Zavod za vaspitanje muške djece i omladine u Sarajevu jedina je ustanova u Federaciji BiH koja se bavi odgojom i resocijalizacijom maloljetnih počinitelja kaznenih djela.
U Zavodu trenutačno boravi 17 maloljetnika, upućenih na osnovu odluke suda ili organa starateljstva. Zavod je vaspitna ustanova, čiji se rad s korisnicima zasniva na odgojnoj mjeri, a ne na sankciji.
„U Zavodu sam oko četiri godine. Roditelji su mi se razveli. Nisam htio ići u školu. Brat mi je malo stariji i nije me mogao povući da idem u školu. Zato su me poslali u Zavod“, riječi su šesnaestogodišnjeg maloljetnika, koji je pristao govoriti za Radio Slobodna Europa.
Razvod roditelja mu je, kaže, obilježilo život. Od užih članova obitelji, komunicira jedino sa starijim bratom.
„Da sam bio s obitelji, završio bih školu i ne bi boravio u ovom domu. Mislim da bih bio pametniji momak. Drugačije bih se ponašao. Roditelji bi sigurno uticali na mene. Brat to nije mogao, zato sam završio ovdje“, kaže.
Njegov najbolji prijatelj ima 20 godina i spada u kategoriju starijih maloljetnika. Uspio je završiti srednju školu. Danas studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. O boravku u Zavodu kaže:
„U Zavodu boravim godinu i pol. Vrijeme provodim igrajući stolni tenis. Volim kompjutere i društvene igre. Nekad nešto i crtamo i radimo na staklu. Prošetamo povremeno po gradu s vaspitačima ili odemo na izlet.“
Individualni pristup
Osnovna djelatnost Zavoda jeste tretman odgojno zanemarene i zapuštene djece. Programi resocijalizacije i odgoja maloljetnika ostvaruju se pomoću stručnih službi unutar ustanove. Cilj je utjecati na svijest maloljetnika, kako bi se uklonile negativne pojave u njihovom ponašanju, kaže pedagogica Zavoda Nesiba Šatara.
„Prilikom njihovog prijema, sačinimo individualni plan i program tretmana. Svi oni nemaju ista interesovanja i sklonosti. Imamo kolektivno – savjetodavne razgovore i terapijski rad. Razgovore obavljamo jednom sedmično“, naglašava Šatara.
Važan dio tretmana ustanove su i edukacijsko-rekreativne aktivnosti. Jedna od njih je i radionica za radnookupacijsku terapiju preradom drveta i slikanjem na staklu.
„Kreativne radnje izvode se na papiru i platnu u vidu crteža ili maketa. Izrađujemo slike i kutijice. Ne rade neke majstorske radnje, pretežno je to likovni sadržaj“, pojašnjava voditelj ove radionice Derviš Karavdić.
Dževad Šuško, foto: Ivan Katavić
Mladići koji borave u Zavodu uglavnom potiču iz obitelji u kojima je izostavljen nadzor i roditeljska pažnja. Većina njih višestruki su počinitelji teških kaznenih djela, ističe direktor Zavoda Dževad Šuško.
„Radi se o teškim krađama i vršnjačkom nasilju. Ima situacija gdje je izvršena i teška krađa i nanošenje teških tjelesnih povreda trećim licima. U analima ovog Zavoda zabilježen je i pokušaj ubistva. Bilo je i seksualnih delikata. Sve one mračne stvari koje su dešavaju na ulici, zastupljene su kod osoba koje su smještene u Zavodu“, ocjenjuje Šiško.
Boravak maloljetnika u Zavodu može trajati od šest mjeseci od dvije godine. Otpust maloljetnika predviđen je kada se okonča, obustavi ili izmijeni sudska odluka. Otpust podrazumijeva osposobljenost za samostalni život i integriranje u društvene tokove, dodaje Šuško.
„Mi za početak smatramo uspjehom i kada napravimo apstinenciju od činjenja krivičanih djela jednog maloljetnika. Obzirom da se čitav ovaj proces odvija u otvorenom sistemu zaštite, svakodnevni su izazovi. Odlaskom i povratkom u školu, bježanjem s nastave, počinje novo krivično djelo. Sve u svemu, to je težak i dugotrajan proces. Mi prepoznajemo napredak u malim stvarima, ali vjerovatno javnost očekuje mnogo više“, zaključuje Šiško.
Maloljetnička delinkvencija problem je u BiH koji poprima sve veće razmjere. Osim nedovoljnih mjera prevencije, poseban problem predstavlja i manjak ustanova za smještaj maloljetnih prestupnika.
Država nema jedinstvenu i sistemsku strategiju borbe protiv ove pošasti.