaju ljudi u javnom sektoru, a oni se i dalje zapošljavaju. Mi trebamo skinuti broj zaposlenih u javnom sektoru za otprilike trećinu. Da li je to sad realno da se uradi? Vjerovatno ne, ali barem bismo trebali stati sa zapošljavanjem u javnom sektoru.
Koliko god da svi pričamo o tome, konstantno imamo priliv novozaposlenih u javni sektor, a odavno ne možemo da ga servisiramo. Dugoročno gledajući, mi moramo doći do realnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako govorimo o privredi, ona ima zaista ogroman broj problema. Jedan koji je totalno problematičan, gdje se većina preduzeća - koja čak i dobro rade – guši, jeste likvidnost, nemogućnost preduzeća da plaćaju svoje obaveze.
Preduzeća ako ne budu došla u poziciju da mogu da izmiruju svoje obaveze, padaće im promet. Vidjeli ste da se dugo bavimo ovom pričom o multilateralnoj kompenzaciji. Mi imamo začarani krug u kojem vi kao preduzeće dugujete meni, ja dugujem vašem kolegi, on ima preduzeće, i svi se nalazimo u nekom krugu gdje svi svima duguju, a novca nema. Ono što bismo morali da uvedemo jeste disciplina u smislu plaćanja obaveza, ali ne samo disciplina u smislu plaćanja obaveza državi. Recimo, Uprava za indirektno oporezivanje vam odmah naplati PDV i njih briga šta se dešava dalje.
Jedan od oblika je recimo uvođenje zakonskog roka plaćanja – što su radile zemlje u okruženju, gdje je vrlo jasno definisano koliko dugo vi možete meni da dugujete, zakonom je definisano. U Hrvatskoj je to 45 dana, u Sloveniji je 90 dana, Srbija je sada u procesu, ne znam da li su ga završili, a u Bosni i Hercegovini nisam čak primijetio da je nekad neko stidljivo pomenuo ovu temu. A da ne pominjem to da su državni organi - na svim nivoima – najveći dužnici preduzećima.
Todorović: Evo, imali smo ovaj potez Vlade Republike Srpske gdje je uveden neoporezivi dio dohotka, i to jest neki pravac u kojem treba ići, ali kada govorimo o preduzećima, ja se vrtim non-stop oko privrede jer ona je jedini realni izvor prihoda – ima ogroman broj parafiskalnih nameta. Mi smo radili par analiza gdje se vrlo jasno vidi da prosječno preduzeće, 20-30 ili 50 zaposlenih, na godišnjem nivou plaća preko 30 različitih nameta, gdje zaista ima nekih totalnih nebuloza. S druge strane, treba da pooštrimo plativost onog što firma treba da plati. Nekako su taj javni sektor i privreda u totalno neravnopravnom položaju – privreda mora da plaća nesposobnost javnog sektora, tako bih to rekao.
Todorović: Svi manje-više znaju koliko imaju realnih sredstava koja će im doći. I samo na taj način možemo raspoređivati budžet. Zaista morali bismo da nekako stanemo na zemlju i da kažemo: ako će naš realni priliv biti četiri, a mi smo zamislili da je pet, hajde da vidimo šta da uradimo da uskladimo priliv sa planiranjem, a ne da planiramo onako kako mislimo da treba, a kad dođe na naplatu, da onda dižemo od nekoga kredit.
Prvi u nizu je Miloš Todorović, član Udruženja ekonomista RS ( SWOT) koji ocjenjuje da je bh. ekonomija bolesnik kojem podhitno treba operacija.
RSE: Bosna i Hercegovina je zemlja sa gotovo šest milijardi evra unutrašnjeg i vanjskog duga. Preko pola miliona stanovnika je nezaposleno. Budžetski deficiti se nadoknađuju zaduživanjima. U ovakvoj situaciji, kakva je Vaša percepcija ekonomsko-socijalne slike u Bosni i Hercegovini? Postoji li možda neki medicinski termin kojim biste opisali to stanje?
Todorović: Možemo upotrijebiti samo jednu riječ, da su i ekonomska i socijalna situacija u Bosni i Hercegovini jako teške. Kada bih upotrebljavao medicinski termin, rekao bih da je pacijent zreo za operaciju.
RSE: Koji bi bili konkretni koraci za izlazak iz krize?
