Oblast tajnih podataka u Crnoj Gori regulisana je još 2008. godine Zakonom o tajnosti podataka i to je prvi zakon kojim je propisan jedinstven sistem određivanja tajnosti podataka, pristupa tajnim podacima, čuvanja, korišćenja, evidencije i zaštite tajnih podataka.
U Crnoj Gori tajne su na sigurnom, a njihova zaštita povjerena je posebnoj direkciji koja je, između ostalog, nadležna za obezbjeđivanje primjene standarda i propisa iz oblasti zaštite tajnih podataka, razmjenu tajnih podataka sa NATO i Evropskom unijom, izdavanje dozvola za pristup tajnim podacima i NATO certifikata za pristup NATO tajnim podacima i inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem zakona i primjenom međunarodnih sporazuma o razmjeni i zaštiti tajnih podataka.
Direktor Direkcije za zaštitu tajnih podataka, Savo Vučinić, o tome šta sve spada u domen tajnih podataka.
„To su podaci koji se odnose na oblast odbrane, javne bezbjednosti, vanjskih poslova, obavještajnu i bezbjedonosnu djelatnost, a čijim bi eventualnim otkrivanjem nepoznatom licu mogle nastati posljedice po bezbjednost Crne Gore, za njen politički ili ekonomski interes“, navodi Vučinić.
Pod kojim uslovima i kako tajni podaci mogu da budu objavljeni?
„Tajni podaci se, u skladu sa legislativom koja tretira tu oblast u Crnoj Gori, ne mogu objavljivati sve do prestanka njihove tajnosti. Ovlašćeno lice za određivanje stepena tajnosti podataka, prilikom određivanja stepena tajnosti, određuju i način prestanka tajnosti i to određivanjem datuma, događaja ili vremena čijim istekom prestaje tajnost podatka. Takođe je Zakonom data mogućnost ovlašćenom licu, koja je odredila stepen tajnosti podataka, da može ukinuti tajnost podatka i to prije isteka vremena čijem istekom prestaje tajnost podatka“, pojašnjava Vučinić.
U Crnoj Gori bilo je nekoliko slučajeva „curenja“ tajnih podataka, a za to su odgovorne pojedine institucije koje su dozvolile da povjerljive stvari ipak dođu do medija.
Veljović na saslušanju
Poznati su slučajevi gdje su šefovi javne i tajne policije protestovali zbog „curenja“ informacija o bezbjedonosno interesantnim osobama sa sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost u okviru kojih su saslušavani o aktivnostima koje provode u borbi protiv kriminala.
Revoltiran zbog curenja podataka, direktor Uprave policije, Veselin Veljović, je još 2007. godine zaprijetio da će vrlo selektivno saopštiti informacije o nekoliko policijskih istraga povodom kojih je tada zatraženo njegovo kontrolno saslušanje u Parlamentu.
Veljović je optužio „pojedine članove“ Odbora za nedostatak bezbjednosne kulture i poručio da to ne doprinosi uspostavljanju međusobnog povjerenja i kvalitetnom radu tog skupštinskog tijela.
Zbog „curenja“ informacija sa sjednica Odbora za bezbjednost, šef Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Duško Marković, je 2008. godine najavio internu istragu.
Rezultati su stigli i ispostavilo se da nisu podatke medijima dostavljali članovi Odbora, kaže bivši zamjenik predsjednika Odbora za bezbjednost Goran Danilović.
„Po riječima direktora policije, gospodina Veljovića, to se dešavalo zbog neodgovornosti skupštinske službe, koja je vjerovatno neodgovorno dijelila dokumentaciju ili dokumentaciju povlačila, pa da se događalo da su novinari mogli vrlo lako, ako su pažljiviji, doći do onoga što ih je interesovalo“, kaže Danilović.
Na inicijativu Nove srpske demokratije, čiji je Danilović poslanik, u novembru prošle godine usvojene su izmjene Zakona o tajnosti podataka, kojima je omogućeno članovima Odbora za bezbjednost i odbranu da bez dozvole pristupaju tajnim podacima.
Kompromitirajući podaci iz policije
Danilović nam je rekao da je podnio ostavku na funkciju u Odboru, upravo zbog toga što, kako tvrdi, vlast opstruira primjenu te odredbe i ne dozvoljava pristup tajnim podacima.
I među NVO ima onih koji, koristeći zakonske mogućnosti, pokušavaju da dođu do tajnih ili kompromitujućih podataka. Čini se da je najaktivnija MANS, koja se bavi slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, ali i privatizacije.
„Institucije najčešće uopšte ne sprovode Zakon o slobodnom pristupu informacijama, već podatke proglašavaju tajnim, kako bi se sakrile neke nezakonite radnje, posebno ako se radi o najvišim državnim funkcionerima. Tu prednjači proces privatizacije. ANB masovno krije podatke koje bi mogli ukazati na korupciju, ali i na neke druge organe državne uprave“, navodi Vuk Maraš.
Aleksandar Saša Zeković, istraživač slučajeva kršenja ljudskih prava i član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, kaže da je imao pristup pojedinim podacima sa oznakom tajnosti, da je odnos policije bio profesionalan, a da su on i drugi članovi Savjeta poštovali povjerljivu prirodu tih informacija.
Zeković kaže da je dobijao kompromitujuće podatke od predstavnika policije.
„Prije svega starješina, koji su u anonimnom svojstvu dostavljali, bilo meni, bilo Savjetu, određene dokumente koji kompromituju neke druge starješine u upravi policije. Pošto se nije radilo o potpisanim dokumentima, mi ih na taj način nismo ni tretirali. Obzirom da su ta dokumenta bila dostavljena na uvidi i upravi policije, ona je bila zadužena da se na odgovarajući način odnosi prema tome, u smislu provjere istinitosti samih dokumenta“, navodi Zeković.
