Todorović: Političkim vođama u BiH ne odgovara pomirenje

Predstavnici vjerskih zajednica tokom posjete stratištima iz posljednjeg rata, 24. april 2017.

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske, za “Zašto?” objašnjava zbog čega politički lideri u BiH ne slijede gest pomirenje vjerskih čelnika koji su zajednički obišli mjesta stradanja pripadnika svih vjera i naroda u posljednjem ratu.

  • Pitanje

Jučerašnja posjeta religijskih lidera okupljenih u Međureligijskom vijeću stratištima širom Bosne i Herecgovine svakako je značajan događaj i veoma snažan doprinos procesu pomirenja i izgradnje međuetničkog i međureligijskog povjerenja u BiH.

Istovremeno, treba podsjetiti da je Međureligijsko vijeće u proteklim godinama zaista imalo niz aktivnosti u lokalnim zajednicama koje su bile jedan snažan doprinos razumijevanju i pomirenju.

Međutim, pitanje koje se svakako otvara i koje su mnogi građani postavljali u proteklih dvadesetak godina je ključno: zašto se na ovaj potez trebalo čekati 20 godina?

  • Knjige

Ne treba puno filozofirati i mislim da odgovor možemo prepoznati u snažnom uticaju politike na religijske zajednice u BiH i na njihove lidere – to je nesporno, to je činjenica i ta prepletenost politike i religije svakako ide ne štetu religije i na štetu vjere.

Ionako prljava dnevna politika u BiH dodatno je uprljala sve ono čisto i pošteno što u svim svetim knjigama stoji i što bi na neki način religijski lideri trabalo da afirmišu u javnosti.

  • Hipoteka

Umjesto toga, mi smo imali jednu zaista čvrstu i neraskidivu vezu uzajamno ovisnih između političkih lidera i religijskih lidera koja se na neki način ogledala u svim vrstama saradnje, počev od onih finansijskih, zatim do ostvarivanja različitih privilegija za religijske lidere, pa čak i onoga što je zaista nedopustivo i sramno, a to je otvorena agitacija pojedinih religijskih lidera pred izbore i u predizbornim kampanjama gdje su veoma snažno, otvoreno i nedvosmislneo davali podršku političkim strukturama ili političkim liderima.

U jednom sekularnom društvu, kakvo bi trebalo biti bosansko-hercegovačko, to je zaista nedopustivo i mislim da to u pravom smislu predstavlja jednu tešku hipoteku na religijskim zajednicama i religijskim liderima i uvijek predstavlja veliku opasnost u smislu izbijanja novih konflikata, međureligijskog nerazumijevanja i sukoba.

  • Korak

Prema tome, taj negativni uticaj politike do sada je zapravo stopirao svaku vrstu inicijative, čak i onih religijskih lidera koji su u više navrata otvoreno, ne samo iznosili prijedloge za saradnju za pomirenje i za međureligijsko razumijevanje, nego i onih koju su čak u pojedinim momentima bili spremni da kritički sagledaju sve ono što su religijske zajednice uradile tokom rata u BiH jer zaista imaju jednu neospornu odgovornost, vrlo često ne samo za tu homogenizaciju nego jednostavno i za ekstremizam, jer su vrlo često ili sa političkih govornica ili u vjerskim objektima pozivali na nešto što će rezultirati brojnim i masovnim zločinima.

Mislimo da bi i to bio jedan korak ka tome da i religijske zajednice kritički sagledaju jednu vrstu odgovornosti za sve što se u BiH dešavalo jer je ona zaista nesporna.

  • Vizija

Ja ne očekujem da će u ovom trenutku politički lideri pratiti ovaj korak religijskih lidera, jer mislim da oni zaista nisu spremni za to i oečigledno je da trenutnim liderima u Bosni i Hercegovini politika kontrolisanja međuetničke, međureligijske mržnje, nepovjerenja, zatvorenosti i odsustva komunikacije itekako odgovara.

Oni će na tome i dalje insistirati jer jednostavno nesposobne politike koje nemaju viziju, koje nemaju jasnu ideju za bolji život, vraćaju Bosnu i Hercegovinu unazad i u sklopu tog vraćanja unazad oni žele da i dalje drže religijske lidere i vjerske zajednice pod svojom potpunom političkom kongtrolom.

  • Mladi

Građani moraju da preuzmu odgovornost za osudu onoga što politički lideri u ovoj zemlji vrlo često rade a to je upravo izazivanje religijskih i etničkih netrpeljivosti i mržnje kako bi udaljili pažnju građana od svoje nesposobnosti da rješavaju ozbiljna ekonomska i druga reformska pitanja, kako bi udaljili pažnju građana od enormne kprupcije, krađe i pljačke državnog novca.

Ta pljačka je nesporna i građani ne traba da budu naivni.

Oni treba da daju podršku osim političkim liderima koji imaju rješenje za ozbiljne probleme koji u BiH postoje, prije svega nezaposlenost mladih, odlazak mladih iz ove zemlje, osjećaj nesigurnosti, osjećaj frustracije, jedno opšte nezadovoljstvo.

  • Isključivost

Ovi politički lideri nisu spremni na to i ja bih rekao da je ovaj iskorak religijskih lidera u posjeti stratištima dobar primjer koji bi oni trebalo da slijede.

Ali budimo sigurni da to neće raditi jer smo ovih dana u nekim izjavama i postupcima u komunikaciji najviših političara, recimo iz Republike Srpske sa religijskim liderima, sa predstavnicima međunarodne zajednice i u govoru o zločinima koji su se ranije dešavali mogli vidjeti jednu isključivost, jednostarnost, nerazumijevanje, aroganciju i netrpeljivost koja nikome neće donijeti ništa dobro.