Todorović: Mislim da mi nikada nismo suštinski napravili to tzv. strateško fokusiranje. Jesmo djelimično. Strateško fokusiranje podrazumijeva da mi kažemo: trenutno smo tu gdje jesmo i da napravimo strateški plan, ali ne za sljedećih deset godina, već za sljedeće dvije ili tri godine, u kom pravcu mi želimo da idemo. I da svi znaju da idemo u tom pravcu i da tako usmjerimo sredstva. Vrlo često se dešava da rasipamo resurse baš iz razloga da nismo sigurni koji nam je pravac. Nekako je prvi korak da kažemo sami sebi istinu gdje se nalazimo. Ako slušamo većinu političara u Bosni i Hercegovini, oni o tome ne pričaju iskreno.
RSE: Znamo da postoji mnogo toga što treba da se uradi, ali šta je to što bi trebao biti prioritet, a da je istovremeno i provodivo, da je moguće u ovom trenutku uraditi?
Todorović: Svi se ubismo trubeći o tome kako ne treba da se zapošljavaju ljudi u javnom sektoru, a oni se i dalje zapošljavaju. Mi trebamo skinuti broj zaposlenih u javnom sektoru za otprilike trećinu. Da li je to sad realno da se uradi? Vjerovatno ne, ali barem bismo trebali stati sa zapošljavanjem u javnom sektoru.
Koliko god da svi pričamo o tome, konstantno imamo priliv novozaposlenih u javni sektor, a odavno ne možemo da ga servisiramo. Dugoročno gledajući, mi moramo doći do realnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako govorimo o privredi, ona ima zaista ogroman broj problema. Jedan koji je totalno problematičan, gdje se većina preduzeća - koja čak i dobro rade – guši, jeste likvidnost, nemogućnost preduzeća da plaćaju svoje obaveze.
Preduzeća ako ne budu došla u poziciju da mogu da izmiruju svoje obaveze, padaće im promet. Vidjeli ste da se dugo bavimo ovom pričom o multilateralnoj kompenzaciji. Mi imamo začarani krug u kojem vi kao preduzeće dugujete meni, ja dugujem vašem kolegi, on ima preduzeće, i svi se nalazimo u nekom krugu gdje svi svima duguju, a novca nema. Ono što bismo morali da uvedemo jeste disciplina u smislu plaćanja obaveza, ali ne samo disciplina u smislu plaćanja obaveza državi. Recimo, Uprava za indirektno oporezivanje vam odmah naplati PDV i njih briga šta se dešava dalje.
Jedan od oblika je recimo uvođenje zakonskog roka plaćanja – što su radile zemlje u okruženju, gdje je vrlo jasno definisano koliko dugo vi možete meni da dugujete, zakonom je definisano. U Hrvatskoj je to 45 dana, u Sloveniji je 90 dana, Srbija je sada u procesu, ne znam da li su ga završili, a u Bosni i Hercegovini nisam čak primijetio da je nekad neko stidljivo pomenuo ovu temu. A da ne pominjem to da su državni organi - na svim nivoima – najveći dužnici preduzećima.
RSE: Šta bi se moglo promijeniti po pitanju poreske politike?
Todorović: Evo, imali smo ovaj potez Vlade Republike Srpske gdje je uveden neoporezivi dio dohotka, i to jest neki pravac u kojem treba ići, ali kada govorimo o preduzećima, ja se vrtim non-stop oko privrede jer ona je jedini realni izvor prihoda – ima ogroman broj parafiskalnih nameta. Mi smo radili par analiza gdje se vrlo jasno vidi da prosječno preduzeće, 20-30 ili 50 zaposlenih, na godišnjem nivou plaća preko 30 različitih nameta, gdje zaista ima nekih totalnih nebuloza. S druge strane, treba da pooštrimo plativost onog što firma treba da plati. Nekako su taj javni sektor i privreda u totalno neravnopravnom položaju – privreda mora da plaća nesposobnost javnog sektora, tako bih to rekao.
RSE: Kako Vi gledate na politiku zaduživanja koju provode vlasti? Šta se tu može učiniti kako bi se smanjio nivo duga Bosne i Hercegovine?
Todorović: Svi manje-više znaju koliko imaju realnih sredstava koja će im doći. I samo na taj način možemo raspoređivati budžet. Zaista morali bismo da nekako stanemo na zemlju i da kažemo: ako će naš realni priliv biti četiri, a mi smo zamislili da je pet, hajde da vidimo šta da uradimo da uskladimo priliv sa planiranjem, a ne da planiramo onako kako mislimo da treba, a kad dođe na naplatu, da onda dižemo od nekoga kredit.