U Crnoj Gori tajne su na sigurnom, a njihova zaštita povjerena je posebnoj direkciji koja je, između ostalog, nadležna za obezbjeđivanje primjene standarda i propisa iz oblasti zaštite tajnih podataka, razmjenu tajnih podataka sa NATO i Evropskom unijom, izdavanje dozvola za pristup tajnim podacima i NATO certifikata za pristup NATO tajnim podacima i inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem zakona i primjenom međunarodnih sporazuma o razmjeni i zaštiti tajnih podataka.
Direktor Direkcije za zaštitu tajnih podataka, Savo Vučinić, o tome šta sve spada u domen tajnih podataka.
„To su podaci koji se odnose na oblast odbrane, javne bezbjednosti, vanjskih poslova, obavještajnu i bezbjedonosnu djelatnost, a čijim bi eventualnim otkrivanjem nepoznatom licu mogle nastati posljedice po bezbjednost Crne Gore, za njen politički ili ekonomski interes“, navodi Vučinić.
Pod kojim uslovima i kako tajni podaci mogu da budu objavljeni?
„Tajni podaci se, u skladu sa legislativom koja tretira tu oblast u Crnoj Gori, ne mogu objavljivati sve do prestanka njihove tajnosti. Ovlašćeno lice za određivanje stepena tajnosti podataka, prilikom određivanja stepena tajnosti, određuju i način prestanka tajnosti i to određivanjem datuma, događaja ili vremena čijim istekom prestaje tajnost podatka. Takođe je Zakonom data mogućnost ovlašćenom licu, koja je odredila stepen tajnosti podataka, da može ukinuti tajnost podatka i to prije isteka vremena čijem istekom prestaje tajnost podatka“, pojašnjava Vučinić.
U Crnoj Gori bilo je nekoliko slučajeva „curenja“ tajnih podataka, a za to su odgovorne pojedine institucije koje su dozvolile da povjerljive stvari ipak dođu do medija.
Veljović na saslušanju
Poznati su slučajevi gdje su šefovi javne i tajne policije protestovali zbog „curenja“ informacija o bezbjedonosno interesantnim osobama sa sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost u okviru kojih su saslušavani o aktivnostima koje provode u borbi protiv kriminala.
Revoltiran zbog curenja podataka, direktor Uprave policije, Veselin Veljović, je još 2007. godine zaprijetio da će vrlo selektivno saopštiti informacije o nekoliko policijskih istraga povodom kojih je tada zatraženo njegovo kontrolno saslušanje u Parlamentu.
Veljović je optužio „pojedine članove“ Odbora za nedostatak bezbjednosne kulture i poručio da to ne doprinosi uspostavljanju međusobnog povjerenja i kvalitetnom radu tog skupštinskog tijela.
Zbog „curenja“ informacija sa sjednica Odbora za bezbjednost, šef Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Duško Marković, je 2008. godine najavio internu istragu.
Rezultati su stigli i ispostavilo se da nisu podatke medijima dostavljali članovi Odbora, kaže bivši zamjenik predsjednika Odbora za bezbjednost Goran Danilović.
„Po riječima direktora policije, gospodina Veljovića, to se dešavalo zbog neodgovornosti skupštinske službe, koja je vjerovatno neodgovorno dijelila dokumentaciju ili dokumentaciju povlačila, pa da se događalo da su novinari mogli vrlo lako, ako su pažljiviji, doći do onoga što ih je interesovalo“, kaže Danilović.
Na inicijativu Nove srpske demokratije, čiji je Danilović poslanik, u novembru prošle godine usvojene su izmjene Zakona o tajnosti podataka, kojima je omogućeno članovima Odbora za bezbjednost i odbranu da bez dozvole pristupaju tajnim podacima.
Kompromitirajući podaci iz policije
Danilović nam je rekao da je podnio ostavku na funkciju u Odboru, upravo zbog toga što, kako tvrdi, vlast opstruira primjenu te odredbe i ne dozvoljava pristup tajnim podacima.
I među NVO ima onih koji, koristeći zakonske mogućnosti, pokušavaju da dođu do tajnih ili kompromitujućih podataka. Čini se da je najaktivnija MANS, koja se bavi slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, ali i privatizacije.
„Institucije najčešće uopšte ne sprovode Zakon o slobodnom pristupu informacijama, već podatke proglašavaju tajnim, kako bi se sakrile neke nezakonite radnje, posebno ako se radi o najvišim državnim funkcionerima. Tu prednjači proces privatizacije. ANB masovno krije podatke koje bi mogli ukazati na korupciju, ali i na neke druge organe državne uprave“, navodi Vuk Maraš.
Aleksandar Saša Zeković, istraživač slučajeva kršenja ljudskih prava i član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, kaže da je imao pristup pojedinim podacima sa oznakom tajnosti, da je odnos policije bio profesionalan, a da su on i drugi članovi Savjeta poštovali povjerljivu prirodu tih informacija.
Zeković kaže da je dobijao kompromitujuće podatke od predstavnika policije.
„Prije svega starješina, koji su u anonimnom svojstvu dostavljali, bilo meni, bilo Savjetu, određene dokumente koji kompromituju neke druge starješine u upravi policije. Pošto se nije radilo o potpisanim dokumentima, mi ih na taj način nismo ni tretirali. Obzirom da su ta dokumenta bila dostavljena na uvidi i upravi policije, ona je bila zadužena da se na odgovarajući način odnosi prema tome, u smislu provjere istinitosti samih dokumenta“, navodi Zeković.